Napjevi su podijeljeni u tri dijela: korizmeni dio, dio pashalnog otajstva Kristove muke, smrti i uskrsnuća te dio vezan uz uskrsno vrijeme s naglascima na Uzašašće i Duhove.

Sada više nije na djelu kao kod pashalnog spomena neki zastupnik u osobi svećenika, nego sam Gospodin.

Ta tri dana liturgijska slavlja prikazuju otada u svojoj sredini istinsko godišnje slavlje pashalnog misterija.

Kršćanski je obred ukinuo obrok između blagoslova nad kruhom i nad kaležom koji i danas postoji u obredu pashalnog blagovanja kod Židova.

To je izvorište Mise kao takve, a u svakoj Misi su elementi cijelog Pashalnog misterija bez daljnjega.

Sa svojim je učenicima slavio pashalnu gozbu, no umjesto žrtvovanja pashalnog janjeta sama je sebe učinio žrtvenim Jaganjcem.

Za kršćanina je hodočašće " slavljenje vlastite vjere... koje treba ostvariti u skladu s tradicijom, s religioznim osjećajem i kao ostvarenje svoje pashalne egzistencije. " Na osobit se način ovo iskustvo doživljava u euharistijskom slavlju pashalnog otajstva, primanju svete pričesti i u čitanju i razmatranju evanđelja.

Stoga i crkvena godina ima svoje središte u toj proslavi Kristova pashalnog misterija Vazma jer je Kristovo uskrsnuće najveći razlog vjere i svake vjerničke nade u pobjedu dobra koju Isus donosi svijetu.

Tako Sveto pismo svjedoči za smrt i uskrsnuće Isusa Krista, i to na način koji se nije mogao predvidjeti, ali to shvaćamo u svjetlu pashalnog otajstva.

« Kršćanska molitva nastaje, hrani se i razvija oko događaja vjere u pravom smislu riječi, pashalnog otajstva Kristova.Tako, ujutro i navečer, na izlasku i zalasku sunca, sjeća se Uskrsa, Gospodinova prijelaza iz smrti u život.

Ako se svi mi, već o ovoj svetkovini asiškog Siromaška, vratimo drevnom žaru svetosti i dademo se na posao evanđeoskim duhom, zaista ćemo ispuniti svoj dio u povijesti spasenja i pridonijeti da čitav svemir izbliza iskusi snagu pashalnog misterija.

To Božje djelo spasenja postaje simbolom Kristova pashalnog misterija, koji u novim izrazima i slikama slavi tekst da bi zatim u čuđenju kliknuo: " O, neshvatljive li ljubavi Očeve...

Žena poslušna mužu, a muž u predanju za svoju ženu na način Isusova predanja Crkvi, ponovno nas uvode u samo srcu pashalnog otajstva.

Mons. Perić: Najprije nam se čini ključan biblijski način prikaza pashalnog otajstva: muke, smrti i uskrsnuća Isusova.

Ivan vidjelac 28 puta spominje proslavljenog Krista kao pashalnog Jaganjca.

Za njega je Duh Sveti dar Uskrsloga, kojega Isus daruje kao zaokruženje svog pashalnog ili vazmenog otajstva, a svrha mu je izvršiti poslanje koje povjerava učenicima.

Tim riječima Ivan nas podsjeća na Isusovu otkupiteljsku smrt, a prepoznajemo i sliku pashalnog janjeta kao simbola Izraelova otkupljenja.

Vjerojatno u većini župa mnogi sudionici te mise nisu bili suslavitelji dosadašnjih bogoslužjâ uskrsnog triduuma, važnost je u propovijedi da se djelotvorno posvijesti jedinstvo izbavljujućeg pashalnog misterija, dakle smrti i uskrsnuća kao jedne cjeline, kao što to čini uskrsno predslovlje i kao što se očituje također u pričesnoj pjesmi.

Sudjelujući u euharistiji, hraneći se Tijelom i Krvlju Sina, mi pridružujemo svoju molitvu molitvi pashalnog Jaganjca u njegovoj najvećoj noći, da, usprkos našoj slabosti i našim nevjernostima, naš život ne bude izgubljen, već da bude preobražen.

Predraga braćo i sestre, blagoslovna hvala Psalma 136 omogućila nam je prijeći najvažnije etape povijesti spasenja, sve do pashalnog otajstva, u kojem Božje spasenjsko djelovanje prispijeva svojem vrhuncu.

U jednoj od bitnih kršćanskih istina upravo je to izraženo: Kristovo je tijelo preko pashalnog misterija postalo i živi Duh, a to onda znači da je uskrsnuće novo stvaranje.

Ova svetkovina po svom sadržaju sastavni je dio pashalnog otajstva: onaj Isus koji je umro na križu, uskrsnuo je i ušao u proslavljeno stanje.

Ž eleći kršćanskoj zajednici predložiti pet važnih trenutaka »svijetlih« otajstava toga razdoblja Kristova života, mislim da tome odgovaraju: 1. njegovo krštenje na Jordanu, 2. njegovo samoobjavljenje na svadbi u Kani, 3. njegovo naviještanje kraljevstva Božjega s pozivom na obraćenje, 4. njegovo preobraženje i, konačno, 5. njegovo ustanovljenje euharistije, kao sakramentalnog izraza pashalnog otajstva.

Franjo nije trebao riječima naviještati pashalno otajstvo Kristov križ i uskrsnuće njegova je osoba postala živa slika tog pashalnog otajstva.

Crkva je rođena iz Pashalnog misterija (muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova) i od samih početaka Crkve, zabilježenih u Djelima apostolskim, vidimo da je ona središte njihova života.

Zakon je propisivao pashalnog jaganjca po obredu što ga je Svevišnji dao Mojsiju.

Nakon pashalnog bdjenja u crkvi ujutro bili su zadovoljni.

Danas smo čuli kratki odlomak iz poslanice Efežanima za koju vele da je pismo zrelosti Pavlove misli, snažna homilija pashalnog slavlja o otajstvu spasenja u Kristu, a posebice o otajstvu Crkve.

Stoga odgajati vjeru, za vjeru ili u vjeri znači odgajati stavove koji su u temelju autentičnog života iz vjere: stav pred životom: svijest da sam ga primio kao dar, koji je projekt koji treba ostvariti i koji ima pozitivan smisao u svjetlu Božjega plana; stav prema budućnosti: nada u ostvarenje Božjih obećanja i zalaganje (suradnja) u izgradnji povijesti; stav prema povijesti: svijest da sam od Boga izabran da učinim sve za novi i bolji svijet, odnosno da dođe Božje kraljevstvo kao veličanstveni projekt objedinjenja i pomirenja čovječanstva; stav pred patnjom i smrću: prihvaćanje Kristova pashalnog puta (prijelaz iz ropstva na slobodu, iz smrti u život) i povjerenje u konačnu pobjedu dobra nad zlim; stav u odnosu na čovjeka: visoko cijenjenje njegova božanskog poziva i želja da raste, da doživi promociju; stav prema zemaljskim dobrima: »duh siromaha«, slobode, stavljanja u službu drugih; stav pred Bogom - sinovski odnos (Božje očinstvo); stav pred Kristom: istinska ljubav i puno prianjanje uz njegov način gledanja stvarnosti; stav pred Crkvom: stav odgovorne pripadnosti i sudjelovanja u njezinu poslanju.

Stoga on, na upit najmlađeg apostola, objašnjava sadržaj pashalnog obreda spominjući se silnih Božjih djela za narod, počevši od Izlaska.