Povezujući analizu totalitarizma kod Hannah Arendt i biopolitičku teoriju društva kod Michela Foucaulta, Giorgio Agamben tom studijom pokazuje kako se kroz čitavu povijest zapadnog političkog ustrojstva provlači dosada nepomišljana povezanost suverene moći nad smrću podanika i biopolitičke kontrole nad životom građana povezanost koja je kulminirala u nacističkim koncentracijskim logorima i koja se još i danas provlači kroz demokratska društva u pokušajima da se zakonom definicija golog života učini predmetom političkog uključivanja i isključivanja.

Posvema drukčije se odražava sveza se između estetike i života u djelima Michela Foucaulta.

Zapadni intelektualac, ona figura apstraktnog općeg muškarca koja hoda na dvije noge s cigarom u ustima i okruglim naočarima, zamisliv je nakon ere konceptualnog djelovanja Michela Foucaulta samo kao parcijalan, sektoralan i konkretan.

Riječ parezija posudio sam od filozofa Michela Foucaulta i ona podrazumijeva govorenje istine koje za govornika predstavlja opasnost i eventualnu pogibelj, čega je govornik svjestan. "

S jedne strane je ranija Hegelova negativna ocjena djelomice bila reakcija na evropsko romantičko glorificiranje Indije (na »graju o njezinoj mudrosti«), i to ne kao druge i tuđe kulture, nego kao same izgubljene evropske biti, a protiv materijalizma, racionalizma i drugih »aberacija« moderne Europe. [ 14 ] Otud ne bi bilo odveć pretjerano promatrati Hegela na neki način i kao prethodnika ideje »orijentalizma« u kritičkom smislu, kao stanju evropskog duha, kako ga je razradio sljebenik Michela Foucaulta Edward Said.

Takav se pristup dijelom oslanja na koncepciju funkcionalnog autora Michela Foucaulta i metodologiju razvidnu u djelima Rogera Chartiera, a dijelom slijedi istraživački postupak koji se oslanja na proučavanje tzv. paratekstualnih elemenata (naslovnica, uvodnika, predgovora, bilješki, ilustracija i sl.).

Cijela ta stvar s citiranjem francuskog filozofa Michela Foucaulta, ili njemačkog filozofa Theodora Adorna i gledanje svisoka, sve je to afektacija.

Na njezinu radnom stolu su omiljene knjige o Sokratu i Platonu, zatim Povijest seksualnosti Michela Foucaulta.

Ako je, s jedne strane, upravo ovaj aspekt Lévi-Straussova djela bio privlačan i za filozofe treba pomisliti samo na utjecaj koji je izvršio na Jacquesa Lacana, Michela Foucaulta ili Louisa Althussera on je, s druge strane, bio metom oštre kritike.

S obzirom na to, završava Jenkins prvu polovicu knjige (s osloncem na Michela Foucaulta, Georgea Steinera i Richarda Rortyja), i sam termin »istina« tek je lingvistički znak, autoreferentna govorna figura nesposobna da omogući pristup pojavnom svijetu, puki plod platonističke i kršćanske tradicije na koje se nadovezuju novovjekovni racionalizam te, kako dalje piše, »zagonetan« uspjeh prirodnih znanosti i tehnologije »riječ i svijet, riječ i predmet, ostaju razdvojenima«, sve definicije su proizvoljne (poput često spominjane Borgesove podjele životinja u »određenoj kineskoj enciklopediji«), a koncept istine tek djeluje kao cenzor u sistemima moći, »korisna fikcija« radi društvenoga nadzora.

- Drugi dio naziva, dakle parezija, dolazi od Michela Foucaulta.

A mogao sam početi razumijevati tu figuru homo sacera tek kad sam pročitao tekstove Michela Foucaulta o biopolitici.

I dok jedni jadikuju nad padom zapadne kulture u relativizam i nihilizam, drugi slave taj trend kao oslobađajuću vrstu napretka, kazao je Miro Radalj, istaknuvši pri tom kako knjiga donosi prikaz ideja i ideologija od Nietzschea do Gaila Sheehyja, od Allana Blooma do Michela Foucaulta, gdje Taylor razvrstava dobro od štetnoga u modernoj izgradnji autentična pojedinca.

Stoga nije slu č ajno da se Michela Foucaulta ili Jaquesa Derridáa naziva poststrukturalistima.

Delanyjevo je djelo jedino za koje znam da odgovara na poziv Michela Foucaulta za etikom/estetikom tijela i njegovih užitaka, oslobođenog turobne dijalektike seksualnosti i prelaženja granica.

