Kantova... jeli. zato ne trebate biti bijesni ili bijesne... stres vas čini starijima:)))

" Zacementirani RS " uzrok je i potencijalni izvor svih budućih mogućih ratova (kao što je i nasilna izločinačka uspostava toga " entiteta " bila uzrokom rata 1992.), pa bi " međunarodna zajednica " - ta valjda ima netko u njoj tko nije kratkovidan i komu je stalo do mira (upravo Kantova " vječnog mira ") - morala taj cement razcementirati i tu monstruoznu konstrukciju razgraditi, jer bi raspad BiH zbog posvemašnje i posvudašnje etničke izmiješanosti bio moguć samo u ratu, a i raspadnuta BiH bila bi stalni uzrok novih ratova.

A štose tiče osjećaja udivljenja i dužnosti spram svijeta, tu rogobatnu Goetheovu patetičnu kovanicu, koja ionako ne znači ništa baš kao ni Kantova transcendentalna apercepcija, recimo, napiši polako, drhtavavim rukopisom, u krug, da si je lakše na kurac natakneš

Kantova etika počiva na apriornom zakonu uma koji on naziva« kategorički imperativ », koji se može formulirati kao pravilo« djeluj tako da možeš htjeti da svi djeluju kao ti sada ».

neam pojma. imao sam filozofiju u gimnaziji ali mi se uglavnom gadila. znam i zašto. ovaj kategorički imperativ je Kantova shema.

Ta riječ ' sposobnost prosudbe ' je Kantova, i odnosi se baš na primjenu općeg na pojedinačno, i spoznaju općeg iz pojedinačnog.

Kantova pitanja na koje odgovaraju njegove tri kritike... ' ring the bell? '...

Optimizam prosvjetiteljstva donekle su narušili događaji koji su slijedili, bacajući novo svjetlo na to pitanje: prije svih potres u Lisabonu 1775. sa svim posljedicama na postavljeno pitanje te krvava strana Francuske revolucije 1789. nagnala su razmišljanja poput Kantova Ueber das Misslingen aller philosophischen Versuche in Theodizee iz 1791.

Upravo to je ono što izriče Kantova ideja umne volje, na temelju razlikovanja uma i razuma.

Na žalost večeras mi nije pomogla ni Kantova Kritika čistog uma.

Što uključuje i ovu današnju generaciju čitatelja, među kojima je malo onih koji bi bez trnaca u rukama (kao da su popili šaku Zolofta) voljeli čitati analize Russella koje su ovako koncipirane, npr. nakon što je godinama mozgao (kao Don Quijote) o Kantovu problemu (kako je moguće samim umom ustanoviti teoreme Euklidove geometrije a da one ipak vrijede i za fizički svijet) Russell shvaća da ta Kantova tvrdnja zapravo vrijedi za jedan kasniji predmet - projektivnu geometriju koja geometrijske figure proučava ne s obzirom na njihovu veličinu već jedino s obzirom na njihov oblik, njihovu uzajamnu " kongruenciju "... i tako dalje.

Za nas su mnogo interesantnija Žmegačeva razmatranja o nogometu u Utopiji, izložena u njegovoj knjizi Filozof igra nogomet, koja je nedavno objavljena U Profilu; Kantova Utopija, Žmegačeva ili futbalska, ovdje, u ovoj knjizi hrvatskog germaniste, se radosno zrcali i vrca kao zagrebački vatromet na početku kineske godine Zmaja.

Kako su se pogrdne konotacije riječi ÂťopćeÂŤ, ÂťzajedničkoÂŤ širile, tako je jačala filozofska nostalgija za idealnijim, čišćim i euforičnije pozitivnim određenjem zajedništva, općosti ⠀ od Kantova sensus communis, koji je pothranjivao prosudbu lijepoga, preko ranoga američkoga poimanja općega dobra, do sain⠀ simonovskoga (i kasnije marksističkoga) političkoga idela novoga svjetskoga poretka utemeljenoga na komunama, s vrhuncem u komunizmu.

Budući da je to Kantova definicija prosvjetiteljstva, može se reći da su studenti na našem Fakultetu i u širem kontekstu djelovali, i još uvijek djeluju, upravo prosvjetiteljski.

