moram priznati da ne razumijem kako se uopće tema POS-a uplela u cijelu priču. ali..... vidim da su pobrojani samo troškovi izgradnje, a nije pobrojano da je na kraju ipak netko taj satn KUPIO, a ne dobio. dakle, državu je to koštalo, ali ostaje činjenica da su i ti stanovi plaćeni (recimo 900 eura po kvadratu), doduše ispod tržišne cijene, ali treba uzeti u obzir to da država nije poduzeće. prema tome, i dalje ostaje neriješeno koliko je država uložila i koliko joj se novca vratilo. ipak, to je gledano samo s financijske strane. s one druge strane vidimo da je rješavanje stambenog pitanja danas goruća tema za sve one koji nemaju vlastiti krov nd glavom. jednostavnom matematikom, prosječna zagrebačka plaća je 5500 kn, cijena prosječnog kvadata zagrebačkog stana je 13500 kn. postavlja se pitanje za koliko godina jedna prosječna zagrebačka obitelj može doći do vlastitog stana. taj problem je POS donekle riješio za tisuće građana. istina, to su oni građani koji su zaposleni i kreditno sposobni (dakle ovo S u kratici ne predstavlja " socijalu " kako neki pogrešno misle), ali istovremeno su to ljudi koji su godinama živjeli kao podstanari ili u neadekvatnim stanovima.