U pjesništvu na latinskome ističe se ep Davidijada (Davidias, oko 1517., prvo izd. 1954), u kojem je u četrnaest pjevanja s ukupno 6765 heksametara opjevao djela žid. kralja Davida, dosljedno se držeći Biblije, ali nasljedujući u jeziku, stilu i stihu rimske i ranokršć. epičare.

Klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, od 22 do 23 sata, predvodio je dr. fra Miljenko Šteko, a sv. Misu koja je započela u 23,15, na latinskome jeziku, predvodio je nadbiskup bečki, kardinal dr. Christoph Schönborn, u suslavlju dr. fra Ivana Sesara, provincijala Hercegovačke franjevačke provincije i drugih 120 svećenika.

Hrvatski latinisti autori su književnih djela na latinskome, rodom Hrvati ili djelovanjem povezani s povijesnim prostorima Hrvatske.

Slovo s izvedeno je iz slike krivudave ceste, takozvanih serpentina, koje su nazvane po zmiji (serpens na latinskome znači zmija).

Zove se LIN-CRO prema latinskome, »lingua Croatica«.

Povijest i mitovi isprepliću se kao što to biva s većinom gradova, pa ako se Zadru počelo bilježi od postanka imena, onda je svakako i ovdje zapaziti Seferovićev osjećaj za posebno zanimljiv detalj kada zapisuje kako je bizantski car Konstantin Porfirogenet, uvijek tako važan za sve južne Slavene, pradavne 950. godine duhovito odgovorio na pitanje otkad je Zadar rekao Iam erat (Već bijaše) prema latinskome Iader, Iadera.

Zaprjeka za mogućnost djelatnoga sudjelovanja u liturgiji nije bila dob prisutnika nego prije svega sami način slavljenja: liturgija se slavila na narodu nerazumljivo latinskome jeziku, na način da je bila razumijevana kao čin koji svećenik (najvećim dijelom tiho) slavi »za« narod.

Zgodan je dvostih koji na latinskome u duhu tadašnjih predodžaba i simbolike kaže: »Misa, molitve, darovi i post - to četvero odrješuje duše koje sputava gorući oganj.«

I jedino od svega baš dobro da sam upamtio, i to na latinskome SEMPRE MAIOR to mi je Tvoje najdraže ime.

Netom je izustio, glasom bitno snažnijim nego dva dana ranije: Draga braćo i sestre, kao što znate, odlučio sam prolomio se pljesak, koji je značio podršku starom gospodinu. Hvala vam na vašim izrazima simpatije, rekao je Papa na to, i onda nastavio, u svojoj maniri: odlučio sam odreći se službe koju mi je Gospodin povjerio 19. travnja 2005. Učinio sam to u punoj slobodi, za dobro Crkve opetovao je Papa na talijanskome ono što je u ponedjeljak izustio na latinskome pošto sam dugo molio i ispitao pred Bogom svoju savjest, i te kako svjestan ozbiljnosti moga čina, ali podjednako svjestan da nisam više kadar obavljati petrovsku službu s onom snagom koju ta dužnost iziskuje.

Dvije temeljne karakteristike toga razdoblja su poučavanje germanskih naroda latinskome jeziku, što je omogućilo proučavanje crkvenih otaca koji su pisali na latinskom jeziku (najstariji sačuvani primjerci rimske književnosti potječu iz IX. st., upravo su ih karolinški učenjaci spasili od zaborava), i pronalazak karolinške minuskule, pisma koje se je moglo relativno lako čitati i pisati. Karolinška minuskula, koju su razradili redovnici Katoličke crkve, bila je ključna pri stvaranju književnosti zapadne civilizacije.

Na latinskome jeziku stoljećima se pišu pravna, povijesna (kronike) i prirodoznanstvena djela, tvoreći s literarnim tekstovima jednu nadregionalnu hrvatsku kulturu koja je pratila i domete karolinške i otonske renesanse.

Dubrovnik je grad utemeljen u 7. stoljeću koji nije poznat samo po latinskome nazivu Ragusa, Ivanu Gunduliću, mnoštvu turista iz cijeloga svijeta, Dubrovačkoj Republici koja je prva u svijetu priznala Sjedinjene Američke Države, Stradunu, Ruđeru Boškoviću, sv. Vlahu, mjestu na Uneskovu popisu svjetske baštine, Dubrovačkim ljetnim igrama, ljekarni u franjevačkom samostanu trećoj po starini u cijeloj Europi, velebnim djelima na svim područjima ljudskoga uma, duha i umijeća stvaranima u njegovu okrilju, i još po mnogo čemu, nego i po naraštajima skromnih i samozatajnih redovnika u bijelim habitima koji su još davne 1225. stigli u istočni dio njegova staroga grada uz vrata od Ploča.

