Grb Kraljevine Slavonije potvrdio je 1496. hrvatsko-ugarski kralj Vladislav (Ulászló) II.

Kralj Vladislav Nemanjić za ženu je uzeo Beloslavu, kćer bugarskog cara Asena II. i s njom imao Stefana, Desu i još jednu kćer (koja je bila udana za Đura Kačića, omiškog kneza).

Tada kralj Vladislav saziva državni sabor, sa čijim pristankom on lično putuje u Trnovo.

Uz kraljicu udovicu Elizabetu svrstali su se moćni grofovi Celjski s vojskovođom Ivanom Vitovcem, dok je na protivničkoj strani bio poljski kralj Vladislav Jagelović čiju vojsku je vodio Stjepan Banić Lendavski.

Tijelo mu je prenio kralj Vladislav u manastir Mileševo, odakle njegove mosti uzima Sinan-paša i spaljuje na Vračaru u Beogradu, 27. aprila 1595. godine. " " Tek 600 godina kasnije, Srbi u Srbiji se prisjecaju svoga prosvetitelja.

Budući da je i Nikola Krčki odvažno pristao bio uz stranku Sigismunda kralja, to je ovoga protivnik kralj Vladislav napuljski, godine 1406, Nikoli krčkomu grad Slunj, a Pavlu Zrinskomu grad Zrinj oteti htio, i prvi grad bosanskomu vojvodi Sandalju, a drugi velikomu vojvodi i hercegu Hervoju darovao bio; ali samo na hartiji, jer u istinu nisu ni darovatelj ni darovnici došli do posjeda rečenih gradovah.

Uporabu grba s kunom između dvije grede i sa zvijezdom u gornjem polju potvrdit će 8. prosinca 1496. kralj Vladislav II.

Nakon što je kralj Vladislav II. 1506. obolio, a da još nije imao djece, sklopio je Maksimilijan i s njime ugovor.

Dva dana po potpisivanju primirja, kralj Vladislav raskinuo je sporazum, u čemu ga je podržao Cesarini pod izgovorom da sporazum stupa na snagu samo ako ga prihvati papa.

Napokon se sjeti Petra Berislavića i kralj Vladislav; malo nakon pobjede imenovao ga vranskim priorom i županom dubičkim da bi bogatim prihodima te priorije mogao lakše suzbijati daljnje turske navale.

Brojčano gotovo trostruko nadjačani europski vitezovi dobro su se držali dok se u bitku, u pokušaju da prilikom povlačenja uhvati sultana Murata II., nije uključio kralj Vladislav i tom prilikom poginuo.

Godine 1490 dne 27. listopada imenova kralj Vladislav IV. senjskoga kancelara Ivana Sakcinskoga ili Saccia, sa svojimi sinovi Bernardinom i Basanom, za vjerne službe, plemićem kraljevine hrvatske i grada Senja, podavši mu povelju i grb.

Godine 1514. zapovjedi kralj Vladislav Senjanom, da one novce, što im je njegda papa Aleksandro za popravljanje zidovah i kulah gradskih poslao bio, i što biahu predani njekim gradjanom, te na privatne stvari potrošeni, od potomakah ovih gradjanah otmu i na opredjelenu svrhu upotriebe.

Tada je Hrvatskom vladao dobroćudni (i naivni) kralj Vladislav II.

Samostan je bio posvećen Blaženoj Djevici Mariji. i kralj Vladislav II u pismu papi Juliju II od 12. listopada 1504... kaže da se samostan nalazio u Požeškoj županiji (in comitatu de Posega, Franj.

U drugoj polovici rujna 1444., kralj Vladislav krenuo je u rat pregazivši Dunav kod Oršave i nastavio kroz Bugarsku prema Varni.

Ivan Korvin postavi u grad Kalnik oko godine 1494. za svoga kastelana Baltazara Halapića, koj je umio grad proti svim napastnikom braniti, ako baš i nije sa svimi susjedi prijateljski živio, jer god. 1493. pisà kralj Vladislav Ivanu Korvinu: neka dade zadovoljšćinu Jurju Kastelanoviću od svetoga Duha, što mu je kalnički kastelan Baltazar Halapić jednoga čovjeka sulicom probo i 35 komadah marve sa 24 vagana žita kmetom oteo i u Kalnik odveo.

