Znao je napamet cijelu povijest te žene tada su sve ženske biografije bile zamalo jednake: počele bi od gimnazije ili fakulteta, prolazile kroza građanski rat, ponekad ga nisu presijecale i gubile se zauvijek u dimu odavno zaboravljenih bitaka no češće su završavale u Konstantinopolu, Ateni, Beču, Berlinu, Parizu, New Yorku ili Londonu, u neizostavnoj atmosferi ruskih kabarea, sumnjivih ciganskih romansi i američkih fokstrota, koktela, Engleza, Francuza, Levantinaca, Turaka i onda hotel ili stan s tuđom posteljom i tom nepodnošljivom hladnoćom plahti, koja je osobito jaka kad ne noćnih kod kuće i, možda, od koje glas postaje pomalo promukao, kao od prehlade ili bolesti, ili pak iznenadnog i vrlo jakog sjećanja.

I eto, stalno mu se činilo da je te noći u Konstantinopolu bila suha zračna oluja.

Bizant je noviji naziv (iz 18. stoljeda) za Istočno Rimsko Carstvo, s prijestolnicom u Konstantinopolu - Novom Rimu (osnovao ga je 330. g. car Konstantin), danas Carigradu tj.

Baha ' u ' llah, Njegova porodica i mala grupa vjernika koja ih je pratila ostala je u Konstantinopolu samo cetiri mjeseca.

Corpus Iuris Civilis nastao je u rekordnom vremenu od šest godina uz pomoć Justinijanovog kancelara Tribonijana, kojemu su u kodifikaciji pomagali brojni pravnici tog doba i profesori pravnih škola u Konstantinopolu.

Atilin glavni izaslanik u Konstantinopolu Edekon bio je pripadnik njegovog najužeg kruga savjetnika, a Teodzije je naumio pridobiti upravo njega.

Upravo u vrijeme kad su ti barbari nahrupili na rimsku granicu, samo se Carstvo počelo urušavati, a početkom 5. stoljeća podijelilo se na dva dijela kojima su vladala dva cara jedan u Konstantinopolu (Carigradu, današnjem Istambulu), a drugi na području Italije.

Važno je istaknuti da je na istom mjestu gdje i danas stoji građevina u tadašnjoj prijestolnici Bizantskog carstva Konstantinopolu (današnjem Istanbulu), stajala prvotna crkva još u 4. stoljeću.

Osnovna teza koju Fuller, trenutačno profesor povijesti, postavlja u svojoj geopolitičkoj, teološkoj, ekonomskoj i povijesnoj analizi islama i njegova odnosa sa susjedima, jest da bi i bez pojave islama odnos današnjeg Srednjeg istoka prema Zapadu bio gotovo identičan: ulogu islama najvjerojatnije bi preuzelo pravoslavlje, stacionirano u Konstantinopolu ili Moskvi, i ono bi predstavljalo barjak oko kojeg bi se akumulirao gnjev Istoka zbog višestoljetnih sporova i sukoba sa Zapadom, od grčke i rimske vladavine, preko križarskih ratova i kolonijalizma, do suvremenog neoimperijalizma.

Ako bismo htjeli biti potpuni, u grčki posjed trebalo bi ubrojiti i posjed pravoslavnog patrijarha u Konstantinopolu, Jeruzalemu i Aleksandriji.

Tko nije s nama, taj je protiv nas: da li se papa Benedikt svojom izjavom u Regensburgu, baš prije svoje posjete pravoslavnom papi u bivšem Konstantinopolu, danas Istambulu, približio tome da je s nama, što papa Woytila, protivnik rata u Iraku, nije bio?

Znali su već da je ova zemlja sva puna slavenskih stanovnika, koji se također nazivlju Hrvati i koji su gotovo sasvim potisnuli negdašnje romanske stanovnike, protjerali ih iz njihovih nastambi i množinu zarobili, te se sam rimski papa morao obratiti i na Rimsko Carstvo u Konstantinopolu i na nove germanske vlasti u Italiji i Germaniji, da moli pomoć i spas unesrećenom narodu.

Treća izdaja bila je isto tako preko msgr. Willebrandsa, i kardinala Bea-e, kroz njihove sastanke s delegatima iz Moskve, u Konstantinopolu, te u Grčkoj, s predstavnicima Pravoslavne Crkve, patrijarhom Pimenom iz Pravoslavne crkve koga je delegirala Moskva.