Ogledao se u gotovo svim tradicionalnim vrstama obaju temeljnih jezičnih medija (hrvatskome i latinskome) starije hrvatske književne tradicije, pridonijevši k tomu među prvima pokušaju njezina povijesnoga promišljanja.

Upravo zato čovjek ukrajinskog baroka ide prema Moskvi te tamo prenosi svoje spoznaje uza sav njihov otpor, sumnje i nepovjerenje prema latinskome Zapadu, odnosno latinstvujućim Kijevljanima, kako su nazivali ukrajinske ljude.

Riječ Dovršeno je, ili kako u latinskome stoji: consummatum est, govori Isus u naš strah od vlastite krhkosti.

Molitveni su dijelovi na latinskome i hrvatskome jeziku, a Evanđelje se u slavlju naviješta i na staroslavenskome jeziku, hrvatske redakcije.

Smatra se da su za to najodgovorniji roditelji koji svojim nepravilnostima u obiteljskim odnosima ometaju pravilan razvoj spolnosti u svoje djece. "); godišnje se rađa 10 762 djece koje su rodile maloljetne majke (od toga 48 djece koje su rodile majke mlađe od 14 godina) 1 te se i dalje svi crvene pri samom spomenu seksualnosti (kao profesorica latinskoga jezika u jednoj srednjoj školi kada je na latinskome morala reći broj šest (sex)).

Ako se je misa mogla služit na Latinskome od doba kad je kršćanstvo postala službena religija Rimskoga carstva pa do 1964. godine, e onda bi bija red da se vrati i Latinština u crkvu ka šta joj se vraća i imovina i daju novci iz proračuna

U latinskome imenu našega stogodišnjeg časopisa Bogoslovska smotra nalazi se riječ ephemerides.

Neki tekstovi iz astronomije tiskani su na hrvatskome, ali ih je većina na latinskome, kao Ephemerides astronomicae.

Također je pohvalio nastojanja osječke podružnice Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva da sada već tradicionalno krajem akademske godine u Osijeku kao akademskome gradu organizira Svetu misu na latinskome jeziku kao službenome jeziku Crkve.

Nakon toga je organizirana večera za članove podružnice tijekom koje se povela zanimljiva rasprava o potrebi uvođenja redovitih Svetih misa na latinskome jeziku za građane Osijeka, koji preferiraju tradicionalni katolički obred, a po uzoru na druge europske države, primjerice Poljsku, Mađarsku i Sloveniju, te u skladu s odlukama Svetoga Oca Pape Benedikta XVI.

Istodobno je na sjeveru Hrvatske, u Zagrebu, pavlinski svećenik Tito Brezovački (1757. ⠀ 1805.) isključivo na kajkavštini pisao svoje komedije, a na štokavštini i na latinskome prigodne pjesme.

Ruku na srce, za " Pedesetoricu " bi bilo bolje da zašuti jer se iz njegove vriske možda još štogod otkrije, ali ja kao Marcus Porcius Cato stariji (kad smo već na latinskome, a i priznajem stariji sam) ponavljam:

Nakon 1918. godine i nove političke realnosti u kojoj se našla Hrvatska stupanjem u jugoslavensku zajednicu pod krunom Karađorđevića, Posavac je u Ivanić-Gradu nastojao očuvati svoje izvorne kulturno-rodoljubne tradicije, i to na taj način što su njegove zborovođe (Stipković, Stjepan Kralj i Stjepan Salaj) uvježbavali pjesme sakralnog sadržaja na latinskome jeziku i na hrvatskome prigodom svečanih misa i vjerskih blagdana.

Franjo Petrić (1529. ⠀ 1597.) napisao je na latinskome djelo Nova de universis philosophia (Nova sveopća filozofija) koje je zbog svojih prevratničkih ideja dospjelo na Indeks zabranjenih knjiga.

Splitski je nadbiskup, fizičar i filozof Marko Antonije de Dominis (1560. ⠀ 1624.) širio na latinskome svoje hrabre zamisli o društvenome uređenju u djelu De republica ecclesiastica (Crkvena država) zbog kojega ga je progonila inkvizicija.

Na latinskome je Âťotac hrvatske historiografijeÂŤ Ivan Lučić napisao svoje temeljno djelo De regno Dalmatiae et Croatiae (O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske, Amsterdam 1666.).

Naslovnica i predgovor otisnuti su usporedno na francuskom i latinskome jeziku, posveta francuskomu kralju Luju XVI. (1754. 1793.) na francuskome, a znanstvene rasprave dijelom na latinskome, dijelom na francuskome jeziku.