Karakterni britanski glumac Andy Serkis (London, 1964), čija impresivna kazališna biografija sadrži suradnju s gotovo svim važnim nacionalnim scenama (Royal Court, Royal Exchange Manchester, West Yorkshire Playhouse, Hull Truck, Dukes Lancaster, Nuffield Studio, Donmar Warehouse) te rad u predstavama poput Kralja Leara, Macbetha, Othella, Sna ivanjske noći, Fausta ili Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi, svoju je karijeru i pokrenuo u kazalištu, te tek od devedesetih započinje sa sporadičnom glumom na filmu i televiziji

Predstava je smještena u jednu noć, zabavu društva prijatelja, a u fokusu je ljubavni odnos Othella i Desdemone ali i onaj Othella i Jaga oboje dočarani zanimljivim duetima.

Svi oni zaslužni su za izniman uspjeh beogradskog raplesanog Othella Bitef plesne kompanije a ponajviše prekrasni mladi plesači plesačice sa svježim energijama iz kojih izvire iskrena radost plesanja kao rezultat formiranja prve plesne trupe u Srbiji koja djeluje pod institucijom kulture.

Ovacije s kojima je publika i kritika dočekala Othella, odličan su razlog da sa zanimanjem i očekivanjem pratimo njihov daljnji razvoj i nove plesne projekte.

Festival otvara slovenska znanstvenofantastična opera u tri čina Othella, redatelja Vite Taufera i dramatičara Roka Vilčnika, Makedonci dolaze s dramom Venka Andonovskog Pupak svijeta koja progovara o specifičnoj makedonskoj političkoj situaciji.

U Rijeci Hrvatska drama izvodi Othella.

Redateljica Senka Bulić htjela je samo mene za ulogu koju sam tumačio, usprkos mojoj zauzetosti premijerom Othella u Rijeci, pa smo morali u kraćem vremenu razraditi moj lik, no mislim da sam uspio ući u taj svijet.

Iz ugođaja lepršave bezbrižnosti, malih pakosti i svakodnevnih društvenih spletki drama s odjecima Shakespeareova Othella vodi u tragičnu završnicu nepopravljiva zločina počinjena zbog zaslijepljenosti i sveopćega nedostatka ljubavi.

Aluminijske ljestve i bijele plahte koje se uklanjaju iz prostora upućuju da ćemo na sceni zateći ulaz jednoga soboslikara, koji će poslije štoviše režirati Othella bez Othella, i citirati ni više ni manje nego zaplet jedne od lascivnih dramskih novela iz Boccaccova Decamerona, točnije drugu priču sedmoga dana o Peronelli i njezinoj bačvi, i to sve u dijalogu s preljubnicom Mašom Biankini (Ana Gruica), ženom nekog dalmatinskog tajkuna.

Glazba Othella, kako Shakespeareov miltonovski bogat stih naziva G.

Za reprizne izvedbe 12., 13., 14. i 15. studenog riječkog uprizorenja Othella, koje je redatelj de Brea najavio kao veliku intimnu dramu pojedinca, u kojoj je požuda glavna pokretačka snaga, preostalo je vrlo malo slobodnih ulaznica i to uglavnom na balkonu, stoga neka oni koji žele pogledati predstavu u premijernom bloku kupe svoje ulaznice na vrijeme.

U usporedbi s ostalim predstavama koje su bile u konkurenciji ovogodišnjeg festivala, postavlja se pitanje je li uvrštavanje »Othella« bio pravi izbor?

Ono čime redatelj Miloš Lolić i dramaturg Periša Perišić čine određeni pomak je naglašavanje teme drugosti u liku tamnoputa Othella, dok je i scenografski okvir Jasmine Holbus otvorio prostor za suvremenu interpretaciju.

Glumac Vojin Ćetković, koji tumači Othella, prvi je put radio s Lolićem, i kazao je da su puno vremena proveli za stolom, radeći na tekstu.

Publika je »Othella« ocijenila s 4.10, što je najmanja ocjena na ovogodišnjem festivalu.

Mnogi teatrolozi i danas vjeruju da Macbeth sadrži opasne okultne formule zbog čega njegova izvedba ima snagu magijskog obreda, a i ostali arhetipski likovi iz Shakespearovih drama, poput Falstaffa, Othella, Kralja Leara te pogotovo Romea i Julije, imali su nevjerovatan utjecaj na duhovni razvoj modernog društva.

