Navedena grafijska simbolika toliko se često upotrebljava u navedenom kontekstu, da se katkada može analizirati i kao posebna vrsta stereotipa u okviru poetskih stereotipa u ljubavnim mesnevijama Bošnjaka u 16. vijeku. (6) Prema tesavufskom učenju to je nefs (strast, duh) u čovjeku koji je sklon zlim djelima (nefs-i emmčre bi s-sč). (7) Aluzija na ajet: Ti, doista ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti želiš, - Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoče, i On dobro zna one koji če pravim putem poči. (al-Qasas, 56) (8) čevč velika želja na putu Spoznaje. (9) Aluzija na beyt-i ma mčr (Kuča sreče), jedan od naziva za Kabu. (10) U tesavvufu Kaba je srce okrenuto Bogu, mjesto susreta s Bogom. (11) Leksema ččč cehl (neznanje) koristi se u stihu u smislu nepoznavanja i neprakticiranja vjere i vjerozakona. (12) U tesavufskom učenju sintagma mahrem-i rčz označava osobu koja žudi da spoznaje tajne Božije emanacije. (13) Vladara Medine. (14) Riječi šehadeta: lč ilčhe illallčh - nema boga osim Allaha. (15) Ehl-i mahčer = stanovnici Mahšera, oni koji če biti proživljeni na Dan proživljenja.