Umjesto da i to (nepravda i neravnopravnost) otvori oci o cemu se tu doista radilo, imamo odredeni doduse reformirani kontinuitet misli i he he he prakse, da ne kazem praksisa koji odjednom odgovornost prebacuje na drugog u svoju obranu jer je ideja kakti bila cista, a revolucije ustvari i nije bilo (Praksis, Kangrga).

Na prvom mjestu je definitivno Milan Kangrga čija je čitava karijera protekla u beskompromisnoj kritici etike.

Intelektualac sa titulom filozofa i etičara Milan Kangrga o nacionalizmu je pisao i sljedeće:

P. S Kangrga je to u Latinici izjavio, izvoli si pa pogledaj a ako si neupućen čkomi.

Iako nije bio iznenaðen kad je èuo da je Kangrga reagirao, ton mu se nije svidio. nbsp; nbsp; nbsp; Ma ne želim polemizirati s Kangrgom preko novina, nije mi to ni bila namjera.

Ali neka nam se onda prizna da smo najdemokratskija zemlja kaže Miliæ koji uopæe ne razumije kakve veze ima Kangrga s cijelom prièom. nbsp; nbsp; nbsp; Kolegica je našla tekst u èasopisu u kojem o Kangrgi piše Srbin iz Beograda i interpretira ga.

Ako ga je dobro interpretirao, onda je to javno štivo za objavljivanje, a ako ga je loše interpretirao, onda neka se Kangrga žali njemu.

Otpao je profesor Nenad Mišćević kojem je u Rijeku stigao profesor Kangrga da promovira svoju milenijsku knjigu.

Prvi dan Skupa izlagali su predstavnici Zavoda za zapošljavanje te mirovinskog osiguranja iz Austrije i Hrvatske, zatim Nataša Novaković iz Hrvatske udruge poslodavaca, Ljubica Kangrga iz Hrvatske obrtničke komore te Martin Gleitsmann, ravnatelj Ureda za socijalnu politiku u Gospodarskoj komori Austrije.

Na to su ga, u ime Logosa, Milan Kangrga, Rudi Supek i Gajo Petrović posljednji put pozvali da odustane od tri centralne partijske dogme - samoupravljanja, avangardne uloge partije i tržišne ekonomije.

Gospodin Kangrga je rekao da ni grlica neće ponovo doći kad ju dvaput otjerate (i zbog toga završio na sudu) a naši glasači uporno glasuju za opcije koje su zaista katastrofalne (pa jel to katastrofično kukurikanje?

Kangrga je evoluirao ad Šuvara, Isusa Krista; neki će ad tehnomenadžera, mladi povjesničar Tvrtko Jakovina zbog mladosti još nije u sumnji i uzima tekstove i transkripte kao takve) jer je je tehnologija dugo pretežno takva da se po defaultu ne priča ništa šta se stavrno misli i hoće nego nešto drugo, " jedno se priča, drugo misli, treće radi ".

Tako su naravno brzo došli u sukob sa tadašnjim političkim režimom optužujući ga za birokratizam; to je započelo već 1950 - ih godina, prije nego što su artikulirali svoju poziciju i profilirali se kao skupina (vidi npr. članak Milan Kangrga).

Tih su godina u Jugoslaviju dolazili gostovati veliki mislioci, Ernst Bloch, Herbert Marcuze, Lucien Goldmann, Jürgen Habermas, Erich Fromm... a najveće domaće filozofske zvijezde bili su Gajo Petrović i Milan Kangrga.

Sam Sesardić, jedan od osnivača HSLS - a, također nije bio politički uspješan; Milan Kangrga mogao bi reći da to opravdava njegov pristup: naše još uvijek plemensko društvo nije zrelo za " građanski svijet ", pa ni za liberalizam.

