prirodni svijet oko nas.... kao dijete do svoje 15 sam živio u zadru... koji je tad zbilja bio grad kulture imao je dušu, ne samo ljepotu.... čini mi se da je sad malo duše ili dosta duše negdje zatvotvorio... sakrio... uglavnom... ljetne sparine i mali vihori prašine u kvartu... život na sfaltu, druženja u kvartu, neovisno o gidinama... imalo je smisla, djetinjstvo i rana mladost... ljepe uspomene... nisam ni sanjao da bi mogao negdje drgdje živjeti, ali s vremenom presele se moji na selo, kroz neko vrijeme i ja za njima i evo sad punih skoro dvadeset godina živim na selu nekih 12 km od grada i ne zamislivo mi je da bi mogao opet živjeti u gradu.... malo veći uvod u priču o napasnicima prirodnim... obožavam prirodu imama mali vrtal, svo sezonsko povrće od malo kumpira, pomidora, kapulice, boba....... i tako dalje... imam 40 - tak maslina, nešto voćaka, od maraške do dunje, jabuke itd.... da ne spominjem ukrasno bilje i travnjake... i k tome još planiram još saditi... i to me zbilja uveseljava... posjećujem seminare, član sam nekih udruga o ekološkom i inom uzgoju maslina voćaka itd.... uglavnom veseli me period prije proljeća kad se naoružam škarama, velikim i malim, raznim pilama, ručnim i motornim i krenem u pohod na voćke... i kad se to obavi čovjek koji je neupućen u obrezivanje rekao bi " PA Å TO UÄ INI Ä OVJEÄ E sve si uništio pa pogledaj što uradi od stabala e tu je najveće zadovoljstvo, krene pupanje, listanje, grananje... i onda se tek vidi posao koji je učinjen rezanjem...