Kolega mi je jutros pričao o krasnoj predstavi Madhouse-a u Vidri koji su od Shakespearea napravili ludnicu, od Romea i Julije napravili hip-hop song, pomiješali Othella u utakmicu američkog nogometa, ubacili unutra muziku iz Groznice subotnje večeri i Toma Jonesa i sl.

Islam, čiju je religijsku dimenziju Zapad tako tvrdoglavo odbijao priznati (sjetimo se Othella), islam, dakle, postaje u cjelosti uspostavljen kao paradigma religioznosti (kao što su to i Semiti).

Još značajnije, kako su religija i rasa postajale sve udaljenije, sve učinkovitije u uzajamnom zatajivanju i disciplinarnim efektima, tako su Židovi i Arapi postajali sve više različiti, sve manje Semiti, vraćajući se time bitno različitijem, iako poznatijem stanju stvari, u kojemu se dvoje rastavlja na nešto što je istodobno manje od srodstva i manje od neprijateljstva (sjetimo se Shylocka i Othella).

Usprkos zaista zanimljivim idejama, primjerice ustrajavanju na lakanovskoj žudnji i latentnoj homoseksualnosti između Othella i Jaga koji zrcale jedan drugoga kao da su jedno, te iznimnom de Breinom smislu za vizualni segment kazališta predstava je ostala na razini lijepih, dekadentnih slika i kazališnih znakova koji nas ostavljaju posve ravnodušnima.

Od toga su dva već izišla, Historije i Tragedije među kojima su i napoznatije drame poput Rikarda Trećega i Henrika Četvrtoga, te Hamleta, Othella, Macbetha, Kralja Leara i Romea i Julije a treći svezak, koji sadržava jedanaest komedija, već je dovršen i mogao bi izići na jesen.

Imaju potpuni sumrak kriterija u kojem najednom, kao čarolijom, svatko doslovno može postati sve, pa tako u tom kerumovskom svijetu i kick-boxing može biti olimpijski sport (za koji se daju olimpijske stipendije), a Filip Radoš može glumiti Kralja Leara ili Othella ", piše Jurica Pavičić.

Radnju je smjestio na luksuzno krstarenje Sredozemljem u doba kolonijalnih ratova 60 - ih godina prošloga stoljeća, koncentrirajući se na odnos Othella i Jaga.

Predstavu režira glasoviti njemački redatelj Thomas Ostermeier čija smo suvremena scenska čitanja dramskih klasika već imali priliku vidjeti na ovom Festivalu od Nore Henrika Ibsena do Hamleta i Othella Williama Shakespearea.

Slučajno ili ne usred ovogodišnjih 39. po redu Dana satire, koji opravdano protječu bez zajedničkoga nazivnika, ako to nije naslov proslova njegove višekratne selektorice, Željke Udovičić (Ne) vrijeme smijeha i zaborava, a s devetnaest predstava kroz dvadeset i jedan dan na različitim pozornicama od one domaćina, kazališta Kerempuh do Histrionskoga ljeta na Opatovini - otvorilo se jedno malo kolo oko Othella, za koje termin posuđujem od nekoć slavnog ciklusa kolo oko Shakespearea u Teatru ITD.

Režiju Othella potpisuje Diego de Brea, jedan od najzanimljivijih slovenskih redatelja srednje generacije, koja se samo na ovim prostorima još zove mladom.

Dikan ima dramski naboj ne manji od Blakea Carringtona iz Dinastije ili Jaga iz Othella, Dolores je ravna fatalnoj Alexis ili Lady Macbeth.

To je i jedino pametno što je učinila u dvije epizode, ostatak vremena je samo stajala sa strane i sažalno gledala Geordija koji je neuvjerljivo glumio Othella na samrti.

Na otvorenju, miljenik zagrebačke publike berlinski redatelj Thomas Ostermeier, gostuje s radikalnom interpretacijom Shakespeareovog Othella.

Zapravo, čini mi se da postoje dva motiva: nanošenje zla drugome iz čista užitka, gdje se ljudi ne ponašaju računski i ništa ne očekuju (recimo Jago iz Othella) ili kalkulirajući očekivanjem za se nekoga dobitka, kada postupaju svjesno i voljno, a da pritom imaju sposobnost ne postavljanja pitanja je li to za njih dobro odnosno recipročno je li to za drugoga zlo, premda su jasno u mogućnosti postaviti ga, ali to ne čine, i moram priznati da me ta ljudska sposobnost fascinira.