Kangrga je bio omiljen među studentima te dekade: filozofija se predavala bez ikakvog ideološkog prizvuka, kao da je i nju okrznuo new wave: i baš kao što je Zagreb tih godina prije sličio Londonu nego Moskvi, tako je i studij filozofije, čak i u mislilaca revolucije, bio skloniji Hegelu i Hedeggeru nego Marxu i Engelsu. (Mada sam ja osobno zahvalan praxisovcima na lekcijama Ranih radova i Kapitala, da se odmah razumijemo.) Voljeli smo Grgu, baš kao i Gaju i Pejovića, zapravo, sve smo ih voljeli: ne samo poštovali, nego baš voljeli - bili su to dobri, dragi ljudi

I tako stojimo mi moj kum Branko K., pokojni Darko D. čiji ću kum ja kasnije postati, i ja, dakle nas tri buduća vjenčana kuma (drugi su nas prestali zvati za kumove, jer svi su naši brakovi završili rastavama), i Branko pozorno sluša, ja se zabavljam, a Darac pokušava oboje: pratiti i promociju i moj simultani prijevod na jezik koji su Kangrga i Gajo tako dobro govorili: jezik zajedljivosti, ne baš nedužne zafrkancije.

I spika se tako, Tathandlung, revolucija kao produkcija i reprodukcija, u duhu i duha samoga, tehne, theorija, praxis, poiesis, odnos marksizma prema spekulaciji..., kadli u jednom trenutku veli Kangrga: "... evo, sad imate Vicoa i prevedenog, pa možete čitati... ".

Jer, k vragu, kao biva: Kangrga čita Vicoa na latinskom, onako, uz ručak, nemre glavu dignut s Giambattiste i principa Sciezna Nuove, a ostatak profesorskog kora sad ima prijevod, pa se i oni mogu informirati o tome kako stoji sa smislom povijesnog.

Naravno, sam se Grga pretvarao kao da uopće ne razumije doseg te kaustične fus-note, i meni, koji sam cijelo večer zbijao opake šale na račun svega što jest i uopće može biti, ova je opaska došla kao ozeblom sunce: znao sam ja da je Kangrga od iste vrste brašna, da ni on neće izdržati svečanu usiljenost trenutka, ma radilo se i o njegovoj promociji

Uostalom, to uopće nije bilo teško za pretpostaviti: Kangrga je već toliko puta dokazao da nema duha bez duhovitosti, ni šale bez malicije, da sam mirne duše mogao i započeti i nastaviti sa svojim prigušenim psinama.

Oni sporiji među nama, koji nisu razumjeli Kangrgu, ni na koji način, posebno ne kao revolucionara, uvijek su se mogli utješiti činjenicom da im je preostao, kao posljednji sud, Kangrga-etičar: Kangrga nikada nikoga nije srušio na ispitu, i svi su dobili barem dva - Kangrga je smatrao da ne smije biti vinovnik ničije životne nesreće, i to je bio razlog te blagonaklonosti, maksima njegove profesorske volje.

Cjenjeni prof. Kangrga nedvojbeno zna da je svijet općenito, ne samo u Hrvatskoj, nesavršen.

U zadnjem poglavlju svoje Kangrga autor predbacuje hrvatskoj vlasti da je impregnirana nacionalističkim duhom te da sluša antidemokratske direktive vrha Katoličke crkve.

U zaključku " Etike " Kangrga navodi kako su i životinje pametnije od Hrvata, jer znaju svoj interes, dok s druge strane " Hrvati ga ne znaju pa na izborima glasuju uvijek upravo i jedino za one koji su ih opljačkali i uništili im živote ".

Tadašnje stanje u Hrvatskoj Kangrga vidi kao posljedicu provale ruralnih elemenata.

- - - Kangrga je stalno naglašavao da ova naša balkanska društva još nisu prošla građansku revoluciju, koja po njemu nužno prethodi istinskoj komunistickoj revolucji.

Kangrga drži da je 90 - ta bila ne korak naprijed i izraz revolucioniranja postojece svijesti u barem gradjansku, vec korak nazad i konstituiranje drustveno-politickih odnosa na bazi supstancjaliteta nacije.

Vidim da te Kangrga naučio izvoditi luđačke zaključke na osnovu jedne ili nijedne premise.

Kangrga se kreće od Hegela do Šeksa i od Šeksa do Hegela, rekao je Vrcan, dodavši kako knjiga govori o suočavanju intelektualca i filozofa s dvojbama današnjice u kojima dominiraju primitivizam i brutalizacija društvenog života.