Kao što je u bivšemu političkome sustavu bilo nezamislivo sumnjati u autoritet marksističkoga mislioca (do te mjere da su neki filozofi prihvatili Stilinovićevo kukavičje jaje kao stvarnu Marxovu misao), danas živimo u društvu opsjednutome kultom rada, u kojemu je ljenčarenje postalo društveno neprihvatljiva aktivnost, a proizvodnja novca - cilj bez premca.

Predlaže rješenje u potpunosti oprečno Marxovu prijedlogu: bez klasne borbe, bez dokidanja privatnog vlasništva, nego obnovom radničkih proizvodnih udruženja koja bi, zamjenjujući plaćanje novcem, omogućila radnicima da postanu poslodavci (i vlasnici poduzeća) te zadrže i onu dobit koju vlasnici tvornica nepravedno uzimaju za sebe.

Tu se rađaju prve predpostavke maloazijske, starogrčke i rimske kulture, zatim srednjevjekovno geopolitička globalna otkrića, renesansa, prosvjetiteljstvo, Njemačka klasična filozofija, devetnaestostoljetni humanizam, koji se rasplamsava u Marxovu teoriju materijalističkog koncepta historije, njenog socijološkog klasnog ustrojstva, sazdanog na ekonomskom zakonom Viška Vrijednosti.

Kad bih joj morao, međutim, izreći ocjenu sa stajališta ideologijske prakse današnjice, ona bi bila mnogo nepovoljnija: ne samo što se kapitalizam nije (još) oglodao, nego je prvenstvo u propadanju prepustio svome ÂťnasljednikuÂŤ ⠀ Marxovu komunizmu.

U Marxovu stoljeću kapitalizam je bio oličenje zla i nepravde i na nj su jurišali prvi komunisti.

Marxovu su filozofsku misao vladajući često prilagođavali vlastitim željama, a brojne su interpretacije i nijanse njegove političke i ekonomske teorije.

Poznati marksistički teoretičar političke ekonomije, i njegov sin, pripadaju redu onih autora koji angažirano i bezrezervno zastupaju i razrađuju Marxovu teoriju znanstvenog komunizma.

Ne vjerujem da bi se u ijednom prijevodu prije te godine u Marxovu tekst mogla pojaviti riječ " biznis ", da bi je prevoditelji, urednici, lektori i korektori propustili.

Činjenica je da smo mi prešutno izvrnuli izvorno tumačenje birokracije kao i Marxovu, (a ne i Lenjinovu) viziju socijalizma, (koju je Marx smatrao mogućom nakon postkapitalističkog razdoblja).« Racionalizacija »nas odmah asocira na otpuštanje s posla ili restriktivne mjere političara u državnoj upravi, a u ekonomiji ona ima posve drugo značenje.

Međutim, koliko god su oba ova momenta (političko i socijalno) faktički sadržana u Marxovu shvaćanju socijalističke revolucije, o čemu govore njegovi tekstovi, ipak je veoma važno uočiti da Marxovo poimanje revolucije bitno nadilazi i horizont političkoga i horizont socijalnoga, jer je Marxu (upravo filozofski) stalo do toga da istraži i pokaže mogućnost jednoga i drugoga.

Dilthey Marxovu teoriju može prihvatiti kao znanstveno originalnu samo u onim segmentima gdje se prognoza (odnosno program) izvodi iz historiografski dokumentirane akumulacije kapitala. ÂťTeoretsku osnovu toga djela dali su stručnjaci političke ekonomije, posebno Ricardo.

Da s ponešto humora prilagodimo Marxovu krilaticu novom vremenu i novoj, sve ugroženijoj društvenoj grupaciji s obzirom na skoru nepovoljniju indeksaciju mirovina i smanjenje zdravstvenih prava: umirovljenici svih stranaka, ujedinite se

Ti vajni " marksistički " ekonomisti, na primjer, nikada nisu čitali, a da su i čitali ionako ne bi ništa razumjeli Prvu glavu Marxova " Kapitala ", koja svojom filozofijskom i povijesnom dimenzijom zadire u najdublje slojeve suvremena kapitalističko-građanskog svijeta današnjice, pa nisu čak razlikovali političku ekonomiju i Marxovu najdublju kritiku političke ekonomije, tj. kritiku same srži kapitalističkog svijeta.

