Gdje se skrio taj ilirski jezik?

Njemu za volju stao je dapače učiti " novi ilirski jezik i ortografiju ", i bio u županiji jedan od najgorljivijih pobornika da se hrvatski jezik uvede u javnost.

No, afirmacijom srpskoga imena nakon ustanka godine 1804. i daljnjih političkih previranja, te radova Jerneja Kopitara, tada moćnog cenzora za sve slavenske knjige na području Monarhije, koji je ključna osoba u promoviranju i pomaganju Vuka Karadžića u procesu oblikovanja suvremenoga srpskoga jezika, u slavističkim radovima sve se snažnije buja nazovislovna zbrka: od Dobrovskog koji je 1792. podijelio ilirski jezik na bugarski, racko-servski, bosanski, slavonski, dalmatinski i dubrovački do primjedbi istoga u kojima slovenski jezik proglašava« zapravo »hrvatskim.

Ilirski jezik i ilirsko pismo priznao je i sakralizirao Tridenstki koncil, nakon cega je Papa dao zapovijed da se na ilirski jezik prevede Katekizam slovima Svetog Jerolima.

Stoga je predlagao da se u višoj kulturi rabi ilirski jezik, a u jednostavnijim spisima slovenski jezik.

Dvije godine kasnije potpisao je i rješenje kojim se na zagrebačkoj Akademiji osniva katedra za ilirski jezik i književnost.

Dioklecijan je u ukupnost zemalja svoje ilirske domovine unio sve krajeve u kojima je opstao ilirski jezik.

Nema dvojbe da se hrvatski jezik pod raznim nazivima (kao ilirski jezik i sl.) učio barem u dvije tršćanske škole.

Godine 1850. u vinkovačku Gimnaziju uveden je hrvatski jezik kao zaseban predmet pod nazivom " ilirski jezik ", a iduće godine škola dobiva status " Cesarsko-kraljevska katolička državna velika gimnazija ".

Zar nisam Pelazg koji je niknuo iz jadranske crljenice, zar pod svojim hrvatskim i srpskim jezikom ne nosim svoj pramaterinski ilirski jezik, kojim razgovaram s vucima i poskocima, na kojem sanjam?

Gaj je taj jezik nazvao ' Ilirski jezik ', jer je time simbolizirao široko narodno jedisntvo (Id., str. 403).

Nakon toliko latinaskih nasrtaja na naš jezik u bogoslužju, Ilirski jezik je službeno priznat na Tridentskom koncilu (1542 - 1545, za pontifikata Pavla III.), kao jedan od sakralnih jezika u službenoj uporabi i u liturgiji Rimske crkve.

Istodobno je španjolski isusovac Alphonse Carrillo papi potvrdio da lingua croatica " Crkvi najbolje odgovara u njezinoj borbi protiv protestanata i Turaka pa je Sveta Stolica 1599. osnovala katedru za ilirski jezik.

Da ne idemo previse unazad, nakon toliko pokusaja zabrane uporabe ilirskog jezika u nasem bogosluzju, Tridentski koncil je donio odluku da ILIRSKI JEZIK proglasen liturgijskim jezikom u katolickom bogosluzju.

Papa Pavao II je tada dao zapovijed da se Katekizam prevede na ilirski jezik i tiska slovima kakvima se je sluzio Sveti Jerolim.

Nastava je na talijanskom jezik, ali se uči i ilirski jezik jedan sat tjedno.

Ustvari, kao sto god su Francu sisli na jug u Galiju i tu organizirali svoju vlast Franaka nad svima i zemlju nazvali Francuska, a naucili domaci jezik pa i njega nazvali francuski jezik, tako su i Bielohorvati sto godina nakon franaka sisli u Dioklecijanovu Panonsko-dalmatinsku dijacezu odatle protjerali nomade i pljackase Avare i Sklabenoie i uspostavili svoju vlast - zemlju nazvali Hrvatska a naucili domaci ilirski jezik koji mi danas s ponosom nazivamo hrvatski jezik.

klasična filologija, čije je postavke pokušao primijeniti na hrvatski, odnosno tada zvani ilirski jezik,

Savjesni i predani istraživaà i, oni koji su do istine o nama, mogli doà ¦ i prouà avajuà ¦ i arhive stranih uà ilišta na kojima su u starini djelovali - naši uà eni ljudi, iznijeli su na svjetlo dana dokaz da je sveti Jere u à etvrtom stoljeà ¦ u preveo Psaltir i na svoj materinski, dakle ilirski jezik i to slovima kojima je mogao ispisati svaki glas.