Međutim, " oblikovati kontekste " (kon-cepte, mislim da je to prava riječ - inače, priča o kon-tekstu preko Michela Foucaulta neposredno vodi u priču o moći - kroz dis-kurse se oblikuje subjekt kojeg ono, što sam ja jučer hitro " konceptualizirao " kao kibernetski totalitarizam, želi vidjeti kao posve transparentnog, to je Hrvoje Štefan odlično zamijetio - ali to nas onda vodi k Lacanu i njegovom uviđanju o pocijepanosti subjekta) je slučajno upravo ono, u čemu sam ja osobito dobar (jedan suvremeni britanski " analitički " filozof, koji je napisao knjigu " Poziv na misao ", sebe umjesto " filozofom " naziva " konceptualnim inženjerom ").

Prikaz pak knjige " Riječi i stvari " (1966) Michela Foucaulta nudi podlogu za objašnjavanje pojave etnologije, antropologije i analize kulturnog sjećanja, " Eros i civilizacija " (1955) Herberta Marcusea iskorištena je za razmatranje odnosa prema seksualnosti, Huizingin " Homo ludens " onoga prema sportu.

Šireći svoj utjecaj izvan granica britanske akademije, s evidentnim posljedicama na povećani obuhvat tema i poticaja, kulturalni su se studiji oplođivali mnogim humanističkim disciplinama (primjerice znatnim pomacima u historiografskoj metodologiji, teoriji i praksi, napretkom u sociologiji, politologiji, etnografiji, jezikoslovlju, psihologiji, teoriji vizualnih umjetnosti i dr.), te uključili susljedne metodološke plodove strukturalističke, poststrukturalističke i postmoderne kulturalne teorije od radova Rolanda Barthesa, Michela Foucaulta, Pierra Bourdieua ili Michela de Certeaua, do partikularnih perspektiva postkolonijalne, feminističke i queer teorije.

No knjiga " Homo sacer " jednim je udarcem izbacila Agambena s mjesta autsajdera na vrh koji je ostao upražnjen nakon smrti Michela Foucaulta i na koji Jacques Derrida jedva da još samo virtualno polaže pravo.

U pozadini ideja u čijim se okvirima kreće rad Kathleen Taylor nalaze se mislioci poput Michela Foucaulta i Louisa Althussera.

S druge strane, Milner razlikuje tzv. " kretanje dokse ", skup društvenoteorijskih i metaepistemoloških uvjerenja, koji pored glavnih nosilaca istraživačkog projekta okuplja i druga, katkad blještava imena, poput Michela Foucaulta, koja mu, međutim, ne pripadaju.

Snažnije nego na Lacana, Maurice-Merleau Ponty utjecao je na Gillesa Deleuzea i Michela Foucaulta.

Mislim na, primjerice, radove Michela Foucaulta (2000) o zatvorskom sistemu, Pierra Bourdieua (2002) o muškoj dominaciji, Felix Talegoa (1996) o moći vođa andaluzijske radničke organizacije, te Fernanda Venture (2004) o državnim sindikatima.

Temat završava tekstom Michela Foucaulta Utopijsko tijelo koji se svojim razmatranjem utopijskih i hetereotopijskih značajki tijela posredno reflektira na suvremeni ples.

Rad na autoritarnom gradu kakav je onaj Michela Foucaulta oživio je zanimanje za prakse moći, provođenje discipline, prostore isključivanja i mjesta kontrole.

Prema društvenoj teoriji francuskog teoretičara Michela Foucaulta, političke odluke koje se odnose na veliki broj ljudi nužno će izazvati protureakciju jednog dijela populacije, i to u obliku dijametralno suprotne djelatnosti.

Ljubavnik u nevolji posegnuo je za ' Voljom za znanjem ' Michela Foucaulta i našao se u još većoj nevolji.

Prvi put su veliki američki umjetnici poput Johna Cagea i Williama Burroughsa upoznali francuske poststrukturalističke mislioce poput Michela Foucaulta, Gilleza Deleuzea, Felixa Guattarija i Jean-Françoisa Lyotarda, koji su dotad ondje bili uglavnom nepoznati, osim Foucaulta.

Taj vodeći mislioc biopolitičke teorije na tragu Michela Foucaulta studijom Homo sacer: Suvremena moć i goli život godine 1995. godine prouzrokovao je potres u suvremenoj političkoj filozofiji tvrdnjom da je čitava povijest zapadnog političkog ustrojstva obilježena prepletom elemenata suverene moći nad smrću podanika i biopolitičke kontrole nad životom građana.

U ovom slučaju, radi se o kontekstu poststrukturalističke struje francuskih mislilaca, poglavito Michela de Certeauoa, Jacquesa Derride, Michela Foucaulta i dr. Govoreći o meta-jeziku kao autorefleksiji koja je propisana i opisana (pre - and descriptive), upravo kod deskriptivne refleksije na tekst otvara se pitanje odnosa pisanja povijesti i njenog subjekta.