Privilegije grada Iloku je dao kralj Vladislav 1453. godine, a u svečanom obliku Statut grada potvrdio je kralj Ludovik II. 1525. godine.

Iscrpljen dugim putovanjem, sveti Sava je na povratku umro u bugarskom prestonom gradu Trnovu 14. januara 1235. Dve godine kasnije srpski kralj Vladislav, Savin sinovac, preneo je Savine mošti u Srbiju i s počastima ih sahranio u svojoj zadužbini, manastiru Mileševi.

Naime, Sv. Ilija (Zenthilye) navodi se 1491. godine među 58 pripadajućih posjeda kaštela u Slakovcima koje je tada kralj Vladislav II.

U to doba pokusi biskup zagrebački Osvaldo Ćuz, pozivajući se na staro pravo zadobijeno pod kraljem Sigismundom, oružanom rukom i njemačkimi plaćenici osvojiti grad Kalnik, ali mu nepodje za rukom, te je s toga rečeni biskup s Ivanom Korvinom u napred još mnogo neprilikah imao, dočim je Korvinu vlastničtvo grada Kalnika kralj Vladislav IV. god. 1496. i 1498. potvrdio, negledeći na protuslovja biskupova i kaptola zagrebačkoga.

Hening imenova u tom ugovoru svoje gradove Sused, dolnju Stubicu i Želin, a Thuzova: Medvedgrad, Lukavec, Rakovec i Lak u Ugarskoj. 8 Ovaj ugovor potvrdi po smrti Heningovoj g. 1503 sám kralj Vladislav i tako dodje za njeko vrieme do zakonitoga vlastničtva Sofija Thuzova i njezin drugi suprug Matija Frankapan, koji je u Susedgradu često prebivao.

Za ovo junačtvo nagradi ga godine 1274 kralj Vladislav kunski darovanjem poveljenog a mjesta Samobora i vratarine (tributum portae), što se pobirala blizu miesta na granici kraljevine hrvatske, 2 prem da je isto miesto dvie godine prije, naime g. 1272 kralj Stjepan V.

Okolnosti koje su mu prethodile bile su višegodišnji turski nasrtaji kojima nesposobni i slabi hrvatsko-ugarski kralj Vladislav II. nije bio sposoban othrvati se.

Zajedno obvezahu se braća Boti vierno čuvati pravice plemićah, koje sliedeće godine 1492. i kralj Vladislav potvrdi. 29)

Dok su se za hrvatsko i ugarsko prijestolje otimali poljski kralj Vladislav i Žigmundova kći Elisabeta, navali sultan Murat na Beograd.

U bitki su poginuli mladi kralj Vladislav III. i kardinal Julijan Cesarini.

Ivan Korvin postavši banom hrvatskim predade godine 1494 svoje gradove Vinicu, Trakoštjan i Kamenicu Jakovu Sekelju od Kewenda, u ime namirenja troškovah od 16.000 ugarskih forintah, što ih je ovaj imao prilikom ćuvanja i branjenja korvinskih gradovah u Štajerskoj, Kranjskoj i Koruškoj. 5) Doskora izkupi Ivan Korvin natrag rečene gradove, i darova ih g. 1503 svomu podbanu Ivanu Gjulaju, u kojega porodice vlasti ostadoše do smrti Ivana mladjega, prem da je kralj Vladislav g. 1515 iste gradove zajedno s Grebenom, Sv. Jakovom, Novim gradom, Krištolovcem i Ludbregom u Križevačkoj županiji, a gradom Goricom u varaždinskoj, pismeno darovao bio Vuku Pilersbergeru Balskomu, u kojega vlastničtvo ovaj ipak nikada uveden nije bio.

Kralj Vladislav nato je sakupio golemu vojsku te je 1443. godine krenuo protiv Turaka.

Obim zapovjedi kralj Vladislav, da imadu čuvati stare sloboščine Senjanah.