Prije ekstremno velikih težina uvijek nekoliko puta udahnemo i izdahnemo, kako bi prikupili zalihe kisika u krvi i zatim potiskujemo težinu, izbacujući polako zrak prilikom napora ili ga čak možemo malo zadržati i onda izbaciti.

I to ne ono što izdahnemo nego ono što nastane jer mi trošimo struju ili bacamo papir i drvo i metal i slične stvari u isti kontejner umjesto da recikliramo...

I kada disanje postaje osjećaj svijeta, pa tako u svakom trenutku udahnemo i izdahnemo po jedan njegov komadić izmjenjujući sa Prirodom tek tajanstvene osmijehe, kao što to čine oni koji su sklopili neki tajanstveni savez.

Pravilo je opet vrlo jednostavno, kada mišić napnemo, udahnemo, kada mišić opustimo, izdahnemo.

U originalu tonglen poziva da udahnemo patnju svijeta, a izdahnemo radost, mir i sigurnost za sva živa bića.

Potiču nas da udahnemo vlastitu patnju, tugu, muku, bijes, očaj, besmisao, a izdahnemo dobrotu, blagostanje, mir, opuštenost, smisao i razumijevanje za sve one koji pate.

poza je ista ko i gore, uspravna. ovaj put se radi bez prstiju, sake su spushtene na koljeni u nekoj mudri. princip je slican, udishemo kroz lijevo nozdrvu, izdishemo kroz desnu - to je jedna runda. zatim udishemo kroz desnu, a izdishemo kroz lijevu. sve skupa 4 puta, 5. puta udisemo kroz obadvije i izdahnemo kroz obadvije. brojenje je obavezno, jer tom vjezbom zalazimo duboko u podsvjest, u nakupljene Samskare, koje se onda manifestiraju, tak da mozemo lako zapasti u polu-sanjaranje. cilj je konfrontacija s nashim neznanim podzemljem.

na tren se opustit i postat svjestan vlastitog disanja. palcem zatvorit desnu nozdrvu, i udisat i izdisat kroz lijevu 10 puta, polako i bez prekida izmedju udisaja i izdisaja. pritom se koncentrirati tok zraka kroz nozdrvu i gledat tak da udishemo da se ne cuje zvuk. palac odpustit, a malim prstom i " prstenjakom " zatvorit lijevu nozdrvu i ponovit to 10 puta za desnu. nakon toga udisehmo kroz lijevu, zatvorimo lijevu, otvorima desnu nozdrvu izdahnemo tamo. kroz desnu opet udahnemo, i izdahnemo kroz lijevu. vazno je da nam je disanje ravnomjerno dugo i ritmicko, i da smo svjesni proticanja zraka. nema zadrzavanja zraka unutar ili izvana, tak da je pogodna za sve nadolazit ce svakakve misli, pustite ih da dodju, i opet se koncentrirajte na disanje protok zraka.

Kada je tijelo ravno udahnemo, a kada krenemo rukom prema stopalu, izdahnemo.

Kada za hladnog dana izdahnemo, događa se nešto posebno vodena para iz našeg daha na hladnom zraku prelazi iz oblika vodene pare u sitne, tekuće kapljice vode (kondenzira se).

Glasno izdahnemo s upitnikom na kraju i blenemo kao tele u šarena vrata.

Jedna od tehnika ventiliranja kojom se možemo poslužiti u ovom slučaju je da izvedemo najviše 3 - 4 brza udaha iz trbuha, a izdahnemo eksplozivno, također iz trbuha, tako da naglom kontrakcijom trbušnih mišića istiskujemo udahnuti zrak.

Potom srednjim prstom i prstenjakom zatvorimo lijevu nosnicu i izdahnemo na desnu.

Dok ležimo udahnemo, a prilikom dizanja gornjeg dijela izdahnemo.

Mi ćemo vrlo brzo zapaziti postoje li u nama blokade, ako nekoliko puta duboko udahnemo i izdahnemo.

Zadržimo dah, zatvorimo srednjim prstom lijevu nosnicu i izdahnemo na desnu.

Život i disanje su istoznačni i kad se rodimo prvo što uradimo je udahnemo, a akd umremo izdahnemo.

Dok sjedimo je udah, kada se privučemo izdahnemo.

Izdahnemo i podignemo gornji dio trupa vrlo malo iznad razine kukova, te kroz udisaj spuštamo tijelo u najniži položaj.

Kada nekoliko puta duboko udahnemo i izdahnemo, ponovo potičemo protok energije kroz tijelo, te oslobađamo i otpuštamo zadržane emocije.

Važno je da nikad ne izdahnemo ili pušemo u diskus, turbuhaler ili novolizer, te da nepotrebno ne pomičemo ručicu jer se njome oslobađa doza lijeka.

Mi počinjemo živjeti prvim udisanjem isto tako kada umremo izdahnemo.

