Petrovićevo: Čovjek je biće prakse, kod McLuhana je: Čovjek je biće određeno svojim ekstenzijama i bit će onoliko slobodnije koliko je svjesnije njihova utjecaja.

Ako imamo u vidu što su sve učinili futuristi, dadaisti, nadrealisti u Rimu, Parizu, Ženevi, Moskvi, Berlinu, Zagrebu, Beogradu onda s punim pravom možemo reći da su oni anticipirali misao McLuhana, ili da su eksperimentirali na području na kojemu je McLuhan usidrio svoje teze.

Zbog toga McLuhana ne treba samo ponovno čitati i interpretirati.

Nemoguće je pričati o prošlom stoljeću, a ne spomenuti Freuda, Saussurea, Heideggera, Banjamina, Camusa, Adorna, Simone de Beauvoir, McLuhana, Fromma.

Trenutno je pri kraju faza istraživanja, a premijera će se održati u srpnju u povodu stote godišnjice rođenja Marshalla McLuhana na festivalu u Avignonu.

Marshalla McLuhana vidjeli smo kao utemeljitelj filozofijske disciplinefilozofije medija, književnog kritičara, teoretičara umjetnosti i filozofa koji je u pitanje stavio više nego što je njegovo vrijeme bilo spremno razumjeti.

Prebrzo ga prihvativši, a još brže odbacivši, kulturna i znanstvena zajednica samog je McLuhana " potrošila " na način na koji se danas troše osobe u sredstvima masovnog komuniciranja.

Nakon što ga je svela na nekoliko općih mjesta i prepoznatljivih slogana, zajednica je na McLuhana zaboravila, ne prezajući preuzeti njegove uvide, sadržaje njegovih istraživanja, njegovu metodu ili drukčije oblikovane i same rezultate mišljenja - tog najvećeg kanadskog teoretičara i do sada najvećeg teoretičara medija.

Ovdje mladi Mandić prigrljuje mladoga Krležu iz 1938, drmajući za ramena akademski izolacionizam tzv. visoke kulture, budeći ga ehom medijskih klasa, otkrivajući prvi svojim komunikološkim studijama sutrašnja značenja McLuhana i Eca.

Možda je Krvnik prerastao Canettija i McLuhana, a možda su njegovi vidici još uvijek zasljepljeni odsjajem kovanog novca na suncu.

Ortodoksni katolik Ne umišljamo si da ćemo u ovu karticu i pol teksta otkriti " pravog " McLuhana, niti da smo to kadri.

Organizatori su okupili predavače i znanstvenike s njemačkih, kanadskih i američkih sveučilišta, želeći tako mjestom i vremenom objediniti suvremene teorije koje kao izvor i ušće biraju McLuhana i njegove teoreme.

Mark Poster s Irvinea dao je prikaz važnijih i važećih teorija kulture u SAD-u, koji eksplicitno ili implicitno upućuju na McLuhana.

Michel Cartier iz Montreala stavio je McLuhana u kontekst Weba 2.0 i predstavio projekt http://www.constellationw.net/, stranice na kojoj građani promišljaju i kolektivnu budućnost.

McLuhana konzumiramo svakodnevno, a da toga nismo ni svjesni: globalno selo i medij kao poruka samo su neke od njegovih sintagmi koje su se uvukle u svakodnevni govor i zatrle trag svoga tvorca, postavši same svojom porukom.

Niti jedna njegova izjava nije bila citirana površnojersu se na njih referirali i mislioci poput Marshala McLuhana i Jeana Baudrillarda.

Prva, Medij je simptom, pokazuje da je baština Marshalla McLuhana i danas još nezaobilazna za razumijevanje suvremenih medijskih fenomena; druga, Postoji li politika otpora nakon decentralizacije?, daje širi mediološki okvir za aktualne prijepore oko političnosti medija.

Sama konferencija protekla je u znaku tri tematske cjeline, dva jezika, dvije do tri teorijske škole, jednoga Marshalla McLuhana i bezbroj njegovih fantazama.

No moram istodobno dodati da razumijem samoga McLuhana u svjetlu šire filozofsko povijesne problematike koja se sabrala oko pitanja metafizike, i to na način kako ga je afirmirao francuski filozof Jacques Derrida.

U istraživačkom se radu bavi medijima, tehnologijom i prezentacijom znanja, s naglaskom na rad Marshalla McLuhana i Waltera Benjamina.

U Couplandovoj biografiji McLuhana upoznajemo kao staromodnog Kanađanina, rođenog 1911, koji je dobar dio svog akademskog djelovanja usmjerio na stare književne autore, a doktorski je rad posvetio relativno nepoznatom autoru pamfleta iz 16. stoljeća, Thomasu Nasheu. opširnije >

Govor o medijima od McLuhana i Flussera do današnjih interdisciplinarnih medijskih studija upućuje na odnos između dijaloga i diskursa u društvu, politici, kulturi, umjetnosti koji zahtijeva brižnu argumentaciju i analizu uvjeta mogućnosti etički odgovornoga djelovanja.

Mislim da to ide čak i dalje od McLuhana (iako definitvno počiva na toj teoriji), jer umjetnost danas nastaje isključivo zato što kao takva može nastati.

Cavell je McLuhana osobno poznavao, tako da je predavanje začinio mnoštvom anegdota: od njega smo doznali da je McLuhan bio divan sugovornik svima koji su znali cijeniti njegove monologe.

Popratni materijali konferencije unaprijed su objavili što jest, odnosno što bi trebao biti njezin cilj: proizvesti epistemološku mapu, topografiju i topologiju medija i kulturalnih studija utemeljenu na novom interdisciplinarnom preiš č itavanju McLuhana.

Post festum objava glasi: interdisciplinarno jest bilo, novo, kako što i kako za koga, a usustavljene tvorbe poput topografije ili topologije bile bi protivne duhu McLuhana ovo je bio destilirani brainstorm.

On je prvi počeo, bez uvijanja poručuje Cavell: McLuhan je bio prvi koji preiščitao McLuhana zapravo on nije radio ništa drugo osim toga: svoje je misli preispisivao već u sljedećoj rečenici, sljedećem poglavlju.

Preiščitavanje je ugrađeno u McLuhana koliko i u njegove tekstove, te u njegov najpoznatiju aforizam: medij je poruka, masaža, doba masovnih medija.

Duhovita je i spomena vrijedna Cavellova opaska da mnogo toga vezanog uz McLuhana ima veze s činjenicom da je Kanađanin, ali on ipak svijet i Cavella zanima iz manje lokalpatriotskih razloga: McLuhan predstavlja metodološki i epistemološki izazov.

Prva osoba koja je preiščitala McLuhana bio je Mcluhan, glavom i bradom: on je jedino to i radio, preiščitavao je sam sebe, u svakoj novoj rečenici i u svakom sljedećem poglavlju - san svakog prevoditelja, dobiti na obradu tako koherentan tekst.