Također, nazivi za štokavsko narječje i njegove dijalekte su se mijenjali tijekom vremena: često su nazivi »ilirski jezik« (iako je to ime označavalo i kajkavsko i čakavsko narječje, a nekda i slovenski jezik), zatim »bosanski jezik« (u nekoliko slučajeva baroknoga i klasicističkoga Dubrovnika, te Slavonije u 18. stoljeću), a u 19. stoljeću najčešće štokavsko narječje.

Kada se u 18. stoljeću on proširio i ustalio, i time slovenski jezik bio izbrisan i zaboravljen, Hrvati su prestali koristiti izraz " ilirski jezik " i počeli upotrebljavati pojam " hrvatski jezik ".

U tu je svrhu isti papa već 6. prosinca iste godine, 1622, potpisao onaj dekret o otvaranju katedara za arapski i »ilirski« jezik na području Mletačke Republike.

Prvi je iz 1622., u ime pape Grgura XV., u kojem se zapovijeda svim visokim crkvenim školama na području Mletačke Republike osnovati katedre za arapski i ilirski jezik.

U dekretu iz 1623. kojeg je izdao u ime pape Urbana VIII., zapovijedilo se neka se na svih crkvenim školama i crkvenim sveučilištima uz hebrejski, pučki i klasični grčki, kaldejski (aramejski) i arapski uči također i ilirski jezik.

Premda je papa Pavao III na Tridentskom koncilu dao nalog da se Katekizam prevede na ilirski jezik i tiska jeronimskim pismenima, Bizant je tvrdio da je ilirsko pismo ILLYRICA sastavio Konstantin Filozof, nazvan Kyrilles i dali nasem pismu naziv (c) illirica.

U Dekretu stoji zapovijed da se na svim visokim crkvenim školama na području Mletačke Republike osnivaju katedre za arapski i ilirski jezik.

Zbor za širenje vjere izdao je i 1623. u ime pape Urbana VIII. dekret kojim se zapovijedalo da se na svih školama i crkvenim sveučilištima uz hebrejski, pučki i klasični grčki, kaldejski (aramejski) i arapski uči također i ilirski jezik. (Ilirskim se krajevima, Ilirikom, prema presudi vrhovnog crkvenog suda Sv. Rote (Sacra Rota) od 10. prosinca 1655, smatraju Dalmacija, uža Hrvatska, Bosna i Hercegovina te Slavonija, čime je obilježen hrvatski etnički prostor.) Ti dokumenti dokaz su, naglašava Krasić, upravo nevjerojatne afirmacije hrvatskoga kao jezika visoke kulture i znanosti iste razine na kojoj su u Katoličkoj crkvi bili držani u to doba najvažniji svjetski jezici za proučavanje Biblije i crkvenih znanosti.

I doista, vladar je 11. siječnja 1843. godine izdao naredbu kojom se zabranjuje ilirsko ime (ilirizam, Ilirija, ilirski jezik) i ilirski simboli (grb s polumjesecom i zvijezdom, koji se i danas nalazi u kruni hrvatskoga grba).

Ilirski jezik se gubi u 1. st kada ga zamjenjuje romanski.

Jer, da je znanost slijedila tocnim tragom i podrijetlo naseg jezika i naseg pisma, dospjeli bi, kao i administracija Katolicke crkve, u vremena pismenosti Ilira jos u cetvrtom stoljecu prije Krista (prema Polybu), kraljica Teuta i Dmitar Hvaranin su se dopisivali, sto znaci da je ilirski jezik imao i svoje pismo.