I naravno da nisam tolerantan prema netolerantnima; čitajte Karla Poppera pa naučite nešto o tome kako tolerancija uopće može funkcionirati da bi postojala.

Iako su Soroseve špekulacije igrale ulogu konačnog izuzimanja britanske funte iz ERM valutne skupine u cijelosti, bilo bi pogrešno uzeti ovaj korak kao " anti-britanski. " Soros se prvo nastanio u Londonu, gdje je studirao kod Karla Poppera i Friedricha von Hayeka, na London School of Economics.

Upravo je načelo mentalne usmjerenosti u jednom od svojih spisa ovaj austrijski znanstvenik pojasnio na primjeru slobodnih mrlja, jer njihovo dekodiranje uvelike ovisi o našoj sposobnosti da u njima raspoznajemo elemente pohranjene u našoj svijesti. (Kada možemo nagađati ne možemo odvojiti ono što vidimo od onog što znamo ili očekujemo, jer snaga očekivanja prije nego li snaga konceptualnog znanja oblikuje naše viđenje, kako u likovnosti, tako i u svakodnevnom životu.) Ideje ovog istraživača zamjedbe, snažno naklonjenog filozofiji Karla Poppera, predstavaljaju svojevrstan uvod iliti pomoć u boljem razumijevanju najstojanja švicarskog psihijatra Hermanna Rorschacha.

Sad se, naravno, i ja moram ograditi od mogućih implikacija da sam antisemit, osuditi palestinsku tvrdoglavost, izraziti ponos svojim judeo-kršćanskim naslijeđem protkanim baštinom helenizma i idejama otvorenog društva Karla Poppera i zaključiti time da sam milijun posto u krivu, jer smještaj Izraela ne može biti plod vjerske zatucanosti.

Iako je manje poznata od knjige Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji Karla Poppera, jednoga bi dana mogla biti shvaćena kao značajnije djelo.

U njemu on detaljnije obrađuje ideju filozofa Karla Poppera o otvorenom društvu.

Osim svega šta čita s noćnom kapicom na glavi (od dijelova Mahabharate, preko Karla Poppera i A.

Paradoks Karla Poppera po kojemu se ne smije biti tolerantan prema netolerantnima time je prvi put u novijoj hrvatskoj povijesti doživio praktičnu terensku primjenu.

[ 1 ] Falsifikacionizam Karla Poppera najpoznatiji je i najrazrađeniji napor u tom pravcu.

Spomenimo još da iako je za Kuhna proces znanstvene revolucije ili promjene paradigme u osnovi temeljen na falsifikaciji deducirane teorije/paradigme, za to smatra potrebnim veći korpus kontradiktornih podataka i istodobno postojanje alternativne paradigme, dok za Karla Poppera svaka kontradiktorna činjenica ruši deduciranu teoriju. [ prema Karl Popper, The Logic od Scientific Discovery, London, New York 2005., 58 - 72 itd. ]

S druge strane, naši prijevodi Karla Poppera, Saula Kripkea, Wernera Heisenberga, Arthura Dantoa, Platona, Jonathana Barnesa, Davida Rossa jesu ključna djela.

Ne volim one esejističke filozofske generalizacije u stilu Karla Poppera, platonističko-totalitarističko-što god, ili Rousseau ili tko god.

Ludwig Witgenstein silno je nervirao Karla Poppera i njegove pristaše tvrdnjom kako ne postoje filozofski problemi, već samo lingvističke zagonetke.

No, ako pritisnete inteligentnije metodološke individualiste, oni će priznati da su njihove pretpostavke zaista metodološke a ne ontološke, da predstavljaju neku vrstu apstrakcije i da su takva metodologija, i takva apstrakcija, nužne da bi se izbjeglo zapinjanje u totalizirajućim teorijama koje kreću odozgo-prema-dolje (tu svoju averziju često opravdavaju citatima Karla Poppera, Isaiaha Berlina ili Friedricha Hayeka o opasnostima totaliziranja).

Knjiga The Poverty of Historicism jedno je od najpoznatijih i najvažnijih socijalnofilozofijskih djela klasika suvremenog liberalizma i jednoga od najvećih filozofa XX. stoljeća Karla Poppera.

