A, uostalom, kaj bi ti u pet redaka?:))))))) (NEMANJA 21.02.2007. 19:17) darling, dobro ti veli Markiz, ovo ti se tesko cita, aj malo prerihtaj font, zbiljam.. (cveba 21.02.2007. 20:22) dragi nemanja, usprkos tome što me boli trbuh, i što sam prilično depresivan nekoliko zadnjih decenija, sa uživanjem i sa štovanjem čitam tvoje nadahnute redove. čak me i ovaj gastritis, barem pretpostavljam da se tako moja boljka zove, nuče da upregnem moju ne-misao i da ti skujem odgovor, u maniru gorkija, i onog famoznog izričaja, kako se kalio čelik i teška nemušta misao. toliko puta sam rekao, ali ne mari, ponoviti ću opet, oduvijek sam sumnjao u svoju pamet, ali ne i u svoju potencijalnost. ona mi pomaže prebroditi različita kvantna i agregatna stanja mog osobnog weltschmerza, koji sam naslijedio, i ne htijući, i ne želeći, od svojih vrlih predaka, čiji sam slučajni baštinik. no obzirom da ne vjerujem u slučaj kao i mudri valery, i još poneki, ja sam de facto, ali i de iure njihov namjerni baštinik. i to opet ne htijući i ne želeći. ergo, da nadvladam ovu suvišnu i neliterarnu digresiju, krećem tromo i polako kao pravi krležijanski troglodit u bit stvari, u jednu laički ne-osmišljenu ontologiju i potom u izvedenu konkluziju, iliti pećinu, onu platonovu.

Osim Sokrata, na Platonovu filozofiju utjecala su učenja Heraklita, Pitagore i elejaca.

U jednoj prilici, na sastanku Odbora za gradnju, Blanuša je pričao da se smatra da je to bio natpis na ulazu u Platonovu Akademiju u Ateni.

Već 529. sa skupinom svojih sljedbenika osnovao je slavni samostan Monte Cassino, iste godine kada je bogobojazni Justinijan u Ateni, konačno zatvorio glasovitu Platonovu Akademiju.

On je kao temeljnu filozofiju prihvatio Platonovu.

Bilo da se civilizacija promatra kroz Platonovu ili Aristotelovu prizmu, bilo da je ona idealistička ili materijalistička, njezina tema je uvijek realnost, gledana negativno (kao iluzija) ili pozitivno (kao osnova znanosti ili naivnoga realizma).

Međutim u takvoj koncepciji komada Platonovu nedostaje prave motivacije za odnose prema drugim likovima i sukobljavanje sa sredinom, pa to Anočić rješava naglašavanjem protagonistova pijanstva koje djeluje prilično uvjerljivo ali i ponešto monotono, a uz to i slavonski naglasak možda može pridonijeti autentičnosti takvih scena, ma da ne i u predstavi u kojoj ostali glumci koriste književni govor.

Tako na lijevoj strani imamo prikaz kroz Platonovu crtu.

BUBALO: Pitanje relativizma je takoreći oduvijek prisutno u filozofskom mišljenju: naravno, ne samo u etici nego i u teoriji spoznaje, filozofiji kulture i povijesti i dr. »Kakve se sve stvari meni čine, takve za mene i jesu, a kakve se tebi čine, takve su opet za tebe«, govorio je Protagora prema Platonovu svjedočanstvu.

Tako da se sada pozitivno zakonodavstvo zasniva na prirodnom pravu, na postavkama što izviru iz čovjeka, čovjeka kao umnog bića, tehničara (technites) u Platonovu značenju, dakle tehno-loga koji se razumije u prirodne i društvene zakone.

A takvih razloga i povoda mogao je, između ostalog, imati i stoga što mu je pošlo za rukom da, odoljevši pritisku najrazličitijih pristupa i tumačenja Platonove filozofije, čak i posvema oformljenih škola (primjerice hajdelberške i tibingenske), pronađe vlastiti kut gledanja na Platonovu filozofiju, vlastiti hermeneutičko-interpretativni obrazac, dostatno gibak i produktivan da na kraju poluči vrijedne plodove i znatne rezultate.

U predloženoj knjizi Šegedin polazi od toga da se pojam uma u Platonovu filozofiranju ne može zahvatiti disciplinarno jednostranim hermeneutičkim-interpretativnim pristupima.

