Sjetimo se samo modernih pokreta u umjetnosti započetih sa Munchovim " Krikom " ili pocetkom moderne u knjizevnosti... pojavom Nietzschea, Kierkegaarda i daljnjih filozofa?

Opet, zbog pojašnjenja, sada, o kakvom se to preskakanju i preskakanju čega radi, evo osvrta na djelo još jednog velikog mislioca kruženja Sorena Kierkegaarda.

A ni ona njega. lat., oponašanje Kierkegaarda

pa sad, niko se od njegovih sljedbenika nije zalio na hermeneuticke probleme. a bilo ih je kisha. ne postoje ni upadljive visesmislenosti oko intrepretacije. cak je i terminoloski pedant kao wittgenstein rado citao kierkegaarda i na kraju mu zamjerao da je suvise jednoznacan (vidi pod ' filozofska istrazivanja ') okosnica njegove misli je uglavnom neupitna. on se suprostavio prije svega hegelovom fetisizmu ideje i ignoranciji egzistencije i opcenito svakojakim platonskim ' esencijaliziranjima '.

Ovu potonju naslijedili smo u modernoj evropskoj kulturnoj povijesti nakon sloma idealističkih filozofskih sistema, iz romantike razočaranja i iz postromantičke filozofije individuuma kod Kierkegaarda, preko nove suverenosti ironije u filozofiji nadčovjeka kod Nietzschea, do postmodernističke ironizacije digniteta uzvišenog.

Žižekova knjiga uključuje, čini se nasumičnim redom, rasprave o Hegelu, Marxu i Kantu; različite predsocijalističke i postsocijalističke anegdote i refleksije, bilješke o Kafki, ali i o Stephenu Kingu ili Patriciji Highsmith; šale braće Marx; izljeve opscenosti; referiranje na Spinozu, Kierkegaarda, Kripkea, Dennetta; (neizbježnu) lakanovsku doktrinu; komparativnu teologiju; politička događanja u SAD-u...

Za Kierkegaarda je krscanska dogma u svojoj paradoksalnosti uvredljiva za covjekov razum.

Pri spomenu na Kraljevinu Dansku prosječni Hrvat, najvjerojatnije, pomisli najprije na zemlju najpoznatijeg pisca dječjih bajkâ Hansa Christiana Andersena, oni malo učeniji na filozofa Sorena Kierkegaarda, zatim, na silno veliki »vozni park« bicikala s tisućama kilometara uređenih biciklističkih staza, te hrabre ratnike Vikinge ili na najveći otok...

Ako u pomoć pozovemo Kierkegaarda, saznat ćemo da se " život može protumačiti samo unatrag, ali se (ja sam u svojoj redakciji morao dodati " nažalost ") mora živjeti prema naprijed ".

" Vježbanje u kršćanstvu " danskog filozofa Sørena Kierkegaarda vodič je kroz temeljit ispit savjesti, knjiga koja navodi na promišljanje i duboko unutarnje preispitivanje.

Iako je često navođen utjecaj Kierkegaarda, Tomasa Manna i, dijelom, Dostojevskoga na Andrića (sam je autor bio književno veoma obrazovan), iz piščevih djela to nije vidljivo - kritika je ustanovila plodonosnije sveze sa srpskom književnom tradicijom, poglavito tekstovima Bore Stankovića, Kočića, i, još dalje u prošlost, Vuka Karadžića.

Svi moderni mislioci, od Sorena Kierkegaarda do Martina heideggera su zaokupljeni jednim jedinim pitanjem, a to pitanje je pitanje značenja.

Egzistencijalna tjeskoba jest (moguće) zajedničko ljudsko osjećanje i jedno od temeljnih ljudskih (i ne samo ljudskih) stanja, ali to znamo najkasnije od Sartrea (koji se u tom smislu izravno nastavio na Schopenhaurea i Kierkegaarda).

Jimmy nemas pojma:) Imam KNJIGU od 150 str. od Kierkegaarda, zove se Fear and Trembling.. I on je FILOZOF

Vodeći računa primarno o sposobnosti osobe da razvije i sačuva osjećaj smisla i svrhe tijekom cijelog života, glavni doprinositelji u ovom području (npr., Irvin Yalom, Rollo May) and Europe (Viktor Frankl, Ludwig Binswanger, Medard Boss, R. D. Laing, Emmy van Deurzen) pokušali su kreirati terapije osjetljive na uobičajene ' životne krize ', koje proizlaze iz temeljne pustoši ljudske samosvijesti, do koje se prije moglo doprijeti samo preko složenih napisa egzistencijalnih filozofa (npr.) Sřrena Kierkegaarda, Jean-Paul Sartrea, Gabriela Marcel, Martina Heideggera, Friedricha Nietzschea).

... a jal tko od vas dok je citao Kierkegaarda pokusao malo opustiti um i nakon sto je procitao malo veci dio porazmisliti o onome sto je rekao?...

