Doktorsku disertaciju Arhitektura riječke regije u prvoj polovici 20. stoljeća obranila je 2000. godine na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (mentor prof. dr. sc. Ivo Maroević).

Povremeno su nam se pridruživali (također porijeklom iz Staroga Grada) Ivo Maroević, kasnije profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti našeg Filozofskog fakulteta, i njegov nešto mlađi rođak, danas akademik Tonko Maroević, povjesničar umjetnosti i književnik.

No, od osoba s kojima sam se družio ili susretao za đačkih i studentskih okupljanja četvorica smo se postupno našli u istom hodniku u novoj zgradi Filozofskog fakulteta Ivo Maroević na Odsjeku za povijest umjetnosti, Tonko Maroević najprije na istom odsjeku a zatim u fakultetskom Zavodu za povijest umjetnosti, a kolega Raukar i ja na Odsjeku za povijest.

U njemu su akademici Boris Magaš i Ante Vulin, profesori Ivo Maroević, Mladen Obad Ščitaroci te Stijepo Butijer i Julije de Luca.

Ivo Maroević dao je veliki doprinos zaštiti spomenika kulture u Hrvatskoj.

biografija Ivo Maroević rođen je 1937. u Starome Gradu na otoku Hvaru.

Grubić (kratki povijesno-gospodarski pregled TDR-a), prof. dr. Ivo Maroević (o povijesnoj arhitekturi i suvremenim arhitektonskim interpolacijama TDR-a) te prof. dr. Marijan Hržić (Principi rekonstrukcije i dogradnje kompleksa TDR-a).

Dokumentaristički osobna izložba s naslovom " Ivo Maroević - zrnca životnog mozaika 1937 - 2007 " i katalogom u nakladi Muzeja Prigorja, podsjetila je na čovjeka koji je cijeli radni vijek posvetio javnom djelovanju u zaštiti spomenika, pedagoškom radu na Filozofskom fakultetu, te osnivača studija muzeologije i voditelja katedre muzeologije na Odsjeku za informacijske znanosti.

Zanimljivo djelo koje se ne može mimoići«, ocjenjuje Meštrovićevo zdanje, koje počiva na trideset i šest kamenih stupova, Ivo Maroević.

O potrebi očuvanja povijesnih građevina uz njihovu nezaobilaznu prilagodbu suvremenom načinu života, govorili su i prof. dr. Tomislav Marasović, prof. dr. Ivana Prijatelj-Pavičić, te prof. dr. Ivo Maroević koji je predložio uvođenje nagrade Grada za najočuvanije stare kuće.

Tako je izložba bila popraćena manifestacijom ' Dani arhitekture moderne ' u Zaprešiću, na kojoj su sudjelovali istaknuti stručnjaci: Tomislav Premerl, dipl.ing.arh.; dr. sc. Ivo Maroević, prof. i doc.dr.sci.

Prof. Ivo Maroević prepoznavao je i definirao sadržaj, ne zadržavajući svoj interes na površinama; na primjeru intervencije anonimnih stvaratelja Zida boli, neopravdano uklonjenog sa Selske ceste, pokazao je senzibilitet za temu koja, bez obzira na nepostojanje stilske određenosti ili likovne uvjerljivosti, jednostavnim kreativnim činom sudjeluje u sveukupnom određenju memorije mjesta i vremena.

Individualan, objektivan koliko to pojedinac može biti, posvećen neshvaćenim ili zanemarenim gradskim dijelovima i sadržajima, Ivo Maroević do kraja je ostao uvjeren u potrebu reagiranja i traganja za duhovnim u arhitekturi i gradu.

Ivo Maroević diplomirao je povijest umjetnosti i engleski jezik (1960.) i obranio doktorat znanosti iz područja povijesti umjetnosti (Sisak grad i graditeljstvo, 1971.) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

U toj stalnoj mijeni, zahvaljujući novim saznanjima i teorijskim promišljanjima Ivo Maroević uspješno je zadržao i na izvjestan način obranio dignitet pojedinih spomenika, stilskih razdoblja i građevina, dok je istodobno kritički promatrao i iznova tumačio predmete svojih istraživanja i ideološke superstrukture koje su neminovno utjecale na taj nikad prekinut proces. ' iz pogovora Sandre Križić Roban

Predsjednik Ocjenjivačkog suda prof. dr. Ivo Maroević je istaknuo da sud nije imao lagan posao odabrati najbolje rješenje između 11 autora ali je, nakon dva kruga najtečaja, prvu nagradu odnio već nagrađivani stvaralački dvojac Randić-Turato.

Na broju 3 nalazi se stambeno-poslovna zgrada Viktora Kovačića, koju dr. Ivo Maroević ocjenjuje kao vrlo znakovitu: »Usput ne smijemo zaboraviti da je to prethodnica arhitekture tridesetih godina, prethodnica koja je već riješila mnoge probleme i čije rješenje postaje sastavnim dijelom novih razmišljanja.« Na drugoj strani trga golemi je stambeni blok u kojem je danas studentski dom, koji je do 1990. nosio ime po narodnom heroju Nini Markoviću, a danas po Meštroviću.

