Da, naveo je nekoliko prihvatljivih primjera, a meni je odmah sijevnula ideja da bi za numizmatičare s našeg područja najbolja tema bila sakupljanje bizantskog novca iz razdoblja od bizantskog cara Heraklija (610 - 641.) do cara Aleksija Komnena (1081 - 1118.), jer je to vrijeme od dolaska Hrvata na ovo područje do njihova ujedinjenja s Mađarskom u personalnu uniju godine 1102.

Komnena na vlast je došao njegov sin Ivan II.

U sezdesetim i sedamdesetim godinama 12. stoljeca Hrvatska i Bosna potpale su nakratko opet pod bizantsku vlast, nakon uspjesnog vojnog pohoda ekspanzionistickog cara Manuela Komnena, ali su nakon njegove smrti 1180. godine svi njegovi vojni uspjesi ubrzo pali u vodu.

Pretposljednji koncert 16. rujna održat će trio Musica Renovata s vokalnom i instrumentalnom sakralnom glazbom 17. stoljeća, dok će festival završiti 18. rujna nastupom ansambla Responsorium s programom barokne glazbe iz Istre i Dalmacije, među kojima djela Pulitija, Cecchinija, Komnena i Romana.

Angeli-Komnena i Filipa II. od Tarenta, sina kralja Karla II.

U vrijeme kad je Ivan Duka, vojskovođa posljednjeg moćnog bizantinskog vladara Emanuela (Manojla) Komnena, osvojio 1165. godine, uz pedesetak gradova u Hrvatskoj i Dalmaciji, i " narod Kačića ", bizantska se vlast u kneževini ne osjeća.

Pisati o tipovima bakrenog bizantskog novca od Heraklija do Aleksija, znači spomenuti Anastazijevu novčanu reformu i početi od nje, jer se na njoj bazira razvitak kovanja bakrenog novca u razdoblju od Heraklija do Aleksija Komnena.

Komnena (1118. - 43.) - Područje bedema gdje se nalazi ostatak Teodozijevih zidina i Crkva Hora s prekrasnim slikama iz 14. i 15. stoljeća.

Avers je predstavljao stojeći lik Velikog Komnena, kako je glasio carski naslov s vladarskim znamenjem, a revers je prikazivao cjeloviti lik zaštitnika Trapezunta u osobi Eugeniosa, popraćene grčkim napisima i simbolima koji označavaju gradove kovnica.

Poslije smrti cara Emanuela Komnena 1180. godine, vratila se čitava Dalmacija i Hrvatska pod vlast hrvatsko-ugarskog kralja Bele III. (1172. - 1195.).

Poslije smrti Vasilija II (976. - 1025.) i uspona Alekseja Komnena (1081. - 1118.) bio je potpuni slom bizantske vlasti u Maloj Aziji, a i konačni gubitak posjeda u Italiji, te oslabljenog ugleda na Balkanu.

Freske u Paniku odaju sličnost s onima u crkvi sv. Tome u Kutima u Boki Kotorskoj, koja se datira u početak 12. stoljeća kao i s nekima u južnoj Italiji, također iz 12. stoljeća, a koje stilski pripadaju krugu južnoitalske varijante bizantskog slikarstva epohe Komnena, pa se po tome freske datiraju u sredinu 12. stoljeća. [ 1 ]

U opticaj je uveden reformom Alekseja I Komnena 1092. g.

Koristio se do novčane reforme Alekseja I Komnena (1081. - 1118.) u 1092. godini.

PATRIJARHALNI KRIŽ Križ s dvije vodoravne prečke različite duzine, često se viđa na bizantskom novcu držan rukama cara (solid s poprsjem cara Vasilija I - 867. - 886. - i Konstantina VII - 912. - 959. - između dvije figure, solidus Ivana Komnena - 1118. - 1143. - ili u obliku križa na Golt goti, solidus Teofila - 829. - 842.).

Od Ivana Cimiska do Aleksija Komnena kuju se folisi nazvani anonimni, jer na njima nema imena vladara.

Sam naziv " BOSNA " potiče od Ilirske riječi " Bosona ", o kojoj se prvi pisani tragovi pojavljuju već 948. godine, kada Bizantijski Car Konstantin Porfirogenet u svome djelu " De administrando imperio ", po prvi put spominje " Horion Bosona ", što u prijevodu znači " Zemlja Bosna " 3 BOSNA kao banovina 1154. - 1377. god 1154. g. prvi put u svojstvu banovine BOSNA se spominje preko bosanskog Bana Borića, u vrijeme ugarsko-Bizantijskih ratova o kojim opširno piše Bizantijski kroničar Kinamos, koji Bana Borića naziva saveznikom Ugarskog Kralja Već bizantski car Manojlo Komnen (1143. - 1180.) navodi da u Bosni postoji slavensko pleme Bošnjani, koji govori slavenskim - bošnjačkim jezikom Nakon smrti cara Manojla Komnena 1180. godine Bosna se, u stvari oslobodila ugarske vlasti i uspjela je prvi put postati manje-više nezavisna država, koja od kada, 1180. godine, na vlast u Bosni dolazi njen najpoznatiji vladar svih vremena - Ban Kulin, postaje sve jača i veća država, tačnije počinje prerastati u najmoćniju državu na Balkanu.

