Sad mi ne pada na pamet da se jurcam tamo gdje ima ljudi, striktno po noći na mjestima gdje nema nikoga - priča Ivan.

dodatak.. kut gledanja je jako bitan na monitoru? otkad? na televizoru možda, kad je cijela obitelj u dnevnom boravku pa se sjedi kojekuda. pred PC monitorom sjedi jedna osoba. i obično gleda direktno u ekran. ne jurcam po sobi i visim s plafona dok pišem dopis ili igram nešta..

Oni znaju da ja loše procjenjujem vrijeme pa mi uvijek nadodaju barem pola sata i ne zivkaju me u međuvremenu jer znaju da jurcam po kući i da bi to moglo još više produljiti vrijeme čekanja.

Usput sam zapekla povrce u pecnici, luk, krumpir, brokule, mrkva i grasak.. sve sam to stavila na pleh sa uljem, podlila sa malo piva kasnije (naporan dan pa sam pijuckala pivo kuhajuc, pa umjesto vodom, zalih povrce pivom super je bilo) posula s malo vegete i voila.. rucak je gotov kasnije sam i kruh ispekla nesto sam motivirana ovih dana.. isto jurcam s posla i za djecom (ja sam malo starija pa je fax iza mene) pa stignem sta stignem HVALA NA SUNCU, DOSLO JE

Ne znam zašto se nekako dogodi da uvijek sjednem i pišem pred izlazak i onda mi se čini da stalno jurcam sa iznošenjem moje bliske prošlosti.

Ne, nisu papci koji voze sporo, ja jurcam jer je to moja dionica, najbolja i najravnija autocesta.

Nema tog automobila koji bi mi mogao pružiti osjećaj kakav imam kad jurcam na dva kotača ", priča Gebaj.

Tu i tamo uspijem zamisliti ne samo da trčim lijepo nego i brzo, jako brzo, i fakat, dogodi se, zakačim se na rep najbržoj grupi i s lakoćom jurcam s njima.

Ali svako malo mi ponestane kruha ili nečeg slično, pa jurcam u kuhinju, koja se nalazi jedno pet metara od moje sobe, a prolazi pokraj dnevne sobe, gdje obično sjede moji roditelji.

: flop: Danas, cijeli dan, jurcam uokolo kao muha s plavom guzicom.

Bila je i Andrea, ne brini, ne jurcam okolo bez nje.

Hm nekako mi nije djelovala potpuno budno, ali ja ko ja jurcam pod tuš, na brzinu se spremam kapa, šal, rukavice i krećem.

Ne znam kolko smo se shvatili... nije stvar da mi je dosadno jer mi fale stvari koje si nabrojao - imam to sve i stalno negdje jurcam... nego u strahu od dosade koje se javlja kad se vezes za nesto dugorocno, strahu od vlastite nepredvidljivosti, jer se poznas... pitanja vezana za vlastitu slobodu i strah od oduzimanja iste... meni recimo tesko prihvatit cinjenicu pripadanja nekome, a ne bi da je tako: zubo:... dosta tog sto je S. C. pisala za spoj Uran-Venera i ja kod sebe prepoznam i to je nesto sto hocu smirit... i onda mi ti kazes da se Uran ne smiruje: ne zna:

vrućine, ljeto nikako da pređe u blaži oblik - - sunce peče i nemožeš dihati....... jurcam po liječnicima i ne volim ambulante povremeno se ulogiram i pokušavam održati nekakav ritam glavobolja prisutna............. i evo jedno pismo u cjelosti prenešeno iz tiska:

Sve se počinje slagati, dolaze trkači, počinje registracija, slažemo stolove, postavljam volontere uz stazu, dolazi još više trkača, jurcam okolo kao izgubljen ali točno znam što i kada trebam napraviti, više i ne primjećujem koliko trkača je došlo, stigli su i novinari, netko mi nešto čestita ali nemam vremena jer moram odnijeti ovu vodu iz točke A u točku B, kažu mi da neki volonteri nisu došli, panika me hvala no brzo reorganiziram ljudstvo i pokrivam ključne točke (kasnije će se ispostaviti da su mi trkači kratili stazu jer nisam imao ljude na svim točkama gdje sam ih planirao imati), stigla je i Kata i želi da se s njom igram, gledam na sat i skužim da je samo 15 minuta do starta i da je red na registraciji, FUCK zašto mi to netko nije rekao, u letu otvaram još jedno registracijsko mjesto

Jurcam u neke stvari za koje ne odvagnem razloge za i protiv, pa to ne bude svaki put najbolje za mene.

