Odabrao je karijeru svoga oca, oženio se kad mu se u č inilo zgodnim, ganjao je uvijek ve ć u pla ć u kako bi mogao ure đ ivati uvijek ve ć u ku ć u na na č in svojstven ljudima njegove klase: To je bilo ono isto, što biva kod svih ne sasvim bogatih ljudi, ali takvih koji ho ć e da budu bogatima i zato su sli č ni samo jedan drugome. Za druge nije odve ć mario, misle ć i samo kako njihova situacija može utjecati na njegovu.

Napomenemo li još i da likovi drame, iako mrtvi, ostaju na sceni pokušavaju ć i komunicirati sa živima, taj intimni i makabri č ni ples autori č inih opsesija postaje odve ć pretenciozan da bi bio kazališno zanimljiv.

Iako je imao pomo ć poznatih i velikih imena, poput Michela Legranda, Vincea Mendoze ili Stevena Mercurija, koji je bio i dirigent na cijeloj turneji, moram priznati da mi se ve ć pri preslušavanju albuma sve skupa i nije odve ć svidjelo.

Glasilo Stopama pobijenih, prigovorit ć e dežurni promatra č i, odve ć je obojeno izvješ ć ima o iskopavanju mrtvih.

Odve ć nikako, možda č ak i premalo, a premda jako kasno (koliki su svjedoci umrli), sre ć om nije i prekasno

Kad je talijanska država shvatila da joj je D Annunzio postao odve ć veliki politi č ki teret, pokrenula je napad regularnih snaga na grad.

Uistinu, tematsko, stilsko, poetsko i izvedbeno bogatstvo spomenutih ostvarenja, kojima uz odre đ ene ograde možemo pribrojiti i možda odve ć doslovan i didakti č an crti ć Sloni ć ide u vrti ć povratnika Milana Trenca, neosporno svjedo č i o renesansi hrvatskog animiranog filma, prema nekima usporedivoj sa zlatnim vremenima zagreba č ke škole crtanog filma, koja filmski kriti č ar Ronald Holloway u glasovitoj knjizi Z is for Zagreb, jedinom cjelovitom djelu posve ć enu Školi, smješta u razdoblje od 1957. do 1962, u kojem klju č na ostvarenja kreiraju Dušan Vukoti ć, Vlado Kristl, Vatroslav Mimica i Nikola Kostelac.

Ne ć emo se zadržavati na oslikavanju povijesne i socijalne situacije nakon Prvoga svjetskoga rata koja je pozadina ove vrste umjetnosti i koja se smatra njezinim uzrokom i iz razloga što mislimo da je ona i odve ć poznata, a i zbog toga što nismo skloni prenaglašavanju društvenih uzroka umjetnosti, kao ni njezine (nepobitne, ali nikako i glavne crte) uloge u društvu.

Tu je ustanovio beskona č nu razliku izme đ u visokih o č ekivanja kojima se humanisti č ka škola manje ili više dragovoljno izlaže i njezine, spram toga odmjerene, odve ć oskudne stvarnosti.

Jasno da se možemo sporiti jesu li odore bile odve ć naki ć ene i jesu li sasvim odgovarale povijesnom originalu, ali je č injenica da se Hrvatska itekako može ponositi svojom vojnom prošloš ć u i povijesnim postrojbama te da ima što ispri č ati svijetu, pa i na taj simboli č an (nekima i smiješan) na č in.

Koreografija Sonje Kastl, postavljena odve ć u dubini pozornice, s orijentalnom senzualnoš ć u i ženstvenoš ć u pokreta u stavcima Ballabile andante, Orijentalnom plesu i Arapskom plesu, odnosno njezina izvedba, nije zablistala starim sjajem.

Č ini nam se kako imate odve ć povjerenja u mladi ć e i djevojke, koji nakon zavr š etka srednje š kole do đ u k vama i nakon 11 sati leta č ke obuke samostalno izvedu svoj prvi let?

Emotivna pozitiva u personaliziranom odnosu s Kupom Jendri č ka nipošto ne sterilizira u kakav odve ć jednoli č an na č in pisanja.

No te dvije razine nisu uravnotežene, dijelom i zbog odve ć impulzivna nastupa Stellana Skaarsgĺrda, koji je kao gost festivala u razgovoru s kinopublikom priznao da je tijekom snimanja imao problema s alkoholom, a dijelom i zbog teatralnosti i artificijelnosti cjeline.

Identi č no Schindleru, koji je prisilnog no bliskog suradnika spletom okolnosti dobio u židovskom lije č niku Itzhaku Sternu, takva suradnika dobiva i Rabe u liku cini č nog ameri č kog lije č nika Roberta Wilsona, kojega odve ć egzaltirano i maniristi č ki tuma č i Steve Buscemi.