Ivo Maroević pripada malobrojnu krugu titana u struci povijesti umjetnosti koji su postavljali jasne standarde znanstvenog i nastavničkog djelovanja, a istovremeno pokazali svu sofisticiranost i složenost koju je povijest umjetnosti dosegnula u 20. stoljeću

U subotu rano ujutro, nakon trogodišnje borbe s bolešću, u obiteljskom domu umro je Ivo Maroević, redovni profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Ivo Maroević pohađao je osnovnu školu, gimnaziju i Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je diplomirao povijest umjetnosti i engleski jezik 1960. te obranio doktorat znanosti iz područja povijesti umjetnosti s naslovom Sisak grad i graditeljstvo 1971. Ivo Maroević radni je vijek proveo radeći kao profesor u osnovnim školama (1960 65); kustos i konzervator u Muzeju grada Siska (1965 69); konzervator, voditelj odjela za dokumentaciju, savjetnik i ravnatelj Restauratorskog zavoda Hrvatske (1969 83); izvanredni i redovni profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1983 2007).

Ivo Maroević predavao je zaštitu spomenika (1983 2007) i bio je dugogodišnji voditelj katedre za zaštitu spomenika na Odsjeku za povijest umjetnosti, a bio je osnivač dodiplomskog studija muzeologije i voditelj katedre za muzeologiju na Odsjeku za informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Ivo Maroević pripada malobrojnu krugu titana u struci povijesti umjetnosti koji su postavljali jasne standarde znanstvenog i nastavničkog djelovanja, a istovremeno pokazali svu sofisticiranost i složenost koju je povijest umjetnosti dosegnula u 20. stoljeću.

Poput svih darovitih stvaralaca Ivo Maroević bio je vrlo složena osoba.

Zastali smo i u predvorju, gdje je bila izložba Ivo Maroević zrnca životnog mozaika i tamo su se mogle vidjeti i pročitati mnoge zanimljivosti vezane uz tog hrvatskog povjesničara umjetnosti, muzeologa i konzervatora.

Vicka Andrića za uređenje pročelja i podruma Dioklecijanove palače; Tomislav Marasović i Franko Oreb: Obrada graditeljskog nasljeđa u okviru projekta " Splitski poluotok " (program za provedbeni urbanistički plan); Vladimir Bedenko: Urbanistička prošlost Stare Gradiške; Drago Miletlić i Vinko Strkalj: Arheološka istraživanja u lađama crkve sv. Marije u Zadru; Marija Planić-Lončarić: Srednjovjekovni tipski stambeni objekti u naseljima na području Dubrovačke republike; Vladimir Sokol: Tri nadgrobna spomenika s natpisima na bosančici; Ivo Maroević: Istraživanja slojevitosti arhitekture u crkvi sv. Marije Snježne u Kamenskom.

Podsjetivši kako je Ivo Maroević čovjek bogate i impresivne biografije, koji, iako je bio član mnogih povjerenstava, savjeta i odbora, nikada nije dopustio prešućivanje bilo kakva oblika devastiranja baštine, predsjednik Hrvatskog muzejskog vijeća i ravnatelj Muzeja grada Zagreba Vinko Ivić rekao je kako ova knjiga nejrelevantnije zaokružuje njegov respektabilan opus koji nadilazi nacionalne okvire, te predstavlja veliki doprinos na području muzeologije i heritologije.

Na konferenciji je istaknuta nužnost zaštite jezika, svih njegovih dijalektoloških izvedenica, na čemu je ustrajavao Josip Bratulić, predsjednik Matice hrvatske, ideja o ponovnom izdvajanju konzervatorskih službi iz djelokruga Ministarstva kulture kao zasebne i autonomne ustanove (Joško Belamarić, Ivo Maroević) te zaštita etnološke baštine (Mand a Svirac).

Uz stalne rubrike dolaze i stalni suradnici i za časopis počinju pisati Žarko Domljan, Franjo Bilić, Zlatko Posavac, Andrija Tomašek, Ivo Maroević, Mladen Škiljan, Vladimir Kranjčević, Andrija Mutnjaković, Vladimir Anić, Mladen Hanzlovsky, Hinko Bauer, Miroslav Vaupotić, Ivo Dekanović, Nenad Pata, Ante Peterlić, Radoslav Putar, Ranko Munitić, Pero Gotovac, Otto Reisinger, a jedan od najvjernijih i najdugovječnijih suradnika časopisa postaje i Fedor Kritovac.

Ivo Maroević identificirao je historizam kao vrijeme hvatanja zaleta prema modernom dobu, tijekom kojega se arhitekti i ostali stvaratelji okreću prošlim razdobljima u kojima pronalaze potvrdu osobnih načela, dok je istodobno to razdoblje obilježeno...

Među njima posebno ističem nesebičnu pomoć i potporu koju mi je kao recenzent prvog izdanja knjige pružio prof. dr. Ivo Maroević.