Već neko vrijeme razmišljam o maksi prstenu, prelijepo mi je to jer diže cijelu kombinaciju, ali problem mi je kad nositi:)) Nisam baš u prilici šetnje gradom, stalno nekud jurcam, nažalost..

Prika dosljedan Evo me, malo jurcam s jednog na drugi posao, pa se ne stignem javiti.

Iz ovih stopa jurcam u kuhinju i pripremam svoju vlastitu najbolju toplu čokoladu na svijetu

lijepo da si uspio prisustvovati bar jednu srijedu, i uživati u romantici tisuću lampica.. bilo mi je fora trčati ispred, jer si ti bio jedina lampica (što ispred, što iza) koju sam sretala od baćunskog pa do leusteka.. to mi je punilo glavu da se naganjam i jurcam u mraku i pičim naprijed koliko me noge nose.. i šteta kaj si se spustil niže jer sam tu na tren ostala sama ali samo na tren, jer su se uskoro sjatili mračnjaci sa 4. stupa.. al jbg.. ipak sam ja prošla cijelu stazu u nedjelju s malim skretanjima sa plana u srijedu, i nekoliko bolesnih trenutaka kad nisam znala gdje sam i zašto sam najedanput tamo gdje jesam, ali je ipak sve to rezultiralo kao krajnje dobra odluka.. čak i onog trenutka kad sam lacka vidjela kako silazi niz kanjončić podno leusteka, a ja se sjurnula niže te najedanput skrenula u šumu kao da me VRAG ODNI, nemam pojma zašto sam otišla tim putem (neki ludi glas mi govorio da bi ga možda mogla i stić), i kad sam pomislila kako sam glupa i kako sam se na samom kraju zaje.., čujem baticu kako doslovce URLA s parkinga, i po stoti put tu večer, poludim, dignem ruke da zaštitim lice i sjurim se nizbrdo, na cestu i u cilj: pilanu stvarno je MRAK KOMBINACIJA nešto spešl moja je druga godina i nek ih je još..

I tako ja već nekoliko dana prepuna božićnog duha jurcam po trgovinama i kupujem.

Upravo navijam za Dinamo jer je on prvak Hrvatske koji nastupa u ime svih nas u Euro-ligi i njegov uspjeh podiže svima nama rejting. Odavde, sa Sjevera, gdje jurcam svakodnevno po Klinici od 6 i 20 ujutro do u to doba predvečer, rado bih kao da sam na televiziji ovom zgodom mahnuo našem dragom Jugu, Dalmaciji i Splitu, mojoj Šolti i Maslinici gdje sad vjerojatno moj brat Igor i prijatelj mi Zlatan Zoričić love na panulu u doslovnoj ljepoti.

Bok, sram me bilo, ništa ne šaljem, samo jurcam okolo, gomila slika (velikih)...

Sređene kočnice i provjerena ograda. 5. (Opet moj jezičak), krenem ja u grad, jurcam da sve stignem, znam da moram obaviti hrpetinu papirologije, čeka me frendica za help u vezi kompa i prebacivanja slika sa fotiča i nisam stigla niti na pol puta, moj autek stane i niti makac.

Iz dana u dan samo jurcam izmedu skole i auto skole, jedva stignem vidjeti decka, jer i ovako imam premalo vremena za ucenje.

Dugo nisam pisao.. stalno sam negdje stalno jurcam.. za kompom skoro pa nikad..

Pa vodim borbu sama sa sobom okej, možda samo za sliku da ipak ovdje kupim neko, bilo koje, okruglasto pecivo da ne jurcam okolo tražeći pekaru dostojnu moje fotografije.

Jurcam nezamislivih 6 banki na sat, a kroz kacigu fijuče na sve strane.

Dakle, dočekujem pridošlice, mašem repom i trepćem okicama na svaku novu potencijalnu udomiteljicu, skupljam igračke po dvorištu (imam fetiš na igračke, pa šta), jurcam sa svojim cimerima.. ma, uostalom neću vam ja sad pričati sve to pregledajte moj foto album, zaželite me upoznati, dođite, prošetat ću vas do Drave i nazad a onda buraz otvaraj vrata auta i leetiimoooo

Imam 44 godine i ne zanima me više da jurcam naokolo na skateu.