Kada pak govorimo o Marxovu shvaćanju revolucije onda je upravo ovdje mjesto da se ukaže na jedan od bitnih, rekao bih presudnih momenata za razumijevanje kako njegove vlastite, tako i naše pozicije, ukoliko se pozivamo na Marxa i smatramo se marksistima.

neprijavljeni: Možda je vrijeme da Hrvati prestanu biti Hrvati i postanu ljudi. nemesis: U Marxovu smislu svakako: -)))

Lukacs je, nastavljajući na bitnu Marxovu misao, tačno naglasio kako neka ekonomija kao znanost u socijalizmu (kao i u marksizmu) principijelno nije moguća.

Što se tiče Žižekova obrtanja slavne Marxove rečenice, samo toliko: ako smo dobro razumjeli Marxovu intenciju, onda dilema na kraju krajeva nikada i nije izabrati između interpretiranja i mijenjanja.

Niti vjerujem u njegovu tezu o kraju povijesti (ili Marxovu).

Mi stariji sjećamo se iz socijalizma pomalo jalove rasprave o tome može li Marxovu kritiku političke ekonomije zamijeniti neka marksistička politička ekonomija ili, kako su se obično nazivali predmeti na ekonomskim studijima, politička ekonomija socijalizma (što nije sprečavalo ekonomiste da svoje udžbenike tog naziva, nakon uvodnog ritualnog zaklinjanja u marksizam, ne pune građanskim sadržajima).

Istina je da se politička hegemonija proletarijata ne može uopće misliti izvan domena kritike političke ekonomije, no to sada znači samo to da u Marxovu djelu imamo zavještanu teorijsku praksu koja nadilazi našu dosadašnju revolucionarnu strategiju.

Kad su članovi KP čuli da sam ja odbio ponudu Madžara, onda dođe jedan i donese mi ovakav štos letaka i jednu Marxovu knjigu; nije mi bilo ugodno, vjerujte, jer sam znao da ću biti uhapšen.

Papa cijeni Marxovu analizu situacije njegova vremena.

Problem je u Marxovu otklonu od političkih ideja koje je razvijao u mladim danima (najbolja ilustracija je svakako njegova disertacija o razlici između Demokritove i Epikurove filozofije prirode), gdje je sloboda zauzimala središnje mjesto, prema političkoj ekonomiji (za koju je vjerovao da je ustanovio znanstvenu osnovu) u kojoj to mjesto dodjeljuje kategoriji nužnosti.

Marxovu kapitalizmu tržište je također nezamjenjiv okvir akumulacije kapitala i stvaranja profita i bogatstva.

Kroz Marxovu kritiku ranjivosti kapitalizma slobodnog tržišta možemo vidjeti i neizbježnost nedavnih financijskih previranja.

Tek time smo se približili Marxovu postavljanju pitanja, koje pokazuje da njegov pojam revolucije transcendira, prekoračuje taj i takav u sebe zatvoreni horizont socijalnoga, te prodire do samog temelja čovjekova svijeta.

Kao najveći zločin sustava Goldman uviđa ne samo Marxovu ideju o oduzetom proizvodu čovjekova rada, već i ukidanje slobodne inicijative, originalnosti i interesa za stvari koje čovjeka doista zanimaju.

Dakle, mišljenje koje ne vodeći nimalo računa o Marxovu epohalnom i revolucionarnom misaonom prevratu, a istovremeno čak i pozivajući se na njega i u njegovo ime ide za nekom sintezom znanosti, odnosno za enciklopedijskim znanjem o postojećem građanskom svijetu, kiteći se pri tom svojom, znanstvenošću, bez ikakvog uvida u to da ima posla sa postvarenim predmetima, to jest s postvarenim odnosima.

Knjiga je satirična, u tom sam duhu na početku i navela posvetu Marxovu djelu Das kapital - rekla je pjesnikinja. http://www.jutarnji.hr/vesna-parun---umrla-najistaknutija-hrvatska-pjesn...

U svojoj enciklici »U nadi spašeni« papa benedikt XVI. opisuje vrlo točno osobnu Marxovu zabludu: »On je zaboravio da čovjek ostaje uvijek čovjek.