Matica hrvatska Društvo književnika Hrvatske PEN-klub, Hrvatski centar Hrvatsko filološko društvo Odjel za filologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Odjel za suvremenu književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Institut za jezik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Institut za književnost i teatrologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Katedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik Filozofskoga fakulteta u Zadru Katedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Katedra za povijest hrvatskog jezika i dijalektologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Katedra za jugoslavenske književnosti Filozofskoga fakulteta u Zadru Katedra za stariju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Katedra za noviju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Institut za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Za grebu Institut za nauku o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Staroslavenski institut u Zagrebu Društvo književnih prevodilaca Hrvatske

Puristi se žale na političke pritiske koji su utjecali na razvoj pravopisa u Jugoslavijama - ali slično se žale i Srbi - najzad, istina je: ako je nama nametnut naziv " hrvatskosrpski ", nametnut je i njima " srpskohrvatski ".

Poanta je bila da bi bili puno siromašniji nego danas da smo ostali u Jugoslaviji.Slovenci bi se ionako odcjepili.Unatoč svemu mislim da ljudi u današnjoj Hrvatskoj ipak pristojno žive.A što se tiče jezika bio je hrvatskosrpski, a kultura nam je bila jugoslavenska.

Kako ga baš i nije mogao pronaći u svojoj blizini nazvao je telefonom notornoga Savu Štrbca te sebe i njega (jer suze je lio i Sava) utješio rečenicom: That ' s one small step for a man, a giant leap for mankind ili u prijevodi na hrvatskosrpski: Gospodine Štrbac, nismo svi u euforičnom stanju, ima nas koji smatramo da je ovo potpuno pogrešno, da je presuda bila osuđujuća to bi bio početak jednog istinskog, dubinskog, pročišćenja i suočavanja s prošlošću hrvatskog naroda.

Od početka 60 - ih godina 20. stoljeća, kada je rumunjski uveden u školu kao nastavni jezik, hrvatskosrpski jezik je dobio status predmeta, s 3 ⠀ 4 školska sata nastave tjedno.

U svim našim srednjim školama bez obzira na smjer kao glavni ili čak jedini općeobrazovni predmet predaje se hrvatskosrpski jezik, odnosno književnost; što se tiče gimnazije i nekih drugih škola, tome ne bi bilo prigovora jer se uz književnost u njima predaje još i povijest, filozofija, psihologija i povijest umjetnosti, pa učenici mogu steći prilično cjelovitu sliku o evropskoj kulturi.

Temeljem Ustava SFRJ (1963. - 1971.) postrojbe JNA su imale pravo na prostoru cjelokupne federacije rabiti srpskohrvatski, a od amandmana 1971. [ 4 ] i jezike naroda i narodnosti u SR i SAP. 3 U SR BiH službeni se jezik nazivao srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski jezik ijekavskog izgovora. 4 Na području SR Srbije izvan područja SAP rabio se samo srpskohrvatski.

Zašto ga onda, recimo, ne bi zvali hrvatskosrpski, odnosno srpskohrvatski?

Tako bi, gledano iz zagrebačke perspektive, Tesla bio hrvatskosrpski znanstvenik; iz beogradske, bio bi srpskohrvatski znanstvenik.

Bilo je krajnje vrijeme da se to i učini, pojašnjava autor, u čijem se pravopisu iz 2001. (koji je samo preimenovan hrvatskosrpski u hrvatski, kažu mnogi) riječi: hapšenje, hapšenik, hapsana; kašika, komšija, akšamluk, akšamlučenje, džanum, džanika...

Ovo je hrvatska W. i tu bi trebalo pisati hrvatski ili srpski jezik kako se taj jezik nazivao u Ustavu SRH, a kao lošija mogućnost Hrvatskosrpski jezik.

A Anicev je za mene samo jos jedan plod novosadskog diktata - Hrvatskosrpski buckuris koji autoritetom lingvista podmece jos jedno kukavicje jaje...

Maksimovića 1929. i Novosadski dogovor 1960. Pravopisna rješenja od 1918. do 1990. su bila rađena s tadašnjim političkim ciljem: hrvatski ili srpski jezik, odn. hrvatskosrpski.

Birao se i latinski da bi se otklonilo nametanje mađarskog ili njemačkog; uziman je i hrvatskosrpski da bi nas udruživanje snažilo.