Stamenon nomizma (elektrum i srebro) kovan u vrijeme Aleksija I Komnena (1081 - 1118.) ima na averu poprsje Krista, a na reveru figuru sv. Dimitrija, koji predaje laborum ili patrijaršijski križ imperatoru, slika br. 14.

U namjeri da bi našim numizmatičarima olakšali sistematsko skupljanje svih vrsta i tipova bizantskog novca usko vezanog i za povijest našeg naroda, dajemo tabelarni prikaz od Heraklija do Aleksija Komnena, iz kojeg će lako biti uočljivo u kojem vremenu se kuje pojedina vrsta i tip novca.

Komnena (1143. - 1180.) oko prevlasti na Balkanu.

No, odmah u povodu crkvenog raskola, koji je poà eo ustvari još za imperatora Heraklija, onog koji je u Istoà no carstvo zapostavio latinski i uveo grà ki jezik kao službeni jezik Istoà nog carstva, pa sve do basileiosa Emanuela Komnena, tinjala je vatra izmeà u Grà ke i Rimske crkve, dok nije došlo do teškog i trajnog crkvenog raskola u srpnju godine 1054. I taj crkveni raskol se je dogodio po - Teodozijevoj crti.

Bizantski utjecaj na njezinim najranijim freskama se tumači željom Aleksija Komnena da Cipar postane važnim vojnim uporištem u sjeveroistočnom Sredozemlju.

Pobjeda Bizanta nad Ugarskom imala je za posljedicu da je i Bosna neko vrijeme potpadala pod Bizant, od 1167. do 1180. Nakon uspješnog vojnog pohoda ekspanzionističkog cara Manuela Komnena, svi vojni uspjesi ubrzo su pali u vodu nakon njegove smrti 1180. godine.

Njihove freske su svjedočanstvo bizantske umjetnosti za vladavine Komnena, te se ime bizantskog cara Aleksija Komnena spominje na freskama u Nikitariju, te ih je vjerojatno naslikao carski slikar iz Konstantinopola.

Freske u Lagouderi navode cara Izaka Komnena, ali nastale su u vrijeme kada je car prodao Cipar franačkom vojvodi Guyu de Lusignanu, jer neke imaju odlike zapadnoeuropskog gotičkog slikarstva.

Komnena 1180. prestaje bizantska, a počinje njegova poluneovisna vlast nad banovinom.

Libro primo i trima blijedim sonatama Tomasa Cecchinija talijanskog skladatelja djelatna u Dalmaciji; živopisnim madrigalom Vaghe Ninfe Dubrovčanina Vincenza Komnena; madrigalom Mori mi dite splitskog orguljaša Marcantonia Romana i motetom Sancti et justi iz zbirke Parnassia militia Riječanina Vinka Jelića.

Godine 1901. Šufflay je u Zagrebu obranio doktorsku tezu Hrvatska i zadnja pregnuća istočne imperije pod žezlom triju Komnena (1075 - 1180), Zagreb 1901. Bio je to jedini Šufflayev izlet u bizantologiju.

Svega nekoliko podataka iz bošnjačke povijesti dovoljno govori o nacionalnom kontinuitetu: ime Bošnjanin se prvi put spominje u carskom titularu Komnena iz 1166. godine, i dok u XIV stoljeću to ime ima regionalne odrednice, u XVI se njime već označava južnoslavenski narod islamske vjeroispovijesti.

S njihovim utjecajem ulazimo u dobro staro poznato područje koje nema veze s novim svjetskim poretkom, ali ima sa starim koji se zove ko jači taj tlači, a koje se može primijeniti i na Perikla, Agatokla, Aleksandra, Julija Cezara, Augusta, Konstantina, Justinijana, Heraklija, Karla Velikog, Bazila II Bugaroubojicu, Fridrika Barbarosu, Petra Aragonskog, Manuela Komnena, Karla Anžujskog, Ludovika Anžujskog, Williama Osvajača, Edwarda I, Filipa Augusta, Luja Svetog, Ferdinanda i Izabelu, Karla I, Ivana IV Groznog, Gustava Adolfa, kardinala Richelieua, Luja XIV, Petra Velikog, Charlesa II, Mariju Terezu, Napoleona, Hitlera i naravno smiješnog čovječuljka Hermana.