FRANJEVCI Prvi koji su osjetili na sebi zaštitništvo i velikodušnost knezova Frankopana vječnih gospodara (potestata) grada Senja bili su svakako franjevci.

Koliko je ovaj novi franjevački samostan s crkvom izvan gradskih zidina (Sv. Petar) kao zadužbina i grobnica obitelji knezova Frankopana bio drag krčkim knezovima i potestatima grada Senja svjedoče nam njihove brojne darovnice ovom samostanu kojeg obdariše velikim posjedima i drugim dobrima za službu božju kako bi redovnici toga samostana lagodno i mirno provodili svoj život i molili boga za svoje donatore.

Poznata je činjenica da je godine 1225. cijelo ovo područje došlo pod vlast krčkih knezova Frankopana.

Od sjevernih otoka bio je još jedini Krk slobodan u rukama knezova Frankopana, no i njega zauzeše lukavi Mlečani prevarom 22. II. 1480. Za vlade ug. - hrvat. kralja Vladislava II. mnogo se je radilo 1510. - 1512., da se od Venecije oslobode osvojeni dijelovi Hrvatske i Dalmacije, no do rata nije došlo.

Gradom su upravljali podknežini u ime knezova Frankopana i tu imali svoje dvore.

Srednji vijek na otoku Krku obilježen je vladavinom krčkih knezova Frankopana.

Na vrijeme Krčkih knezova Frankopana i danas podsjeća tzv. Donji Grad, u kojem je ulogu gradskih bedema ima niz kuća; na vremena prije i nakon Frankopana podsjećaju sakralne i etnografske muzejske zbirke, stari zvonik i obližnji park jardin.

Grb koristi elemente obiteljskog grba knezova Frankopana iz 1430. (u srebrnom štitu stoje dva jedan prema drugom okrenuta uspravljena crvena lava sa zlatnim krunama iznad glava, između prednjih i zadnjih šapa drže zlatan kruh, Frankopani su inače puno poznatiji po svojem grbu iz 1330. vodoravno razdijeljen u crveno i zlatno polje, u crvenom polju zlatna šestokraka zvijezda), a polumjeseci su iz grba drugih vlasnika Gacke obitelji Vilić (u zlatnom štitu ispod vodoravne grede s tri crvena polumjeseca crni okrunjeni orao raširenih krila, u grbovniku Korjenić-Neorića, 1595.).

Osim Rijeke na programu je i posjet mjestima u okolici Rijeke, pa će tako upoznati gradine knezova Frankopana u Gradu Grobniku, Hreljinu i Driveniku te posjetiti Tribalj, Grižane, Crikvenicu, Kraljevicu i voziti se turističkim autobusom do Trsata i Opatije.

U samostanu su sve do sredine XV. st. djelovali benediktinci, a nastojanjem krčkih knezova Frankopana, na otočić su se naselili franjevci godine 1477., koji su se ponajviše bavili pastoralnim radom i, posebice, održavanjem škola.

U srednjem vijeku nakon vladanja moćnih krčkih knezova Frankopana bila je pod vlašću Venecije, austrijskom vlašću te vlašću Napoleonove Ilirije.. Padom Napoleona ponovo je pod vlašću Austrije do kraja I. svjetskog rata (1918.) kada je pripala Kraljevini Jugoslaviji.

Posjedi knezova Frankopana obuhvaćaju otok Krk, Senj s kotarom te županije: Gatansku, Vinodol, Modruš, Drežnik sa Slunjom i Cetin s kotarom Klokočkim.

PAVLINI Drugi redovnici koji su posebice osjetili donatorstvo i tutorstvo knezova Frankopana bili su pavlini (Ordo S.

S poviješću knezova Frankopana i županijskom projektu " Putovima Frankopana ", gledatelje će upoznati članovi Centra za kulturu Grada Krka.

Stari grad Novigrad sagrađen je navodno 1193., a najkasnije u 15. stoljeću je došao u posjed krčkih knezova Frankopana.

Najkasnije sredinom 15. stoljeća Brod na Kupi dolazi u posjed knezova Frankopana.

Pretpostavlja se da je do srednjeg vijeka Bakarac bio vojno naselje, a u srednjem vijeku dolazi u posjed krčkih knezova Frankopana.

izgrađen navodno 1193. godine a u posjed krčkih knezova Frankopana došao je u 15. stoljeću.

U 13. stoljeću župa Gacka se nalazi u vlasništvu krčkih knezova Frankopana, te se u povelji kralja Karla Roberta iz 1300. godlne Otočac prvi put spominje kao grad.

Posjetitelji mogu istraživati i drugu stranu vrbničke tradicije â hodati pastirskim stazama u potrazi za arheološkim nalazištima, otkrivati bogatu ostavštinu krčkih knezova Frankopana i razgledati brojne kulturno-povijesne sadržaje.

No, ovi su i prvi bili na udaru knezova Frankopana, kojima su posjedi konventualaca bili potrebni za vođenje ratova protiv Turaka, a samostani su predani reformnim opservantima, ali ubrzo zatim najezdom Turaka, posve su iščezli s lica zemlje.

U crkvi se nalazi i vrijedan dar krčkih knezova Frankopana, umjetnički izrađen srebrni križ.

Pisani trag o tom imamo iz 1169. Procvat biskupije poklapa se sa procvatom grada Senja, koji u vrijeme uprave knezova Frankopana postaje najvažnije lučko, trgovačko, prometno i gospodarsko središte sjevernog Jadrana.

No da su filtri bili i te kako poznati u srednjem vijeku benediktinskim gradbenim iskustvom svjedoči nam gradbena ostavština hrvatskih knezova Frankopana, kojima je bilo i te kako dobro poznato, kako je važna sanitarna ispravnost vode, sanitarna gradba, te dovoljna količina pitke vode u uvjetima ratnih opsada.

Da je na mjestu današnjeg Kaštela postojala i ranije od te godine utvrda tj. gradsko naselje zaštićeno zidinama i vojnim objektima dade se isčitati iz Vinodolskog zakona (1288. g.) gdje se Bakar spominje kao« tvrdi grad »u kojem su stolovali kaštelani - upravitelji imanja knezova Frankopana, koji žive u kaštelima (utvrđeni dvor, tvrđava, kula).

Teško je doista odgovoriti što se sve značajno kroz povijest zbivalo u toj kolijevci: krčkih knezova Frankopana, glagoljice, Vrbničkog statuta, najuže ulice na svijetu - Klančić, brojnih svećenika glagoljaša, bratovštine sv. Ivana Krstitelja - Kapara i još puno toga?

Ili, još ranije, od 1225. godine, čitavo je ovo vinodolsko upravno-političko područje bilo pod upravnom dominacijom krčkih knezova Frankopana.

U 13. stoljeću župa Gacka se nalazi u vlasništvu krčkih knezova Frankopana, te se u povelji kralja Karla Roberta iz 1300. godine Otočac prvi put spominje kao grad.

DOMINIKANCI Na teritoriju knezova Frankopana djelovali su i dominikanski samostani. čini se da je plemićka obitelj Frankopana bila posebno naklonjena prema dominikancima, pa im je spremno darivala mjesta u svojim gradovima: Senju, Modrušu, Trsatu...

U Dalmaciji, snage pod zapovjedništvom bana Ivana Ćuza, a u čijem sastavu su se nalazile i snage knezova Frankopana, Nelipića, Ugrinića i Hrvatinića, su 1357. godine uspjele razoružati mletačke snage u Splitu, Trogiru i Šibeniku, iste godine su uspjele i osvojiti Zadar, osim tvrđave, a potom i Brač, Hvar a ubrzo i Nin.