... ono je naime blijedo žuto - smeđe rozkaste boje, ipak daje neku svijetlu boju mjestu iako u njemu nitko nije nastupao posljednjih 60 godina, izuzev Stanka i Frane koji ponekad znaju za selo priredit svojevrstan light show, čak se jednom i zapalila obližnja štala, svom srećom, igrokaz je prošao bez žrtava, naime to kazalište je u jako dobrom stanju veli nam Dundo Toni, i dan danas sa suzama u očima se sjeća turnira u treseti, održanog davne 47 ' u baš tom, istom, nepromijenjenom kazalištu, veli nam " izgubia sam, prevaria me onaj stari lihvar s Pičića, Mate, majku mu lopovsku, vidia sam ga kako vuče karte ispod stola no tija san ga upravo osramotit, eeee jesam i ja budala bio, otad, nikad nisam više na karte zaigra s nijednim Pičićaninom ", dan ovdje nikako da prodje, kao da je vrijeme jednostavno odlučilo stati pa makar neki iskrvarili od dosade kao što bi netko užao kazati, napokon mrak, tu i tamo se vidi obris svijeće na ponekom prozoru, blijedo otočko izdanje, opet jutro, nigdje nikoga, jugo, kiša, mokri mješanac hrta i hrvatskog ovčara napokon našao utočište ispod obližnjeg rogača, bunari se pune, zvuk borova... kao da otok diše, sjednete, slušate, on stvarno diše, vjetar otvara tete Katin prozor, jadna se muči da ga zatvori, nema muške ruke da pripomogne, poslijednji put je vidila prije 15 godina, otada, ni traga ni glasa o njemu, kao da ga je zemlja progutala, opet mrak, opet dan, pa sprovod, tupi zvuk zvona sa kapelice se kroz borove i čemprese prolio cijelim otokom, lokalna limena glazba, jedan bubanj i jedna truba, sretnik je dundo Ante, inače lokalni kroničar, " eh čega se sve taj nagleda u životu ", veli sa strane tete Marica, kažu da je bio dobar čovjek, da je na obali završava školu i da je bilo sreće da bi na vakultet iša i bija učen čovik, " koji je kurac njemu tribalo zaglavit odi ", veli barba Duje inače lokalni komičar, jako duhovit čovjek, prepun viceva, anegdota, povjesničar otoka i okolnih hridi, ukratko hodajuća otočna enciklopedija, tog čovjeka možete pitati ma ama baš o svemu, on zna datum rođenja svakoga otočanina u ovom nemalom " arhipelagu ", hmmm arhipelagu, odavno je taj arhipelag zaboravio ovaj otok promislih, on tkd. zna sve ribarske ulove, sve ribarske havarije, sve ratove, vladare... ma baš sve, a kakav je tek šaljivdžija, na sve i svakoga se šali ali kaže, " nema takve šale ko što je ona na svoj račun ", priča mi o ljudima, ma svih osamdesetak je on iskritizirao, posebno je stao na Stanku i na Frani, kakva šteta, tako mladi a tako pomunjili, oni snimaju film, jebe se njima za europu, oni snimaju svoj film, i to ne bilo kakav film, niskobudžetni eee, niskobudžetni AKCIJSKI eeeeeeeeeeee, i umre od smijeha, kakva šteta kaže, odjednom zapjeva svojim dubokim pomalo hropavim glasom neku očaravajuću pjesmu koja je išla otprilike ovako, " ej živote teško ovo jebote, mani me se živote oca ti jebem ", svi okolo se nasmiješe, kao da ga slave a barba duje lagano pjevušeći odšeta u konobu, i to ne bilo kakvu konobu, mišinu konobu, mišo je naime bio siromašni splitski trgovac sa velikim planom, sa planom da otvori konobu, dugo je razmišljao, razmišljao, danima nije spavao i napokon sine Miši gdje i šta, doma se nije javio, samo je pokupio stvari i otišao i eto ga tu s njima danas, bez prebijene pare, bez ikakve slave, on je kako kažu još samo jedan otočanin u nizu, konoba mu više liči na napušteni podrum; sagnjeli šank, pokoja čaša, dvije svijeće, mali bidončić ustajale vode, špil karata bez asa bata i trinaeske dinara, par opušaka škije i jedna maramica, Mišo, inače poznat kao optimist, vječni optimist, uvijek priča, ma ljudi ništa ne brinite, bit će bolje bit će bolje " hoće, hoće, čim izdahnemo ", dobaci mu Duje, Mišo je u sebi svjestan situacije no neće taj pokazati ni kapljicu pesimizma

Izdahnemo i spuštamo noge polako prema početnoj poziciji, ali ne do kraja već ih zadržimo tik iznad strunjače.

Vježba: Izdahnemo i polako, kralježak po kralježak, dižemo trup do sjedećeg položaja i istegnemo što je moguće dalje naprijed.

Vježba: Izdahnemo i podignemo gornji dio trupa od poda te lagano zadržimo.

Vježba: Izdahnemo i podignemo bedro od poda malo više od visine kuka uz kontrakciju stražnjice.

Vježba: Izdahnemo, podignemo noge od poda i istodobno širimo traku uz kontrakciju stražnjice.

Vježba: Izdahnemo, podignemo istovremeno ruke i noge lagano od poda, dok je obruč čvrsto stisnut između zglobova.

Vježba: Izdahnemo i rotiramo gornji dio trupa sa trakom dijagonalno u stranu.