Kantova je kritika ontologijskog dokaza svojim popularnim primjerom postala opće prihvaćenom.

Vrti vam se u glavi, izgubili ste vrednosnu orijentaciju u vremenu i prostoru i sad više ne možete da odgovorite ni na čuvena Kantova pitanja šta mogu da znam, šta mogu da činim, čemu smem da se nadam a znali ste ih u po dana i po noći.

No, ne o metafizici kao znanosti (što je bila Kantova težnja), nego o poetskoj metafizici, koja čini smislenost svih naših egzistencija.

U tome je Kantova »autentična teodiceja« zasnovana na etiko-teologiji.

Nisam ja tu nikome da sudim, ali kada smo vec poceli na spornom blogu pominjati Kantova Opća Načela (Kantova Moralna Maksima), da završimo s njom.

Razdvajanje koje objedinjuje bilo je prva Kantova tema, u Kritici čistog uma.

Filozofije novega veka, kakršna je Kantova, so bile močno skeptične do možnosti, da bi se dalo kaj smiselnega izreči o »čisti biti«, in so vprašanje raje preformulirale: vprašanje, ' Kaj pomeni, da stvari so? (torej ' Kaj je bit? ') je smiselno le kot vprašanje ' Zakaj se nam stvari kažejo takšne, kot so? ' Ker stvari ni mogoče niti zaznavati niti misliti, brez da bi jih zaznaval ali mislil jaz, je potrebno odkriti, na kakšen način delujejo moji čuti in moj razum, da se nam nekaj pokaže takšno, kot je.

Osim toga čini se da je Kantova politička filozofija u mnogočemu i povijesno nadiđena.

Naš naivan pojam vremena pretpostavlja da..., no opća teorija relativnosti pokazala je kako...; Kantova koncepcija prostora je..., međutim s dokazom konzistentnosti neeuklidskih geometrija jasno je da...;...

Čitav je problem u sljedećem: ima li ljubav, u našem etičkom diskursu, normativan status usporediv sa statusom utilitarizma ili Kantova imperativa?

Naime, u uspostavljanju navedenih matrica Gržinić se koristi trima filozofsko-teorijskim priručnicima: osim toga što polazi od Kantova ukazivanja da se neuspjeh razuma temelji na antinomi č noj mrtvouzici između dva različita modusa prvi neuspjeh je matematički (kvantitativni), a drugi dinamički (relacijski), autorica kreće i od Lacanove definicije dviju formula seksuacije (spolne razlike) kao dva modusa neuspjeha muški i ženski.

I može li se, na etičkoj razini, usporediti s moralnim načelima, to jest s temeljnim stavovima od kojih ovise subordinirane im maksime, poput utilitarističkog načela ili Kantova imperativa?

U Kantovim političkim spisima svijet ne znači više samo (kao u Kritici č istog uma) sadržaj svih pojava odnosno totalitet njihove/objektivne/sinteze, nego postaje dimenzijom u kojoj se nastanjuju Kantova razmišljanja, posebice ona koja se odnose na svjetsko građanstvo.

Drugim riječima, za Hegela je Kantova vizija besmislena i neutemeljena, budući da tajno ponovno uvodi ontološki potpuno konstituiran božanski totalitet, odnosno, svijet shvaćen samo kao Tvar, ne kao i Subjekt. 15 Naše je današnje ideološko iskustvo formirala serija suprotstavljenosti koje određuju teren i uvjete velikih debata: simulakrum kontra stvarnosti, globalizacija kontra očuvanja pojedinačnih identiteta, fantazma kontra stvarnosti, itd.

Kantova je poanta, naravno, da nema aktivnog slobodnog agenta bez ove fantazmatske potpore, bez druge scene na kojoj njime bezostatno manipulira Drugi.

Schopenhauer, kada se u svojoj filozofiji udaljava od Kantova misljenja, da mi " die Sache an sich " nismo u stanju dokuciti postulira svoje postulate, koje je dobio citajuci PALIKANON i druge spise, te se preko njih priblizava politeistickom hinduistickom misljenju, kada zeli objasniti sto je glavni pokretac u zivotu.On smatra, da su glavni pokretaci zivota: