Riječ je o kuharima, konobarima, sobaricama i pomoćnom osoblju koji su po profilu posla prijeko potrebni Boriku i Punta skali.

Nikad neću moći opisati riječima onaj osjećaj koji vlada mojom dušom kad krenem na put dug 500 km samo da bi gledao Hajduk, onaj ponos koji osjećaš što je baš Hajduk moj klub, što baš na Poljudskom istoku ili sjeveru proživljavam utakmice, velike pobjede (recimo gol Anderlechtu u zadnjoj sekundi i gubitak glasa kroz utakmicu, pa onda u popularne Macole nemaš ni glasa da naručiš kavu u 4 h u noći, već konobarima prstom pokazuješ što želiš..) ili tužne poraze (ona prokleta Roma...).

Ima u Sarajevu tih ljudi koji umiju svakom živom stvoru biti prijatelji: kolporterima, konobarima, šankerima, čistačicama, prodavačicama, pekačima kestenja i pečenjaka...

Nadalje, konobarima nije jednostavno otkazati poslodavcu, kao npr. građevinarima kojima se posao često nudi.

Osim toga, velika je vjerojatnost da će i novo radno mjesto konobarima biti jednako stresno.

Nije baš da ispadate jako pametni kad konobarima pola sata objašnjavate kakvu kavu želite.

Tom kao da je prošao tisuće zatvaranja britija na kraju svijeta, sa starim konobarima, prašnjavim stolovima, jukeboxom koji preskače i svjetlom koje je preumorno da gori.

Buliću je uspjelo da s nepunih 27 godina napiše roman koji je, nadam se, barem dvojicu, trojicu hrvatskih skribomana posramio dovoljno da se ostave mladenačkih iluzija i prime nekog konkretnog posla. (Booksa je vječno kratka s konobarima [email protected].) Ukratko, roman kroz osam nelinearno ispričanih pripovijedaka/poglavlja opisuje, nećete vjerovati, Lalićevo odrastanje, od mladih dalmatinskih dana na selu i školovanja u Splitu, preko zagrebačkog studentskog života začinjenog ogromnim količinama droga raznih kategorija i blesavim studoškim poslovima, do zapošljavanja u IT tvrtci i profesionalnog profiliranja u đubretarsko-samopropitujući tip menadžera.

Ovog puta potražnja je najveća za konobarima, kuharima, sobaricama, peračima posudja, vrtlarima, čistačicama i drugim strukama.

Sve je počelo još 17. kolovoza 2007. kad su umirovljeni general Ivan Korade i njegov sin Mario oko ponoći krenuli u osvetnički pohod po Pavlinskoj ulici u Varaždinu, nakon što se Mario Korade navodno posvađao sa svojim bivšim konobarima, koji sada rade u okolnim kafićima u poslovno-trgovačkom centru Coning u središtu Varaždina.

A onda mi je heroj Franci sve objasnio: Istra je oštarija s vrhunskim konobarima koji stoljećima uspješno servisiraju svakoga gosta.

S gostima imam češće problema nego s konobarima, ali još se nisam odvažila zamoliti konobara da ih upristoji... "

? itao sam reportažu hrvatskog novinara iz Bad Kleinkirchheima, iz pansiona u kojem je Sanader proveo zadnje sate pred uhi? enje: novinar je tražio sobu u kojoj je bivši premijer odsjeo, pri? ao s njegovim portirima, konobarima i taksistima.

Neslužbeno doznajemo kako je riječ o vlasniku noćnog kluba na adresi Marka Marulića bb gdje su prije tjedan dana mladići konobarima uvalili veći broj krivotvorenih novčanica u apoenima od 200 kuna.

danas smo muz i ja dosli u lady šram.. vidjeli da ga hvale pa da i mi to probamo.imaju terasu vani ali nije bas nesto jer se nalazi odmah uz cestu pa smo zavirili unutra.. tamo nismo mogli ostati jer klima nije bila upaljena (ako ju uopce imaju) i osjecao se neki uzasan miris.. vratili se mi na terasu. ono sto nam je jos zapelo za oko unutra je neki nezadovoljan gost koji se prepirao s konobaricom.. narucili mi 2 razlicita menija, koja su izvorno bez priloga, znaci samo meso i salata ali nekako se s konobaricom dogovorili da nam da krumpir uz to.. ona je bila sve samo ne susretljiva.. prvi minus sto se tice posluzivanja bilo je toplo pice.. nakon duzeg cekanja na stol stize juha koja je bila toliko bljutava i bezukusna da sam cak i ja u svojim pocecima kuhanja bolju radila.. iskreno, da mi sad ovako (ne) uspije bacila bi ju. nakon sat vremena dolazi glavno jelo. ja sam jela pureci odrezak koji je bio malo prepecen i kuhani krumpir (salatu naravno nisam dobila), ali jos je sve bilo donekle jestivo, daleko od finog.. dragi je uzeo mijesano meso koje je bilo toliko zilavo da ga je 60 % ostalo na tanjuru, i pomfri. porcija je ok velicine ali sta to znaci ako se vecina ne moze prozvakati.. salata je bila stara, narezana na prevelike komade, topla i skroz nezacinjena, s time da zacine naravno nije dobio niti ih je bilo na terasi.. kako konobarica dobrih pola sata nije izlazila van nismo imali koga ni traziti.. pojeli mi to donekle i nadali se da ce nas bar desert razveseliti.. kako su 4 razlicita menija, trebali bi imati i 4 vrste kolaca.. vec kad smo dosli rekla nam je konobarica da su ostale samo dvije vrste, ali cokoladna torta i pita od jabuka nisu zvucale lose.. naravno, kad smo narucivali desert torte odjednom nije bilo.. konobarica odlazi po pitu i na kraju se ipak vraca sa komadom pite i komadom torte koju su jos negdje nasli.. mogu reci da nikad u zivotu nisam jela gore kolace.. dovoljno govori i to da smo ih ostavili na tanjuru i otisli.. ostali smo uzasno razocarani, i gladni. ne znam cemu one price na njihovoj stranici o romanticnom i ugodnom okruzenju, ljubaznim konobarima.. ovo nema veze s time, jedino ako postoje dva restorana s istim imenom a mi smo otisli u krivi.. ni u jednom trenu nas konobarica nije pitala jel sve u redu.. jeli smo na prljavom stolu bez stoljnjaka.i sto je najjadnije, ovakva 2 menija kod njih kostaju 250 kn (i to bez pica).. najjadnije potroseni novci ikad..

