On dolazi do ključnih toposa kristologije dugim putem interpretacije, putem razumijevanja koji se opire ma kakvoj idolatriji. čitajuči Ricœura učimo, dakle, i sami čitati biblijske tekstove na način na koji njihova dubinska struktura radi.

No elemenata franjevačke teologije, osobito kristologije u ovim je radovima vrlo malo, dapače u tragovima.

Taj je kolegij, kako piše u uvodu knjige, svojevrstan pokazatelj dogmatike, osobito kristologije i ekleziologije.

Prvi dio je opći uvod i studij koji prikazuje život i djelo ovog velikog crkvenog oca sirske patrologije, analizu svih arapskih i sirskih manuskripata, opširan komentar, te teološku sintezu trinitarne teologije i kristologije sadržane u djelu.

[ Semestralni pisani rad iz izbornog kolegija Neki elementi kristologije i antropologije kod Ivana Duns Škota ]

U ovom prvom razdoblju njegove kristologije naglasak je na biblijskoj i soteriološkoj kristologiji.

Iz Škotove kristologije proizlazi njegova mariologija.

O povijesnom Isusu i Kristu vjere govori se u kontekstu kristologije.

Zahvaćajući opsežno tematsko polje dogmatske teologije, dr. Karlić se ograničio na teme s područja suvremene kristologije.

Na području kristologije suprotstavlja se zastranjenima arijevaca koji su nijekali Kristovo božanstvo: Veliko je u svemiru otajstvo tvoga dolaska,/što ga učenici Arijevi hule/izjavljujući da si ti, koji si istobitan Ocu, zapravo načinjeno i stvoreno biće " (Uskrsnuće Isusovo [ IV ], 14).

Cijeli ulomak donosi razne teme koje su skladno utkane u jednu cjelinu; tema hvale Bogu, teme kristologije i soteriologije (Krist kao posrednik spasenja, jer po njegovu uskrsnuću ljudi imaju pristup novomu životu) te eshatologije (smrt neće imati vlasti nad novim životom; novi život neće nikada prestati).

S polazišta vjere i teologije to i jest najsržnije pitanje jer spisi Novoga zavjeta ne sadrže samo isusologiju, nego su temelj i ishodište kršćanske kristologije, naime, to je svjedočanstvo da je Isus iz Nazareta Krist-Mesija, Sin Božji, a to i jest najsporniji i u bitnosti jedini pravi sporni sadržaj između židova i kršćana.

Moralka, ne boj se kristologije, niti dopusti da ti vjeru poljulja šakica klerika-pedofila i kurvara, jer i oni jadni moradoše pokazati i dokazati da imaju kite, sirovine.

Upitana za područja od njezina posebnog interesa, dr. Gašpar će reći da se bavi dodirnim točkama kristologije i pneumatologije.

Ukratko se može reći kako Glavinićeva kristologija u ovome djelu slijedi put tradicionalne kristologije odozgo.

Isus je ' širi ' od svake teologije (Kristologije) i svake dogmatike i moralke.

Osoba Krista kao personifikacije konačnog smisla čovjekovog postojanja te egzistencijalno usmjerenje njegove kristologije vodi do graničnih iskustava kristoličnosti i kristovstva. [ 42 ]

Efeški sabor 431. g. susrest će ove dvije kristologije.

Da bi saznali kako je to ovaj sabor utjecao na razvoj kristologije Šagi-Bunića valja pred očima imati briljantnog teologa Prokla Carigradskog koji je kako donosi autor »odigrao veliku ulogu u utiranju puta kristološkoj dogmi.« [ 59 ] Za Šagi-Bunićevu kristologiju autor iznosi činjenicu kako nije napisao kristološki sustav, nije pisao sustavne i sveobuhvatne kristološke traktate.

Autor nas upozorava kako se to u prvom redu odnosi na Ivanovu i Pavlovu kristološku formulu za inkarnaciju: Iv 1, 14 (I Riječ tijelom postala) i Fil 2, 7 (Nego sam sebe oplijeni uzevši lik sluge). [ 64 ] Nadalje autor podrobno analizira i pronalazi utjecaj proklovske kristologije i donosi mnoge primjere vezane uz ova dva citata, napominjući kako Šagi-Bunić nije bio toliko sklon doslovnim formulacijama, ali se uvijek mogu iščitati novozavjetni citati. [ 65 ] Možda se može povući neka blaga linija razgraničenja između nekih svetopisamskih citata koje Šagi-Bunić upotrebljava kao kristološku konstantu, a poslije prelazi u kristološki tetragaram.

Ovo možemo kako navodi autor: »smatrati nekom vrstom konkretnog usmjerenja njegove kristologije koja je u novom razdoblju obilježena, [... ] željom da se krene u ostvarenje civilizacije ljubavi jer je Krist rekapitulirao sav svijet i kozmos.« [ 66 ]

»Isusova vjera« ili »Kristova vjera« opširna je i kompleksna tematika kako teološke egzegeze tako i kristologije te fundamentalne teologije.

Barišić na temelju homiletskih tema donosi zanimljiv tematski-oprečan prikaz Šagi-Bunićeve kristologije.

Oni vjeruju u mitološka božanstva a temelji hinduističke kristologije je vjerovanje u univerzalnost Isusa Krista ali bez Crkve.

Teolozi ove škole su brzo uvidjeli tu opasnost te su htjeli naći poveznicu kojom bi povezali božanski i ljudski element u jednoj Kristovoj osobi, ali to će se često izjaloviti i ostat će bez uspjeha, da bude gore stvarat će se dojam djelilačke kristologije, naspram aleksandrijske škole koja je ostavljala dojam unitarističke.

Pod pritiskom Židova počinju i napetosti unutar same zajednice glede visoke ivanovske kristologije (usp.

Prilažem Vam adresu gdje će te naći sva njegova djela iz KRISTOLOGIJE.

Albin Škrinjar, s brojnim egzegetima, naziva taj kompendij cijele kristologije " carmen Christi ".

Nakon kratke stanke uslijedio je drugi dio jutarnjeg programa koji je započeo predavanjem prof. dr. sc. Marijana Vugdelije iz Splita na temu Narav Isusove žrtve prema poslanici Hebrejima. U kontekstu specifične, svećeničke kristologije poslanice Hebrejima, koja ističe tri vrste odnosa Kristove žrtve u odnosu sa starozavjetnim žrtvama, a to su sličnost, razlika i nadmoć, prof. Vugdelija je istaknuo da je Kristova žrtva prije svega bila egzistencijalno prinošenje samoga sebe Bogu.

Zanimljivo je, na prvi pogled i iznenađujuće, zapažanje dr. Karlića da »Sabor nije posebno proučavao, niti posvetio ni jedno poglavlje sustavnom izlaganju kristologije ili cjelovitijem kristološkom nauku, kao što se to može reći npr. za ekleziologiju, ipak nalazimo dosta kristoloških elemenata u gotovo svim saborskim tekstovima...