Lektini se mogu vezati uz šećere koji se nalaze na različitim mjestima omotnice HIV-1 i pretpostavljamo da je potrebno da nekoliko puta mutira prije nego mu uspije probiti omotnicu. '

No u ulju od kukuruza i srpka nalaze se npr. lektini koji mogu dovesti do probavnih tegoba.

Lektini se međusobno razlikuju po vrsti, a osim toga razlikuje se i njihova količinska prisutnost u pojedinoj namirnici, a važni su iz razloga što izazivaju imunološku reakciju u našem tijelu, odnosno stvaranje antitijela.

U njoj se, naime, nalaze korisni lektini koji utječu na sprječavanje karcinoma.

Lektini, prirodni proteini prisutni u bananama, mogu poslužiti kao sredstvo prevencije transmisije virusa koji uzrokuje AIDS, tvrde američki znanstvenici.

Lektini su snažno sredstvo pomoću kojega se jedni organizmi u prirodi prilijepe na druge.

Često lektini virusa i bakterija imaju osobine određene krvne grupe čineći tako osobe te krvne grupe podložnijima njihovom napadu.

Primjerice, lektini koji se nalaze u pšenici različiti su od onih u mlijeku pa spomenute namirnice mogu biti prikladne za određenu krvnu grupu, ali ne i za drugu.

S obzirom na to da lektini često mogu biti uzrok alergija, povezalo se i njihovo djelovanje na probavni i živčani sustav.

Također iznose kako su lektini molekule s važnom ulogom u ljudskom organizmu, te da unos stranih lektina prehranom može uzrokovati poremećaje u imunološkom sustavu.

Na primjer, lektini iz pšenice se razlikuju od onih u mlijeku pa namirnice te kategorije mogu odgovarati jednoj krvnoj grupi, a biti potpuno neprikladne za drugu.

Lektini su, zbog svoga utjecaja na organizam, česti uzrok alergija, a dokazao se i njihov utjecaj na probavni i živčani sustav.

Kod nemasne ribe, npr. iverka ili običnoga lista, opet se pojavljuju određeni lektini.

244. Hoću da istražujem kako lektini utiču na proliferaciju belih krvnh zrnaca.

Manje je poznato da se suhe ljuske rabe za snižavanje šećera u krvi, za što su odgovorni lektini.

Lektini se nalaze u svakoj hrani, s razlikom što pripadaju različitim vrstama i prisutni su u različitim količinama.

A studije pokazuju da lektini imaju antikancerogena svojstva, znači da bi mogli zaustaviti proliferaciju (množenje) kanceroznih stanica debeloga crijeva.

Lektini i viskotoksini imele su toksični (negativni inotropni efekt na srce, refleksna bradikardija i hipotenzija).

Lektini inhibiraju sintezu proteina, uzrokuju makroskopske lezije i citotoksični su (LD50 za miša je 80 µg/kg).

Mnogi lektini iz namirnica imaju svojstva vrlo slična antigenu neke krvne grupe i zbog toga su oni« neprijatelji »antigenu neke druge krvne grupe.

Lektini su vrlo različiti, ovisno o njihovom podrijetlu.

Autori između ostalog ističu i da je do tada već ustanovljeno kako su mnogi lektini iz žitarica, leguminoza i mliječnih proizvoda otporni na termičku obrad i probavne enzime, te potencijalno toksični.

Do tada je već otkriveno i da su čest uzrok trovanja hranom (u slučaju kada nema vidljive infekcije patogenim organizmom lektini su vjerojatni uzrok iritacije probavnog sustava).

Pojednostavljeno, autori objašnjavaju mehanizam toksičnosti time što lektini omogućuju stranim proteinima prelazak iz probavnog sustava u periferne organe, gdje izazivaju reakciju imunološkog sustava koja s vremenom može dovesti do oštećenja domaćinskih tkiva.

Osim ovakve neizravne stimulacije imunološkog sustava, lektini iz namirnica mogu uzrokovati i izravni imunološki odgovor vezanjem na eritrocite i limfocite, pretvarajući domaćinske stanice u strane u očima imunološkog sustava.

Lektini su proteini ili glikoproteini, uglavnom biljnog podrijetla.

Lektini su proteini koji se kod biljaka nalaze prvenstveno u spremišnim organima (npr. u sjemenkama).

Lektini u posljednje vrijeme izazivaju veliku pažnju i interes znanstvenika, no njihova prirodna uloga u biljkama zasada je još uvijek dosta nerazjašnjena.

Ipak, smatra se npr. da sudjeluju u prenošenju šećera u biljci (jer mogu " vezati " šećere), da reguliraju diobu stanica (ima mišljenja da lektini koče diobu stanica i sprječavaju prerano klijanje sjemenki, jer na neki način upravljaju sintezom apscizinske kiseline, tj. odgovorni su za održavanje stanja mirovanja sjemenke), da reguliraju rastezljivost stijenke (zbog nekovalentnih veza sa polisaharidima stanične stijenke), da djeluju kao antitijela protiv bakterija zemljišta koje napadaju sjemenke, da omogućuju simbiozu između mahunarki i njihovih kvržičnih bakterija (Rhizobium sp.), da sudjeluju u " prepoznavanju " stranog i vlastitog polena (omogućuju stranooplodnju) itd.

Sva ta istraživanja, kao i istraživanja djelovanja lektina na animalne stanice, još su u ekspanziji (npr. utvrđeno je da lektini sudjeluju u prepoznavanju stanica i uzajamnom djelovanju domaćina i tumorskih stanica - fitohemaglutinini se različito jako vežu na normalne i tumorske stanice npr. neke životinje, te čine vidljivima promjene na površini stanice prilikom pretvorbe u tumorsko tkivo).