Nakon ručka, ostavljeni smo da u miru razmišljamo, razgovaramo i raspravljemo o svemu, Nomi, kutijicama, opuštenim konobarima, atmosferom uopće.

S konobarima i kuharima, očito je, stoji drugačije iako će i ove godine konobari u mornarskim majicama ili s leptir mašnama, konobarice u štiklama i one u borosanama, sobarice i čistačice, pomoćno kuhinjsko osoblje i vrhunski chefovi, iznajmljivači suncobrana i recepcionari napuniti državnu kasu i u nemogućim uvjetima s golemim PDV-om od 25 posto na rubu preživljavanja možda opet spasiti proračun.

No, što je s konobarima, kuharima, pekarima, novinarima, vodočuvarima, ostalim turističkim radnicima, vozačima javnog prijevoza, kamiona, autobusa, vlakova, aviona i inih zanimanja koja nisu nužna za preživljavanje, a opet rade nedjeljom i za njihovo pravo na neradnu nedjelju se nitko ne bori.

ostale teme: nemam komentara iz samo jednog razloga, nemam zivota izvan nsb.a tu smo se vec sprijateljile s konobarima, deckima iz garderobe.. ma tuga...

Najveća potražnja pritom je izražena za čistačicama, zidarima, knjigovođama, frizerima, konobarima, prodavačima, zidarima, stolarima, drvnim tehničarima, a kod viših škola i fakulteta za agronomima, dipl. socijalnim radnicima, doktorima medicine, građevinskim inženjerima, informatičarima, psiholozima itd.

U konobama bi se zaustavili samo ako su vlastito domacinstvo, vecina onih s betonskim terasama, cvijecem i uljudnim konobarima je malo preskupa za nas budget.

Ne pušim u kafićima jer ne želim, prije svega vlasnicima ili konobarima stvarati neugodnosti.

- Cilj naše škole je kvalitetno razvijati kulinarstvo i ugostiteljstvo općenito, zato, s ljubavlju radimo s našim budućim kuharima i konobarima.

- Više nivoa rada u programu (gazda/konobar/poslovođa) - Pregled dnevnih prometa (po načinima/osobama) - Pregled prodaje robe u količini ili normativu za neko razdoblje zbirno ili po nekim grupama - Pregled prodaje po konobarima, smjeni u robi ili novcu - Rekapitulacija prometa za neko razdoblje sa pripadajućim poreznim i dr. obrascima.

Podsjetimo, sezoncima, konobarima, kuharima, sobaricama, spremačicama i čistačicama otkazivan je posao nakon što bi očistili hotele.

Predrasuda nisu lišene ni stjuardese i njihovi muški kolege, koje neki putnici smatraju isključivo zračnim konobarima, a zapravo su oni osobe s brojnim vještinama, obučene i za pružanje prve pomoći.

Ako je gostima fensi birtija novac pojeo dušu, što je onda s konobarima?

Evo nekoliko savijeta koji mogu pomoći i konobarima kako da otvore vino kao pravi sommelier.

Kada su tiskovine u pitanju, knjižnice ipak imaju jednu veliku prednost pred kafićima, a to je dostupnost svih (ili ogromne većine) dnevnih novina, plus izvrstan izbor tjednika i mjesečnika, dok se u kafićima morate prepustiti gazdinom poslovnom instinktu koji u ponekim slučajevima zna zakazati pa se ili pretplati samo na Sportske novosti ili, još gore, prepusti izbor, odabir i kupovinu novina konobarima kojima se ponekada teško uživjeti u ulogu gosta pa kupuju 24 sata (koje su možda idealan izbor ako želiš baciti pogled na nešto otisnuto u predasima između posluživanja kava, ali i samo u tom slučaju), ili ne kupuju ništa jer u kafiću ionako imaju televizor.

Dosadni ste već i konobarima, ali vaš optimizam ne popušta.