Održavaju se, iz tjedna u tjedan, prave hajke na ove ili one osobe iz javnoga života politike, kulture, znanosti, športa, estrade, raspiruju se sukobi me đ u njima, prenose klevete i uvrede s toliko bolesne ustrajnosti da je i odve ć lako prepoznati inspiratore i moderatore tih žalosnih prizora; reklo bi se da nas je neka retrostruja vratila u pedesete ili šezdesete godine »socijalisti č ke prakse«.

Doma ć i i europski sajmovi, dva društva, regionalni i komunalni skupovi i festivali, uhodane tribine i kolumne, istraživa č ki i nakladni č ki projekti, pisci, č asopisi i portali, pa č ak i povremene (za moj ukus odve ć rijetke) polemike simptomi su dinami č ne književne suvremenosti.

Pritom se svjetonazorski okvir radnje ne raspada na odve ć ljudsko zbivanje i ravnodušnu metafizi č ku pozadinu (kao, recimo, u prizorima molitava od Rossinija do Mascagnija), nego se dva plana me đ usobno uvjetuju: o ishodu sukoba izme đ u Gralsburga i Klingsorova carstva ovisi i dobrobit transcendentne sfere, a o Parsifalovoj sposobnosti da odoli Kundrynu zavo đ enju ovisi ho ć e li se njegov dualisti č ki dizajnirani kozmos nadrediti svjetonazorskim implikacijama njezine erotike, koja, u vitalisti č ko-monisti č koj maniri, spaja boga i tjelesnu ljubav (u mom zagrljaju dosegnut ć eš boga).

Pa ipak pravila su žanra ionako odve ć shematizirana, a potraga Bolańovih likova za smislom ne da se okon č ati okupljanjem na ladanju gdje se otkriva rješenje misterija.

Bojim se da bih, kao pisac, bio odve ć proziran u tom smislu.

Mati č ari se sada mogu jedino nadati da pravda u ovom slu č aju nije odve ć slijepa.

Ostali njegovi ekspresionisti č ki projekti ostali su neostvareni jer su bili odve ć radikalno moderni, a ovdje su izloženi njihovi zanimljivi nacrti.

Doduše, Šerbedžija u tome nije odve ć ni poetski ni tematski originalan jer je pjeva č Jura Stubli ć u devedesetim godinama pjevao pjesmu svome prijatelju beogradskom, toplo i tužno, nekako u vrijeme kad je to bilo i hrabrije i važnije za sve nas koji smo izlazili iz te pijane balkanske kr č me, dok je Šerbedžijina pjesma, a kako ovo nije lirski kutak ja je ovdje ne ć u ni interpretirati, posve privatna stvar, ili preciznije liri č na larpurlartisti č ka gesta.

Re ć i, dakle, da je modernost zajam č eni antibiotik op ć ega spektra za gašenje logorske infekcije nije odve ć razli č ito od zagovora kakve druge, jednako precijenjene, kurative.

Odgovori koji autor iznalazi negativno su obojeni, naj č eš ć e usmjereni iš č itavanju vulgarnih elementa suvremene stvarnosti u kojoj vladaju mobiteli, traperice i coolness, a kojima profesor Žmega č nije odve ć sklon.

Žmega č je odve ć sofisticiran mislilac i izvanredan poznavatelj ljudske kulture da bi nam dao naslutiti kako suvremenu stvarnost vidi kao pad iz nekoga prošlog, boljeg stanja kao što i ne nudi odgovor č eka li nas neko bolje sutra, nego se zadovoljava identificiranjem onoga što u našoj suvremenosti prema njegovu mišljenju ne valja i što ga stoga u njoj smeta.

U nizu podnaslova piše o to č kama važnima za uspjeh i razumijevanje toga u nas slabo razvijena teorijskog podru č ja arhitekture, daju ć i č ak i (odve ć) izravnu definiciju što je to loša kritika.

Spomenute dvije zbirke pjesama možda i sadrže ponajmanje intrigantni dio Gulinova opusa jer je rije č uglavnom o stvarnosnoj poetici pa se ponekad dogodi da pjesma bude pateti č no eksplicitna zbog mistificiranja uloge pjesnika ili pak odve ć programatska.

S takvim vitalisti č kim mirazom, s prekobrojnim jezi č nim fintama, s identitetom lirske lude koja miješa i mrijesti neobi č ne jezi č ne spojeve i interlingvalno kalemi č udesne idiome, koje odve ć č esto ironizira, persiflira i desakralizira kao gra đ anske utopije i njihove tobože svete sadržaje.

Uglavnom, tim ne odve ć normativnim, a teoretski vrlo poticajnim, sintetskim tekstovima Bošnjak otvara prostor za senzibilno i elasti č no sondiranje pluralnih poetskih praksi vrlo brojnih hrvatskih pjesnika od razlogaša do Ane Brnardi ć, koja je još, kao najmla đ a, mogla iz sadašnjega pjesni č kog trenutka biti ugurana u dvadeseto stolje ć e.