Talijanska drama riječkoga Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, gostovat će u Istri i Piranu, u okviru svoje uobičajene turneje, predstavom Luigia Pirandella Questa sera si recita a soggetto/Večeras improviziramo u režiji Paola Magellija, čija je premijera uspješno održana 8. studenoga 2008. godine u riječkom Kazalištu.

Na scenu je postavio više o 279 dramskih i opernih djela, pri čemu se posebno ističu režije Držića, Gundulića, Brezovačkog, Krleže, Begovića, Shakespearea, Pirandella i Wagnera.

U Čehova sam bio pažljiv i točan u odnosu na original, ali u Pirandella redatelj je htio da izbacim neka ponavljanja, ali to sam napravio u najmanjoj mogućoj mjeri.

Redatelj Prohić, kojem je, nakon Nabucca, ovo drugo gostovanje u Rijeci, kaže da ta opera odstupa od konvencija opere buffo: Bavi se teatrom u teatru na pirandellovski način više od stotinu godina prije Pirandella.

Samo se u kazališnom amaterizmu kao u mikseru miješaju estetike, pristupi i načini kazališne organizacije i samo na tom mjestu klasici poput Ive Brešana, Antuna Šoljana ili Luigija Pirandella mogu na sceni biti predstavljeni rame uz rame s prvim dramskim igrokazom lokalnog soboslikara iz međimurskog ili podravskog sela.

Uz brojne prijevode talijanskih klasika, poput Pirandella, Goldonija, Slatapera, Moravije, Pasolinija i Chiare, preveo je i sastavio antologiju talijanske pripovijetke 1945 - 1980. u dva sveska pod naslovom Posljednji dio puta (1984), za koju je dobio nagradu Društva hrvatskih književnih prevodilaca.

Pedesetih je s kazališnom trupom koju je osnovala gostovala po Italiji, Francuskoj i SAD-u, tumačeći likove Ibsena, Pirandella, Sartrea, Millera...

Ovim si me svojim dnevnikom podsjetio na jednog od velikana talijanske književnosti, Luigija Pirandella.

U Italiji su ga, kada je počeo pisati, smatrali jednim od ponajboljih dramaturga poslije Luigija Pirandella.

Recitacija neprevedenih literarnih tekstova na raznim jezicima otkriva autoričin interes za Machiavellija, Nerudu, Tzaru, Pirandella, Brechta, Robbe-Grilleta i dr. U neurotičnu ritmu dovodi se u pitanje uporabljivost jezika, kako literarnog tako i filmskog.

Anatolij Vasiljev, danas šezdesetogodišnjak u hrvatskoj je javnosti postao poznat potkraj osamdesetih kad je na ovim stranama gostovala produkcija Šest lica traži autora nastala po tekstu Luigija Pirandella.

U najstarije europsko komunalno kazalište Vasiljev je uveo Pirandella i estetiku s kojom se Hrvatska rijetko susretala.

Već se godinama bavi istraživanjem ruskih klasika, od kojih odstupa tek povremeno, kao u slučaju Pirandella, ili u svojoj najnovijoj produkciji nastaloj po Homeru.

O problemu čakavizacije Pirandella redatelj Vanča Kljaković piše: Za razliku od uspješnog iskustva s čakaviziranjem De Filippa, s Pirandellom je problem, naravno, kompleksniji.

U prvim koracima i uvlačenjima pod tuđe kože i lica, jako su mi pomogle Magdalena (Dom Bernarde Albe, senora Lorce), Žena (Igra gazde Becketta) i Nene (Večeras improviziramo Pirandella).

Značajne je uloge Vidović odigrao i na pozornici splitskoga Hrvatskog narodnog kazališta: " Čovik, zvir i kripost " L. Pirandella ili " Dundo Maroje " M. Držića, " Albatros " R. Marinkovića ili pak " Svečana večera u pogrebnom poduzeću " I. Brešana, samo su neke od predstava koje se ne smiju zaobići iz Vidovićevog opusa.

Odluka da radim Pirandella na Hvaru značila je da nećemo te godine otići na BITEF koji je bio veliki festival, ali nisam imao dvojbi.