Marcelin je živio u 6. st, u Carigradu, odnosno Konstantinopolu.

Širenjem Svetog rimskog imperija razvila se i moć kršćanskog vjerskog vođe - rimskog pape i patrijarha u Konstantinopolu - i tako je nastala borba za prevlast.

U haremu, Celia doznaje da je Paul Pindar, njezin zaručnik za kojega se trebala udati prije nego je pala u zatočeništvo, upravo u Konstantinopolu u funkciji tajnika britanskog veleposlanika te da mu je dužnost donijeti dar sultanu kako bi time otvorio trgovačke veze Britanije i Otomanskog Carstva.

Već od 1450 - te, kada je u Konstantinopolu otvoren prvi kiva han, vijesti i lokalna naklapanja, druženja i ljubavni susreti, odvijaju se uz šalicu kave.

Potom je pričala Volodji mnoge druge slične stvari; i njega se osobito dojmilo to što je rekla da se sjeća kako je bila sitničarka u križarskoj vojsci, u pohodu Friedricha Barbarosse i da je prije nekoliko godina u Konstantinopolu srela jednoga Engleza kojega se sjećala upravo iz križarskog rata a da on nju nije prepoznao.

Međutim, Volodja je bio uvjeren da se njoj i dalje navečer, u pustome zraku svake zemlje ili svakoga grada gdje je bila u Konstantinopolu, Berlinu, Rigi ili Moskvi priviđa toranj neke građevine, odavno izgubljen u vremenu, kako svjetluca u daljini možda neke utvrde prema kojoj je bio usmjeren teški galop zapjenjenih, mahnitih križarskih konja. Bila sam sitničarka u taboru Friedricha Barbarosse tako je jednostavno izgovarala tu rečenicu, tisuću devetsto dvadeset druge godine, kad su prošli zamalo nebrojeni dani, zamalo nezamislive godine nakon što je sve prekrio zaborav kako bi sad ponovno sablasno uskrsnuli i buknuli u njenoj nevjerojatnoj fantaziji.

Postojala je, primjerice, ta dama, francuska novinarka, koja je živjela u Konstantinopolu; razgovarala je s Volodjom o najuzvišenijim stvarima, sve je primala s iskrenom sjetom, sve joj se činilo sumorno i tužno.

Sjetio se studentskog doba, i već tu, u Konstantinopolu, počeo je čitati knjige a knjige nije čitao godinama.

Organiziranje velikog vojnog pohoda usmjerenog prema Jeruzalemu je potrajalo: križari su kod Konstantinopola prešli u Malu Aziju tek 1097. godine i ušli na seldžučki teritorij (koji je počinjao doista nadomak Konstantinopolu).

Tako primjerice franački povjesničar i diplomat Liudprand u 10. stoljeću opisuje kako je u Konstantinopolu vidio mehanizirane ričuće lavlje skulpture koje su ritmički udarale repom.

Taj zemljovid je nastao 1513. godine u Konstantinopolu.

Stalna sukobe između Mlečana i Hrvata u Dalmaciji carski dvor u Konstantinopolu je rješio tako da je vlast u tematu od 1024. ponovno pripala zadarskom prioru.

Putovanje u Istanbul, Aja Sofija, Justinijan Car Justinijan koristi napredak arhitekture pa u srcu Carstva, Konstantinopolu, gradi velebno zdanje: Aju Sofiju (Božansku mudrost).

U Konstantinopolu je u to vrijeme vladao car Teodozije.

Priča se odvija u gradu Konstantinopolu (današnji Istanbul) koji je podjeljen na oblasti.

To se temelji na Justinijanovoj bazilici Apostola u Konstantinopolu.

Papa se odrekao titule " patrijarh Zapada ", koju je nosio još iz četvrtoga stoljeća kada je kršćanstvo (u svojoj tzv. " katoličkoj " tj. općoj varijanti, suzbijajući surovo onih 88 hereza koje su se u kršćanstvu pojavile i popisao ih Sveti Augustin) postalo državna i zatim i jedina dozvoljena vjera, a Rimsko Carstvo se podijelilo na Zapad i Istok, kada je postojalo pet patrijarha, uz onoga u Rimu, sva su četiri bila na istoku, naime u Konstantinopolu (Carigradu), Jeruzalemu, Antiohiji i Aleksandriji.