Budući da pučke legende često znaju pomiješati imena i povijesne činjenice, u ovoj se priči nanovo pojavljuje sv. Nicefor u ulozi ostarjelog biskupa, koji je siromašno živio sam sa svojim nevodama, s kojima je u hladnim danima dijelio postelju.

Bilo kako bilo, sv. Nicefor je krenuo na put svojim magarcem, kojega je nakon pređenih kilometara zaklao vuk, kojega je Nicefor natjerao da ga nosi umjesto zaklane životinje.

Pisao je Nicefor, o carici nogu bosih, gdje se tu do u noć moli, tu gdje stoji neoštećen, pasac.

Nicefor je jahao na magarcu kojeg je ubrzo zaklao vuk pa je sveti biskup naredio divljoj zvijeri da ga nosi umjesto zaklane životinje.

Prolazeći tako sušnim krajem Nicefor je na više mjesta udario štapom o stijenu i na tim su mjestima potekli izvori žive vode.

U Rimu, stigavši pred Papu Nicefor je svoj mokar kaput objesio na sunčev zrak i kaput je tako ostao visjeti u zraku.

Bizantski car Nicefor, u znak priznanja i nagrade biskupu zadarskome Donatu za postignuti mir između Karla Velikoga i Bizanta, poklanja mu 810. godine moći svete mučenice Anastazije.

Vjekovima zavađena i naposljetku za budućnost pomirena zagrebačka naselja Kaptol i Gradec i njihovi patroni, zagonetni podsusedski svetac Martin, nježna i istodobno hrabra sveta Lucija Turopoljska, koprivnički zaštitnik biskup sv. Nikola, vinkovački splet svetaca od ranokršćanskih vremena do suvremenosti, ravničarski svetački kultovi i iskazi pobožnosti pod okriljem franjevačkog reda u bačkih Hrvata, trolist istarskih franjevačkih blaženika, maloazijski sv. Nicefor u minijaturnoj Pićanskoj biskupiji, rapski komunalni pokrovitelj sv. Kristofor, brački i poljički sv. Jure, sv. Todor i grad Korčula, široko rasprostranjeni stonsko-dubrovački sv. Antun Opat, metkovski starozavjetni prorok sv. Ilija te naposljetku niz skupno objedinjenih, u narodu počesto zazivanih zaštitnika od bolesti, tematski su i sadržajni okviri koji čine naslove i poglavlja ovoga tematskog bloka.

U Carigradu dolazi na vlast car Nicefor koji je protivnik svetih slika i moći te sarkofag tajanstveno nestaje u 800. godini.

Sveti Nicefor je rođen u Carigradu, a njegovi roditelji bijahu odličnici u gradu, a uz to i vrlo pobožni.

Nicefor je izabran za carskog tajnika ne navršivši ni 30 godina života.

Zabrinut za spasenje duše te privučen samostanskim mirom i željom za razmatranjem, Nicefor je napustio dvorski život te se povukao u samoću s onu stranu Bospora.

Da bi ga spremio za patrijaršijsku stolicu, car Nicefor I. pozvao ga je u Carigrad te mu povjerio upravu nad najvećom ubožnicom.

Nakon smrti patrijarha Tarazija 18. veljače 806. u toj visokoj i odgovornoj službi naslijedio ga je Nicefor.

Razbolivši se na smrt, sveti je Nicefor nakon 14 godina izgnanstva umro 828. godine.

Nicefor je bio jedan od vodećih bizantskih povjesničara VII. i VIII. stoljeća.

U svojim djelima Nicefor odlučno brani rimski primat te opravdanost štovanja svetih slika.

Tada na vlast dolazi Nicefor, ikonoklasta, pa su kršćani, uplašivši se za svetičine relikvije, izvukli sarkofag iz hrama i sakrili ga na obalu mora s namjerom da ga sutradan odvedu na neko sigurnije mjesto.

U drugoj legendi Nicefor je stari biskup Pićna koji je živio sa dvije rođakinje.

Nicefor kreće papi kako bi se pred papom opravdao i spriječio zle jezike da dalje razvijaju storije.

Cijeli njegov put do pape bio je popraćen čudesima: gdje je bila suša Nicefor je štapom lupio u zemlju i pojavio bi se izvor, na morsku je površinu stavio kaput i plovio Jadranom na kaputu... i još svakojaka druga čuda.

U nastavku, legenda kaže kako je za kaznu stanovnicima Pićna koji su ga lažno optužili pred papom Sv. Nicefor kaznio zle jezike pa su Pićan i okolica bez izvora pitke vode.

Moći je zadarskom biskupu darovao bizantski car Nicefor I. kao znak zahvalnosti za posredovanje mira Bizanta sa Zadrom, odnosno mira između Bizanta i Franaka kojima je tada vladao car Karlo Veliki.

Tada smo također čuli o predaji da je ovo peta po redu biskupija u svijetu - što potvrđuje i dokument od 3. studenoga 579. o saboru u Gradu na kojemu je prisustvovao i pićanski biskup Marcijan, iako legenda kaže da je još 524. prvi biskup bio Nicefor, mučenik po legendi i zaštitnik biskupije.

Nicefor je zacijelo kršć. antiohijski kasnoant. mučenik, štovanje kojega je u Istru uvedeno za biz. uprave te se vjerojatno poslije s vremenom, kako je blijedjela slika o izvorno maloazijskom svecu, raširilo vjerovanje da je taj bio biskupom pa i protobiskupom Pićna.

Snalaženje nam dodatno otežava činjenica da su sa Pićnom zapravo povezana dva Nicefora - Sv. Nicefor mučenik i Sv. Nicefor biskup.

Legenda o svetom Niceforu biskupu i trnoplesarima - Po toj je legendi Nicefor bio pićanski biskup (u nekim verzijama prvi pićanski biskup i osnivač biskupije) kojeg su Pićanci tužili akvilejskom patrijarhu zbog navodno nećudorednog života, jer je živio sa svojom nećakom.

Kako bi ih odvratio od optužbi i dokazao svoje božje poslanje Nicefor im ponudi da udarcem štapa o neplodno i dračom obraslo tlo otvori izvor pitke vode.

A umjesto u Pićnu, Nicefor na putu ka patrijarhu u Akvileju stvori izvore u Gračišću, Krbunama, Buzetu, Trstu i drugdje.

Na povratku Nicefor umire, te mu se tjelesni ostaci čuvaju u Umagu sve do 1379. kada ih otimaju Genovežani.