Svakako je bolje da govore nego da pišu, ako je dno pomalo prazno Jedan pozivanašeg Pirandella da odspava par noći među beskučnicima u Burzi Rada.

Sad nam trenutak valja zastati barem na onim Pirandellovim polazištima i njegovim dramaturškim konsekvencijama o koje se Kulundžić odupirao dok je gradio svoju dramsku radnju s namjerom da, suprotno od Pirandella, iskaže izglednost dohvaćanja apsolutne istine o onome što je tematizirao u svom komadu Ä ovjek je dobar.

Stojeći pred (svojim starim) problemom kako da svoju ideju s unaprijed utvrđenim ishodom pretoči u dramsku radnju, Kulundžić ponovo poseže za Pirandellovom dramaturškom tehnikom, baš onom koju je još 1928. u članku Protiv Pirandella nastojao prikazati kao spekulaciju kojom se njen autor služi da napravi dramski zornim svoje (filozofsko) zalaganje za ideju o relativnosti istine i nemogućnost njene spoznaje.

U potrazi za formom, koja bi trebala iskazati ideju suprotnu od Pirandellove, Kulundžić već na samom početku, kao što smo već kazali, na tragu Pirandella, preuzima situaciju kazalištarnosti kazališta.

Drugim riječima njen autor (kao i glumci s redateljem kod Pirandella) u svom djelu publici prodaje iluziju o njenom životu.

Agrigento je i rodno mjesto velikog talijanskog i svjetskog književnika i dramatičara, dobitnika Nobelove nagrade, Luigija Pirandella (1867 - 1936. s brojnim djelima među kojima Šest lica traži autora, Pokojni Martija Pascal i dr.) a čije ime danas nosi mjesno kazalište.

Pritom nam odmah valja kazati da u ovom kontekstu tu Kulundžićevu dramsku istinu kanimo preispitati kao rezultat njegove dramske forme koja bi, kao i u slučaju Pirandella, trebala samom sobom. posvjedočiti dotičnu dramsku istinu djela.

A tu je, blizu arheološke zone, i nezaobilazna " casa natale " Luigija Pirandella, s urnom i uspomenama na pisca

Ne samo što je režiser i scenarist drama Pirandella, Camusa, Čehova i drugih, radio je i kao redatelj Radija Zagreb, dramaturg, a treba spomenuti posebno da prevodi s deset jezika: francuskog, slovenskog, ruskog, engleskog, njemačkog, poljskog, češkog, makedonskog, talijanskog i španjolskog.

Posebno priznanje \ " Dr. Đuro Rošić \ " za sezonu 2008./2009. pripalo je Elviji Nacinovich za ostvarene uloge Gospođe Ignazije u predstavi \ " Questa sera si recita a sogetto \ "/\ " Večeras improviziramo \ " Luigija Pirandella i Judi Allen u predstavi \ " Amy \ ' s View \ " (Differenti Opinioni)/\ " Amy \ ' s View \ " (Različita mišljenja) Davida Harea.

Posve sigurno snažni ostvaraj psihološkoga naturalizma, piščev najpoznatiji dramski ciklus je stilski anakron: u doba radikalne eksperimentalne poetike, koja se proteže od Pirandella preko Brechta do poslijeratnih Ionesca i Becketta, Krleža je ignorirao kazališno inovatorstvo i vratio se predčehovljevskim uzorima.

Prva ovosezonska premijera Talijanske drame HNK Ivana pl. Zajca održat će se 8. studenog 2008. u 19,30 sati i to s dramom Questa sera si recita a soggetto/Večeras improviziramo Luigia Pirandella.

S odlaskom Ljubice Mikuličić teatar u Frankopanskoj izgubio je osobu koja je ljudsku i umjetničku energiju ugradila u svoju i našu scenu, oplemenivši je jedinstvenim interpretacijama likova iz dramskih djela Lorce, Eshila, Molierea, Shakespearea, Williamsa, Gorkog, de Vege, Plauta, Feydeaua, Pirandella, Krleže, Weissa, Brechta, von Horvatha, Čehova...