evo neka južina se spustila i u metropoli, pa je malo teže disati, misliti i raditi. ali da ne bi ispalo da uvik nešto kukam, dobro je. vikend i fešte prođoše, a psi i dalje laju. doživih nekoliko čudnih zgoda otkad ne pisah. kao prvo, u četvrtak sam cilo popodne i večer pijuckao pelin, pa mora sam proslaviti uspjeh. da samo znate koliko se toga može popiti tako polako, a još uz karte tek. pa to samo klizi. neću o konkretnim vrijednostima da me ne proglasite pijancem. u petak sam bio tako čist, mislim iznutra, da nisam baš moga razmišljati jasno. ali srićom, divljkauša me trgnula oko 4 s onim bannerom, pa sam bio prisiljen uključiti malo mozak. kažem srićom, jer sam se uspio vratiti doma i regenerirati se za subotu i tulum navečer. ali kako nesreća nikad ne dolazi sama (ili to vridi za sriću?) odem ja na nogomet u subotu. i istegnem doli ligamente u gležnju ili kako se to već zove (nikad nisam volio anatomiju). dođem doma, a noga raste i raste (napokon sam bar na jednom dijelu tijela bio normalno debel). usprkos svemu tulum se ne propušta. malo teže hodam, ali nakon par uvodnih zdravica s tekilom bol je skoro pa nestala (vratila se u nedilju, ali to je tad bilo nebitno). i tako sam se ja naskaka i naplesa na livoj nozi. negdi oko ponoći pričamo onako bezveze. i kaže frendica (rekli su mi da moram detaljno opisati ko je ona i čija je i.... ali ne da mi se) kako čita blog prije posla. i naravno, neko spomene pa nisi jedina i pogled baciše na mene i kažu ' on ti je djuro '. ono, kod nje dolazi onaj izraz lica ' ti si djuro? pa ne mogu vjerovati '. a i kod mene trenuci nevjerice, pa ne mogu virovati da od svih blogera baš mene zna, a i ne mogu virovati da nakon nekoliko piva i puno više tekila ja raspravljam o blogu. uglavnom, onda smo se mi raspričali o blogu.... u nedilju gležanj je posta predebel, čak i za normalne ljude. jučer malo bolja situacija, a danas već će, uz pomoć elastičnog zavoja, biti spreman za badminton.