Kriti č ni su trenutci hrvatske jezi č ne kulture u tom da nanovo o ž ivljavaju stari hrvatskosrpski jezik u novom obliku tzv. zapadne varijante b/c/h/s jezika, dakle sve ono š to ž ele pojedine ustanove Europske unije od Hrvatske u podru č ju njene jezi č ne kulture.

Hrvatski lingvisti nisu priznavali ni hrvatskosrpski ni ovo ni ono... osim toga, vidjet ćeš iz teksta kako je sve to teklo.

Hrvatska šuti, hrvatski pisci (ako nisu hrvatskosrpski) zabijaju glavu u pijesak, naslov u Večernjaku »Goldsteinov Trojanski konj« odgovara istini, i pjesničkom stihu »iščupaše mi jezik, usadiše rep«.

A kakav je to hrvatskosrpski jezik molim lijepo objašnjenje?

Po Matasoviću, »srednjojužnoslavenski« može biti »samo konvencionalan naziv za skupinu dijalekata između slovenskoga i bugarsko-makedonskoga« (umjesto politički nekorektnoga dosadašnjeg naziva »hrvatskosrpski« ili »srpskohrvatski«), ali nipošto ne može figurirati i kao »termin koji ima genetskolingvistički smisao«, tj. iz njega se ne može valjano zaključivati da su jezici koje »pokriva« (hrvatski, srpski, bošnjački, crnogorski) potekli iz istoga prajezika i da su genetski jedinstveni, a još je manje opravdano tvrditi da ih to određuje kao jedinstven književni jezik (kojim govore Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci).

Srpskohrvatski jezik/Hrvatskosrpski jezik (ISO 639 - 3: hbs) nazivan i srpsko-hrvatski, hrvatsko-srpski; bilo je političko ime hibridnoga " jezika " koji je trebao nastati spajanjem hrvatskoga i srpskoga, po mišljenju nekih slavista to je bila samo želja koja je zamišljana od 1850. godine, ali se nije ostvarila do 1954. godine i tzv. Novosadskoga dogovora.

Po drugačijim se mišljenjima radi o pojmu koji ima samo političkopovijesni, ali ne i lingvistički sadržaj, tj., po tim stavovima, srpskohrvatski i hrvatskosrpski bila su dva jezika srpski i hrvatski, samo preimenovana, to jest da srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski nikada nije opstojao ni kao sustav narječja, ni kao jedan jedinstveni standardni jezik. [ 2 ]

Spočetka je to bilo: hrvatskosrpski/srpskohrvatski jezik, zatim u neko vrijeme hrvatskosrpski ili srpskohrvatski jezik, pa potom hrvatski književni jezik (to je doduše potrajalo jako kratko hrvatsko proljeće), da bi na kraju završilo na hrvatski ili srpski jezik.

Srpskohrvatski jezik i hrvatskosrpski jezik nisu ista stvar

U saveznom Službenom listu stajala je formulacija srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski, ja se s tom formulacijom ne moram slagati, ali se nipošto ne slažem da se ovaj članak naziva Srpskohrvatski jezik, puno bi bolje bilo da se zove dvojno, kako su u Novome Sadu za isti porabili dva naziva (u istom tekstu), srpskohrvatski, i drugi termin hrvatskosrpski.

U BiH su se Hrvati jedva izborili da u republički Ustav SR BiH uđe srpskohrvatski/hrvatskosrpski.

Sve zavisi od kraja, a srpski (tj. hrvatskosrpski) postoji i u Hrvatskoj.

Ovom čovjeku Jugoslavija i hrvatskosrpski jezik ne izlaze iz glave

Ispitna svjedodžba Luki Rupčiću kandidatu srednjoškolskog učiteljstva izdana je 1923. da može učiti francuski jezik u svim razredima srednjih škola, a hrvatskosrpski i njemački jezik u nižima.

Časopis »Jezik« imao je od svojega prvog broja podnaslov »Časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika«, a takav podnaslov više nije bio moguć, službeni je naziv postao jedino »srpskohrvatski jezik«, odnosno u Hrvatskoj »hrvatskosrpski jezik«.

U suradnji s bratom Vitomirom objavio je i pov. preglede: Pazin (1953) i Rijeka (1954), zatim raspravu Hrvatskosrpski književni jezik i pravopis (1953) i polemičku brošuru Me ne infischio dei calunniatori (1963), koja se odnosi na monografiju V.