Naime, za razliku od svog povijesnog prethodnika Thomasa Morusa, koji je svoju poznatu Utopiju napisao također inspiriran Platonovom utopističkom idejom, Bacon se u svom djelu još konkretnije naslanja na Platonovu Atlantidu te uzima postojanje mitske Atlantide kao dokazanu povijesnu činjenicu.

Oslonac takvim razmatranjima našao se u Platonovu dijalogu Fedon, na mjestu gdje je riječ o umu kao uzroku bitka i bivanja svakog pojedinog bića.

Upravo u tom smislu tumači se i pojam vrline ili kreposti (arete) u Platonovu filozofiranju.

To pitanje smjera u prvom redu na smisao političkog djelovanja i polisa u Platonovu filozofiranju.

Samo si vjerno iskopirao Platonovu tezu o stalnom vraćanju, o tomu da na ovom svijetu nema ničeg novog.

Pomicanja polova bi, naravno, bile posljedice pomicanja Zemljine kore, a tim je argumentom Hapgood branio i Platonovu priču o nagloj propasti mitske Atlantide, što je, valja priznati, njegovim istraživanjima više štetilo nego koristilo, jer je u akademskim krugovima došao na loš glas.

Isto tako, Galilejeve naočari nisu usavršavanje oka u njegovoj spoznajnoj nadmoći, kao u Platonovu Timeju, nego obezvređuju oko do statusa pukog dodatka optičkim instrumentima.

Te iduće godine, 1997., usporedio sam s pomoću zakonitosti sustavnosne teorije, Platonovu idealnu državu i čovječje tijelo.

Platonovu crtu ne moramo naknadno uspostavljati.

Judeomasonstvo Britanskog Imperija osmislilo je realizaciju manifesta iz Protokola - programa stvaranja Novog svjetskog poretka u kojem će protokolske elite upravljati cijelim svijetom prema uzoru na Platonovu Državu, u kojoj Platon zagovara svoju utopističku totalitarnu tvorevinu koja se sastoji od tri staleža: od vladara države-mudrih i obrazovnih ljudi, vojnika-čuvara države te od robova.

1591. g. odlazi u Rim gdje preuzima katedru za Platonovu filozofiju.

Konačni dojam o Platonovu nije pozitivan, jer je njegov najveći uspjeh ipak tek u dokazivanju da Gavella ima glumački ansambl koji može vrlo uspješno ostvariti velike i složene predstave, a zašto je njih unatoč tome premalo pitanje je o kojem bi vodstvo kazališta možda ipak trebalo ozbiljnije promisliti i preispitati svoje kriterije... pročitajte cijeli tekst...

Tek nedavno išao sam prolistati Platonovu Državu i odjednom su me spopale slične želje, ali smještene u antiku

Čitajući Platona, poželio sam postati rob ljubavi, hrvati se s Atenjankama grčko-rimskim stilom, pružiti im malo ' platonske ljubavi ' (ako me razumijete), poševiti cijelu Platonovu državu, pošmrkati svu prašinu s Akropole, zavrtiti rundu Glaukonu i Trazimahu, nalokati se Sokratovog otrova, uništiti sve hramove distorzijom električne gitare...

Kao prvo, zaboravimo na Platonovu državu stručnjaka i prosvijećene, moralne elite a kao drugo, shvatimo da, ukoliko se ne provedu gore opisane promjene, sam odlazak vlade neće ništa promijeniti.

Boravio je zatim na Cresu, putovao Italijom, radio kao upravitelj na Cipru, a 1577. g. dobiva na Ferrarskom sveučilištu katedru za Platonovu filozofiju i na tom mjestu ostaje punih petnaest godina.

Platonovu monodramu Sokratova obrana na Lovrijencu će postaviti slovenski redatelj Tomi Janežič.

U zauvijek izgubljenim spisima vjerovatno postoje daleko precizniji opisi tih događaja, nažalost tu su bile obrađeni i krašćanski opisi naših korjenova od našeg začetnika Abrahama pa do Mojsija, negovoga nasljednjika kralja davida i sina Salanmona, vjerovatno imamo prikaz i gdje je nestao zavjetni kovčeg nakon razaranja hrama u Jeruzalemu od strane rimljna u 70 gonini poslije krista, da ne spominjen Antlantidu, nažalost jedini sačuvani dokaz o mjenom postojanju i životu vidimo u Platonovu spisu a tu bi sigurno pronašli mnogo više informacija.