E pa ja mislim da je tu Nietzscheovu ideju nadčovjeka popularizirao nacizam, ali izvitoperenu i unakaženu.

Priopćenje o »Nietzscheovu govoru o Bogu kao izazovu kršćanstvu« iznio je dr. Ivan Kešina.

Isti motiv kao i u Brandona i Philipa: samo da bi dokazali Nietzscheovu teoriju natčovjeka: Narod (stado) teži samo golom održavanju, a to je već propadanje.

Kao da trajno ima u misli Nietzscheovu misao: " Tko ne piše vlastitom krvlju neka baci pero u trnje ", bilo je između ostaloga rečeno na predstavljanju Matulićevih knjiga koje dotiču mnoštvo pitanja koja su zahvatila ljude znanja, a autor im nudi odgovore produbljene s teološkog, pravnog i filozofskog vida.

Intelektualac svojega doba, doba poraza svih plemenština, ni Šimić nije mogao prečuti Nietzscheovu dijagnozu o smrti Boga.

Ovom se i nema što nadodati, osim tvog licemjernog čuđenja što Pavao u 1. st kaže da žene trebaju na skupovima šutit (iako se iz rečenica koje slijede jasno vidi da Pavao dopušta da drugi ne moraju misliti tako, odnosno da se on u svom stavu samo poziva na židovsku tradiciju), a eto kao duboku istinu prihvaćaš Nietzscheovu tezu u 19. st da žene uvijek idu uz bič i obratno.

Jer svećenici, neki psihoanalitičari, u osnovi monoteisti, homofobi, veliki dio biračkog tijela desnice Lionel Jospin i neki njegove pristaše, odbijaju vidjeti da odsada transgeneza omogućuje preobražaj obitelji u mjesto jasnih i svjesnih sporazuma u kojima želja, osjećaj i težnja za stvaranjem sretnih bića prednjače nad svakim drugim religijskim razlogom ili moralom zaraženim moralinom upotrijebimo li Nietzscheovu riječ/moralin je Nietzscheova tvorba prema analogiji s jezičnom tvorbom kemijskih spojeva na in, a označava moralizam, moralku, prim. prev. /.

No prethodno se smije navesti Nietzscheovu riječ koja potječe iz vremena rada na Volji za moći.

Stoga pisac ovog vodiča kroz utješiteljski diskurs filozofije, pisanog za poslovna putovanja, ne shvaća ni pogubnost svoje reklame za filozofsko planinarenje, kad savjetuje namjernicima u Sils Mariji, mjestu u južnoj Švicarskoj gdje je ljetovao Nietzsche, da radije kupe planinarsku opremu i da, umjesto razgledanja filozofove spomen-sobe, sami ponove Nietzscheovu gestu uspona i tako iskuse utjehu filozofije.

@ pero u šaci: Ali tu mi se nameće i asocijacija na jednu Nietzscheovu misao, iz kasnijeg predgovora Rođenju tragedije kaže: Čisto estetskom pristupu i izlaganju svijeta () nije doista ništa oprečnije od kršćanskog nauka koji jest i hoće biti samo moralan, a sa svojim apsolutnim mjerama () svaku umjetnost istjeruje u carstvo laži to znači niječe, proklinje, osuđuje. () U takvu sam načinu mišljenja i vrednovanja, koji se, ako je imalo autentičan, spram umjetnosti mora postaviti neprijateljski, oduvijek osjećao i neprijateljstvo spram života () bezuvjetna volja kršćanstva da dopusti samo moralne vrijednosti, uvijek me se doimala kao najopasniji i najčudovišniji od svih mogućih oblika volje za propašću, ili barem kao znak najtežeg oboljenja, umora, ozlovoljenosti, iscrpljenosti, osiromašenosti života.

Tj. on daje fundament Nietzscheovu Nihilizmu, koji je takodjer ateisticki, ali usmjeren protiv Krscanstva..

Zaboravite Nietzscheovu filozofiju: Što te ne ubije, ojača te.

Prenesemo li arijevce u Nietzscheovu ideologiju - rezultat je isti - nadljudi.

Povijest prije svega opovrgava Nietzscheovu metafiziku volje unutar filozofije života.

Time odgovara na Nietzscheovu nihilističku negaciju, koja se odnosi upravo na tobožnju ÂťsadržajnostÂŤ predaje.

To postaje jasno onda kad se navedeni " aforizmi " čitaju i misle zajedno s onim iskazima u Nietzscheovu glavnom djelu koji su najmjerodavniji za njegovo shvaćanje ljepote, prije svega s onima iz poglavlja " O onome koji je uzvišen ".

U svojoj analizi Nietzschea on ga pokušava staviti u svoje sheme kroz pet osnovnih ideja u Nietzscheovu mišljenju: volja za moć, nihilizam, nadčovjek, vječno vraćanje jednakog i pomalo iznenađujuće - pravednost.