U svim knjižarama Verbum i na web knjižari Verbum.hr u srijedu, 10. listopada imate mogućnost ostvariti popust od 50 % na knjigu " Vježbanje u kršćanstvu " Sørena Kierkegaarda.

" Vježbanje u kršćanstvu " danskog filozofa Sørena Kierkegaarda vodič je kroz temeljit ispit savjesti, knjiga koja navodi na promišljanje i duboko unutarnje...

To je povijesni primjer licemjerja i gaženje svih moralnih vrijednosti koje su u korijenima jedne druge Europe koja se stvarala na temeljima kršćanstva i naučavanja europskih mislilaca - Kanta, George Berkeleyja, Søren Aabye Kierkegaarda, sv. Augustina, sv. Tome Akvinskog...

Rješenje zagonetke redateljske koncepcije vjerojatno treba potražiti u programskoj knjižici, u kojoj je doneseno nekoliko eseja u kojima se (pomalo nategnuto) povlače usporednice između Ibesenova Peera Gynta i filozofske misli Sørena Kierkegaarda, poglavito njegove teorije stadija.

Za Kierkegaarda, »religiozno je jedina sila koja estetičko može izbaviti iz njegove borbe s etičkim«.

Pri određivanju estetske granice do te točke nije moguće više razabrati koliko snažno je filozofijska ili povijesna kategorija, svejedno u kojoj inačici, i u estetskom diskursu brinula za davanje smisla: bilo da je posrijedi utopijski, ideologijsko-kritički ili egzistencijalistički aspekt to davanje smisla svagda je djelovalo preko poistovjećenja s označavenjem koje je dah, da ne kažem eter estetskog, to nepredvidljivo, difuzno« trenutno », o čijem pred-pojmovnom karakteru niti jedan estetičar nakon Kierkegaarda nije bio načistu, projiciralo u teorijski razumljivu veličinu društvenog diskursa.

Kierkegaardova je poenta u tome da ta situacija nije više sasvim tragična (opet, na sličan način na koji Abraham također nije tragična figura) 16. Nadalje, ukoliko je Kierkegaardova Antigona paradigmatski modernistička, trebalo bi nastaviti taj mentalni eksperiment i zamisliti postmodernu Antigonu sa, dakako, staljinističkim zaokretom njezine slike: za razliku od one modernističke, ona bi se trebala naći u poziciji u kojoj bi, da citiramo sama Kierkegaarda, etičko sámo bilo iskušenje.

Kao što već svako školsko dijete zna, nova Žižekova knjiga trebala bi uključivati, nikakvim posebnim redom, rasprave o Hegelu, Marxu i Kantu; različite predsocijalističke i postsocijalističke anegdote i refleksije, bilješke o Kafki kao i piscima masovne kulture poput Stephena Kinga ili Patricije Highsmith; pozivanje na operu (Wagner, Mozart); šale braće Marx; izljeve opscenosti skatološke i seksualne; intervencije u povijest filozofije, od Spinoze i Kierkegaarda do Kripkea i Dennetta; analize Hitchcockovih filmova i ostalih holivudskih proizvoda; pozivanje na aktualna događanja; rasprave o mračnim gledištima lakanovske doktrine; polemike s različitim suvremenim teoretičarima (Derrida, Deleuze); komparativnu teologiju; i, konačno, izvješća o kognitivnoj filozofiji i neuroznanstvenom napretku.

Među moderne filozofe nije uvrstio Kierkegaarda, što mu je nabijano na nos, " grešku " je ispravio u knjizi " Mudrost zapada ", također objavljenu na hrvatskome.

Aforizam najave tipa: Sve što ima početak ima i kraj zapravo je ekstrakt iz miksera u koji je ubačeno dobre ruke Kierkegaarda, Nietzschea i Kanta.

Ono obiluje materijalima iz filozofskih života koji su često nepoznati i profesionalnim filozofima, čak i povjesničari filozofije moraju tragati za njima; odnos životopisa i filozofskog učenja uglavnom je tamna, neistražena strana povijesti filozofskih problema, čak i tamo gdje se, kao kod Buddhe, Sokrata ili Kierkegaarda, takva veza pretpostavlja u jakom smislu.

Desetak godina kasnije Sartre to " sagledava " kao buržoaski individualizam (a buržoazija je digla ruke od individualizma još u vrijeme Kierkegaarda i Nietzchea), te svoju individualističku ambiciju utapa u utopiji marksističke klasne svijesti i akcije.

Preveo je Strah i drhtanje, djelo danskog filozofa Sørena Kierkegaarda.

Ova misao Sørena Kierkegaarda, uzeta je iz i dobro opisuje ono što predstavlja knjiga " Kako danas moliti " koju je priredio evangelički teolog Jörg Zink.