08.02.2013. u 15:16 h Karika Tura je napisao/la: ocigledo ti pojam stranacka (partijska) disciplina u demokratskom sistemu nije previse blizak pojam. sistem ne funkcionira samo kod nas u nekakvom " partitokrativnom " obliku vec svuda. ukoliko te interesira tema neposredne demokracije, zaboravi vecernjak i uzmi napr. karla poppera u ruke.

On je rekao da više vjeruje ideji Karla Poppera, utemeljitelja ideje Otvorenog društva, nego ideji Isusa Krista i Duha Svetoga.

Ali ne za Sesardića? 6. " Podsjetimo se, dok su oni (Sesardić ovdje misli na mene i navedene, sada na žalost već mrtve, kolege, drugove i dugogodišnje suradnike, pa ovo pišem i u obranu njihove časti i ugleda) kao urednici raznih edicija harali hrvatskim izdavaštvom, ti ljudi kojima su danas puna usta " otvorenoga društva ", dali su prevesti gotovo čitav marksistički korpus sve do najbeznačajnijih i najopskurnijih autora, ali nikako nisu mogli naći prostor za objavljivanje slavne knjige " Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji "... klasično djelo Karla Poppera... zato što je on nikog drugog nego Karla Marxa proglasio glavnim neprijateljem otvorenog društva "... kaže Sesardić, pa opet govori (polu) istinu.

No, što se Karla Poppera tiče, on je za mene osobno običan pretenciozni filozofski pisac, koji meritorno piše o Hegelovoj i Marxovoj filozofiji, a da se nije ni približio samoj biti i duhu njihove autentične misli.

Treće poglavlje, »Pogled na rast znanosti u filozofiji Bečkoga kruga i Karla Poppera«, prikazuje postavke jednog od najutjecajnijih smjerova u filozofiji znanosti logičkoga empirizma, odnosno pozitivizma 20. stoljeća, poznatijega pod nazivom Bečki krug, i to na primjeru njegova najdosljednijega zagovaratelja Rudolfa Carnapa.

Pojedine teze logičkoga empirizma kritički se razmatraju, a posebno se analiziraju stavovi prvoga kritičara Bečkoga kruga Karla Poppera.

Podsjetit ću na izjavu Karla Poppera da je život rješavanje problema.

Kao učenik Karla Poppera trebao bih se opredijeliti za drugu mogućnost.

Imre Lakatosa, Francisa Fukuvame, Paula Grossa, Normana Levitta, Karla Poppera, Petera Sallowaya, Olivera Sacksa, Jeremvja Rifkina, Jareda Diamonda i drugih autora, pripadnika tzv. " treće kulture ".

Autobiografija Karla Poppera nedvojbeno je jedna od najljepših knjiga o intelektualnoj povijesti ikada nastalih, a ujedno i najbolji uvod za upoznavanje s djelom tog velikog filozofa.

Taj raskol na teorijsku mudrost koju donosi filozofija i praktičnu mudrost političara ili državnika (a onda i filozofa, koji napusti područje teorije i poželi svoje ideje primijeniti da bi promijenio svijet) ostaje aktualan kroz cijelu povijest filozofije do današnjeg dana. (Odličan primjer je sukob između " pitagorejca " Ludwiga Wittgensteina i " solonista " Karla Poppera; pogledajte članak Wittgensteinov žarač.)

Taleb, koji za sebe kaže da je skepticist-empirist u najboljoj tradiciji Karla Poppera, krajnje je sumnjičav prema pravilima, analizama, modelima i drugim znanstvenim i kvaziznanstvenim mudrolijama koje se izvode iz povijesnih statističkih podataka.

Naravno, pošto su filozofi dalekovidni ljudi, u knjigu je uključen popis svih epizoda uz pomoć kojeg lako možete utvrditi gradivo, kao i citati idejnih utemeljitelja od Talesa iz Mileta do Karla Poppera.

Jasno je da je papa Benedikt u znak znanstvenog poštenja upotrijebio Marxovo ime, ali je autor u tom slijedu iščitao i veze Karla Poppera s Marxom.

Na redovitom sastanku sveučilišnog kluba (The Moral Sciences Club) najavljeno je predavanje dr. Karla Poppera Postoje li filozofski problemi?, a među tridesetak slušača bili su i Ludwig Wittgenstein, profesor na Trinity Collegeu, i slavni, već ostarjeli, lord Bertrand Russel.