Kapitalizam ne pruža izlaz iz te zaduženosti nego jednostavno stvara čovjeka koji sve polaže u svoj ponos, u svoje vlastite sposobnosti, čovjek koji nije pozvan na obraćenje kao što je to slučaj sa židovsko-kršćanskom tradicijom nego se pretvara u »ponosnog« čovjeka, nadčovjeka u Nietzscheovu smislu, koji sam sebe čini božanstvom i zatvara se svakoj mogućnosti govora i iskustva otkupljenja i spasenja.

u prvom redu ovde vidin nietzscheovu kritiku platona i njegove vrline kao etičkog ideala. mudrac je još jedan platonist za koga nietzsche smatra da je njegovo vrijeme pri kraju i ni malo ga se ne boji smatrajući da će ubrzo i on ' ' zaspat ' ' te će nastupit nadčovjek. ali kad usporedim mudraca i zaratustru ko da je to što mudrac govori zapravo mudrost, neko umijeće življenja mada malo surovo ukomponirano u 40 zakona za dobar san, a ono što zaratustra zastupa nekakva životna volja koja proizlazi iz samog života, neko moćenje koje sam život bez ikakvog promišljanja zahtijeva. i mada zaratustra smatra da mudrac spava i kad je budan, da sebe sputava svodeći sebe i svoj život na ništa ne mislin da je tako, on nije ni deva ni lav ni dijete on je čovjek od početka, on je ono što proizlazi iz bivanja protkanog mudrošću koja definira mjeru, možda na prvu ruku protkanu nihilizmom ali nietzsche iz jednostavnog otpora spram nihilizma od čovjeka radi ' ' čovjeka-životinju ' ' vraćajući zapravo čovjeka korak nazad u svrhu samog napretka, ali napretka ' ' čovjeka-životinje ' ' a ne čovjeka ćime mi nietzsche odnosno zaratustra postaje prikriveni nihilist jer čovjeka ostavio na istom mijestu a dopustio nadčovjeku da kroz svoj zahtijevajući bitak napreduje.

A ja sam za opijanje odabrao Nietzscheovu ' poeziju '...:)) Zaratustru sam svugdje i svagdje nosio sa sobom, u džepu hlača uniforme...

Iz tog se sklopa može primjereno razumjeti i stav u kojemu se može, ako se baš hoće, naći Nietzscheovu " definiciju " ljepote: " Kad se moć umilostivi i siđe u ono vidljivo: ljepotom nazivam taj silazak. " Moć se umilošćuje time što nadvladava sebe samu, time što kao takva propada, daje se i rasipa, postajući " darujućom vrlinom ": " Gdje je ljepota?

Deleuzeova Nietzsche and Philosophy, na primjer, sistematizira Nietzscheovu misao do iznenađujućeg razmjera, razmjera koji ni sam Nietzsche nije nikada dosegnuo i najvjerojatnije bi ga ljutito prezreo. (Volja za sustavom manjak je integriteta.) Dakle, Deleuze ne donosi točno ili potpuno iščitavanje Nietzschea, nego izabire iz Nietzschea i preoblikuje Nietzschea; a, slijedom toga, da bi stvorio postmodernističkog i poststrukturalističkog Nietzschea, Nietzschea koji je daleko korisniji za promišljanje problema kasnog dvadesetog stoljeća (a sada i dvadeset i prvog) nego što su Hedeggerov Nietzsche, Bataillov, Derridin, Hitlerov ili Nietzsche Waltera Kaufmanna ikada bili. (To ne znači da su ti drugi Nietzschei manje točni od Deleuzeova, ili manje održivi samo nam ne daju ista sredstva koja nudi Deleuzeov Nietzsche).

S nestankom Boga vrata su bila otvorena za Nietzscheovu " superrace " i nadčovjeka koji će dominirati svijetom.

Reprezentativan izbor rasprava iz Zöllerova opusa, objavljen u ovoj knjizi, posvećen je ulozi pojma samoograničavanja u konceptu minimalne metafizike kao limitativne koncepcije prve filozofije u Kanta, filozofskoj razradi pojmova vjere (Kant, Jacobi, Fichte), duha i druge osobe (Fichte), poredbenoj analizi teorije sebstva u Platona i Kanta s obzirom na ulogu politike i prava u njihovoj etici, Fichteovu etičkom i povijesno-filozofskom nauku o državi te Nietzscheovu filozofijskom razumijevanju Antike.

Iz ovog razloga, odgovor vjernika na Nietzscheovu izjavu o smrt Boga treba biti: Bog je mrtav, ali je uskrsnuo je za mene Predavač je ovom rečenicom ciljao na potrebu dubokog osobnog angažmana u vjeri koji zahtijeva aktivno ispovijedanje i propovijedanje vjere.

U neposrednom prethodnom aforizmu ÂťNajveće težišteÂŤ Nietzsche prvi put formulira misao o vječnom ponavljanju te ona, odnosno njezino objavljivanje postaje središnji motiv spisa o Zaratustri. ⠀ U Nietzscheovu filozofiranju Radosna znanost je vrhunac i početak mijene.

Zato provjerite što znate o Platonovoj Državi, Augustinovim Ispovijestima, Pascalovim Mislima, Kantovoj Kritici čistoga uma, Nietzscheovu Zaratustri, Jaspersovoj Filozofiji, Drugom spolu Simone de Beauvoir ili Foucaultovu djelu Riječi i stvari.

Nietzscheovu filozofiju nije mogu? e odvojiti od umjetnosti.

- Postujem tvoj psihicki napor dok stvaras nove metafizicke koncepte, i ovo me podsjeca na onu Nietzscheovu " pisi krvlju.. ", ali nije li Nietzsche isto bio empirist odbacujuci svaki ljudski sistem koji je htjeo pripitomit njegovo Dionizijsko srce?

Po završetku rada na Goetheovu arhivu, 1896. godine, Steiner odlazi u Nürnberg, gdje sređuje Nietzscheovu arhivu.