S jedne strane našli su se vitezovi kraljice Elizabete, spremni za nju dati život, a s druge strane vitezovi poljskog kralja Vladislava Jagelovića.

Jagelovića vremenom je postao grb Slavonije

Jagelovića na Mohačkom polju 1526. godine protiv Turaka.

Filip Kalimah, biograf ugarskog kralja Vladislava Jagelovića (1440. - 1444.), zabilježio je govor izaslanstva bosanskog kralja Tvrtka II Kotromanića na ugarskom dvoru:

Kako se plemstvo odlučilo za češkog kralja Vladislava Jagelovića, počeo je Maksimilijan rat u kojem je ubrzo oslobodio austrijske posjede što ih je svojedobno osvojio Matija Korvin, među njima i Beč, te Bečko Novo Mjesto.

Poraz i pogibija ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika II Jagelovića na Mohačkom polju u ljeto 1526. imao je za posljedicu raspad kraljevstva i tursko osvajanje njegova najvećeg središnjeg dijela, s Podunavljem kao strateškom prometnom okosnicom.

Jagelovića (1526), izborom Ferdinanda I. na vlast u Češku dolaze Habsburgovci (1526 1918).

Jagelovića i kraljice Marije, sestre cara Karla V.

Jagelovića priredio Gaston IV., grof od Foixa, u svom dvorcu u Toursu 1457. godine.

Jagelovića, iako nije bila tim izborom oduševljena.

Takve dinastije su bile i druge, poput Burbona, Jagelovića, ali i Kotromanovića... i onda bi KC nastupala protiv njih jer su se interesi kraljevskih kuća teško mogli poistovjetiti s interesima naroda.

Jagelovića (1390. - 1516.), ali je zbog blizine turske vlasti morao plaćati danak za slobodu.

Svojevrsnu kulminaciju srednjovjekovne državnosti Slavonija doživljava za kralja Vladislava II Jagelovića, kada se po prvi put u kraljevskom naslovu ističe i Slavonija (iza Dalmacije i Hrvatske), povlastice slavonskog plemstva prvi put se popisuju u dodatku kraljevskog zakonika (1492), a kralj 1496. svečano odobrava Kraljevini Slavoniji, koju naziva štitom ili predziđem Ugarske, pravo da na bojnim zastavama i službenim pečatima koristi vlastiti grb s prikazom kune (njihov drevni znamen) između dviju rijeka iznad kojih je Marsova zvijezda.

Jučer je na Vugrinščaku, petu godinu za redom, uprizorena bitka kod Samobora koja se dogodila 1441. godine, a vodila se između celjskih grofova i vojske poljskog kralja Vladislava Jagelovića, za nasljedstvo prijestolja, nakon smrti Fridrika II.

Pogibijom jednoga od njih, Ludovika Jagelovića, koji se utopio u jednoj od dunavskih močvara 1526. u bitci kod Mohača, izumrla je jedna loza ove vladarske obitelji.

Nakon izumrća dinastije Jagelovića visoko je poljsko plemstvo s crkvenim velikodostojnicima htjelo izabrati Maksimilijana, no niže je plemstvo odlučno pristalo uz Stjepana BĂĄthoryja, erdeljskog vojvodu izabranog nakon smrti Ivana Sigismunda Zapolje 1571. Kako je poljsko niže plemstvo, šljahta, bilo jače od velikaša, propao je Maksimilijanov pokušaj da proširi vlast na još jedno kraljevstvo, iako je u pregovorima njegovu stranu zastupao vrlo vješti diplomat Hrvat Andrija Dudić, bivši pečujski biskup, koji je u međuvremenu postao protestant i oženio se Poljakinjom.

Jagelovića budući da je bio slab vladar koji se nije mogao oprijeti Sulejmanu II.

Valja spomenuti i braću Halapiće koji su predstavljali Kamičak na izboru hrvatsko-ugarskog kralja Vladislava II Jagelovića.

Jagelovića, priredio Gaston IV., grof od Foixa, u svom dvorcu u Toursu 1457. Visokim uzvanicima prvo su ponuđene paštete od divljači, pa pršuti od veprovine, a onda su zaredali pirjanci od zečeva, fazana, šljuka, divljih gusaka i prepelica, srnetine i jelenovine.

Središnji prozor ukrašavala je zastava s grbom grofova od Foixa dok se uz nju vijorila i zastava Jagelovića, dinastije koja će uskoro zavladati i hrvatsko-ugarskim kraljevstvom.

Svi su oni još jednom podsjetili na događaj iz 1441. godine kada su se na Pepelnicu 1. ožujka kod Samobora, na području današnjeg Domaslovca, u borbi za prijestolje sukobile vojske kraljice Elizabete i poljskog kralja Vladislava Jagelovića.

S Poznanjom je vezana poljska kraljevska dinastija Jagelovića, koja je odavde upravljala državom i nastojala do integracije s Europom a u što se mogu uvjeriti svi posjetitelji ovog grada kojima se pružaju mnoštvo spomenika i sakralnih objekata koji oduševljavaju ljepotom i monumentalnošću.

Više od polovice gradiva čine darovnice obitelji Frankopan te spisi s tim u vezi (npr. isprava o uvođenju u posjed i suglasnost kralja Vladislava Jagelovića za darovanje posjeda Koschicza.

Jagelovića, koji je god. 1444. u cvijetu mladosti poginuo kod Varne braneći kršćansku Europu od osmanskih osvajača.

Uprizorenje ovog događaja podsjetnik je na povijesnu bitku u kojoj su se sukobile snage kraljice Elizabete i poljskog kralja Vladislava Jagelovića.

Nakon doručka, razgled grada u pratnji lokalnog vodiča: Glavni gradski trg (Rynek glowny), Wawel dvorac i Katedrala, Kraljevska cesta, Florijanska vrata, Bazilika sv. Marije, Sveučilište Jagelovića

U Samoboru se na pravom srednjovjekovnom bojištu na livadi Vugrinščak podno starog grada po peti put organizira prikaz Bitke kod Samobora, koja se zbila 1441. godine između vojske kraljice Elizabete i vojske poljskog kralja Vladislava Jagelovića.

Uz kraljicu udovicu Elizabetu pristali su moćni grofovi Celjski s vojskovođom Ivanom Vitovcem, a vojsku poljskog kralja Vladislava Jagelovića vodi Stjepan Banić Lendavski.Dvije su se vojske sukobile kod Samobora 1441. godine, a žestoka borba završila je Vitovčevom pobjedom, koji je zarobio vojskovođu Banića i priskrbio znatan plijen.Vugrinščak podno Samobor - grada pretvara se u viteški vojni tabor s konjanicima, oklopljenim vitezovima, mačevaocima, streličarima, kuburašima, bojni...

Poslije Mohačke bitke 1526. i pogibije kralja Ludovika II Jagelovića u njoj, Slavonija i Hrvatska razilaze se u izboru kralja, jer se potonja priklanja Ferdinandu Habsburgovcu, a prva se, slijedeći Ugarsku i predvođena u tome banom Krstom Frankapanom i zagrebačkim biskupom Šimunom Erdődyjem, na saboru u Dubravi 6. siječnja 1527. izjašnjava za Ivana Zapolju, čiji je rod potekao iz Požeške županije.

Tako je u Poljsku otišla njegova kći Jadviga, koja se kasnije udala za litvanskog kneza Jagela, te od njih potječe poljska vladarska kuća Jagelovića.