Legnem na stranu, na bok, nju polegnem na madrac do sebe da mi je stranica ispred očiju, a sa svakim listanjem, okrećem se na drugu stranu.

Pripremim spužvu za podmetanje ispod ribe, kako se nebi oštetila na šljunku, zemlji ili korjenju i polegnem ju na tlo, namočivši je prethodno, kako se ribi nebi oštetile ljuske na suhoj podlozi.

Kasnije bi se probila kroz jos guscu prasumu i pazila da ne stanem i ne polegnem na smrtonosne anakonde.

Dođe mi da se polegnem u atome vode koje skupljam na prozoru kad pada kiša Krhki su obrisi Vode me kroz dane Prazne od čekanje da se vratiš iz zemlje dovoljno suhe da zapali svijet svojim suncem i opustoši livade zelene od pijeska Rasteš pod morem i točiš riječi rastegnute među meridijanima Tamo bih našla svoje mjesto i mir, samo da razbijem verige pomno rastrganog života koji nas dijeli na mjesece i čekanje svinuto od čežnje Srce mi je tulipan napunjen cedevitom, Riječima klimavim od nedostajanja Zazivam te kao parnas muze, na prozoru crtajući kućice

Dignem se, pa ga dignem, opet polegnem i tako do jutra.

toga dana bio sam samo djelomično pričvršćen za tebe boginjo što naginješ se nad mojim odrazom pratiš valove moga lica iščitavaš me dok mislima tražim ležaj na kojega da polegnem prave kuteve svoga staklenog zida tvoje ruke trenutak istine i muk

A onda kad mi dođe, ja je polegnem na krevet, poljubim je gore pa dolje, uzmem pincetu u ruku, i onda počne njeno izluđivanje.

Mlado prase polegnem na zadnji sic, u prikolicu posložim svježe iscjepane bukovine i onda mogu di me volja na veselje.

Njega odmah nakon večere pošaljem u njegovu sobu, polegnem u krevet, pokrijem do brade, ostavim mu svjetlo neka si nešto čita, i nema problema.

Svaku vecer me pita... mamice mogu li samo malo... da je probam...: (Strasno mi ju je gledati kako je tuzna i kao po noci trazi dudu... onako usnula sjedne na krevet i tapka rukicama... i trazi... Tada je samo polegnem... nesto promrmlja i nastavi spavati...

PROGRAMERSKA ANEGDOTA Priča jedan programer drugomu: - I tako ti se ja vraćam doma s tom plavušom, skinem je do gola, polegnem na stol kod kompjutora...

Ili se legnem više nad vodu i time polegnem i jedro niže te je ono manjom površinom ugroženo refulom... ili se ustanem iz glisirajučeg položaja (i dalje u fusevima) i prednjom rukom privučem jedro sebi.

kad moj skače po krevetu i ne sluša kad mu kažem da ne skače (nego s još većim uživanjem nastavi skakati i umire od smijeha), ja ga zgrabim, polegnem na krevet (i uglavom počnem škakljati). oboje umiremo od smijeha, ali ne dam mu više da ustane. primijetila sam još nešto. kad ga pozovem da opere ruke i to ponovim nekoliko puta (a on, naravno, odbija, smije se i bježi i to natezanje može trajati beskonačno), okrenem se odem u kupaonicu, u 90 % slučajeva on dođe za mnom oprati ruke.

Prelazim u brzine iznad 160 km/h i vrijem je da se polegnem na rezervar i da postavim kacigu u idealnu poziciju da tvori krivulju strujanja zraka zajedno s maskom aprilie tuono...

Ali šutanja za mene nije bila tiha, naprotiv, vrištala je bremenom bespomoćnosti i razočaranja.« A toliko bih volio da je ne razočaram, da je zadivim i polegnem ».

Znajući sada da je on Onaj koji sve vidi i sve zna, posramila sam se svoje želje da ga poljubim i pokreta u namjeri da ga polegnem na žalo i utažim glad tijela

Molim te izadi iz sjene, podjeli samnom ovu tisinu... u ocima ti luta izgubljena dusa, nemoras nista govoriti... ionako ne razumijem jezik andela... samo zaplesi samnom u ovoj divnoj jesenjskoj noci... uz pratnju prekrasnog zvuka violina ulicnih sviraca... primi me za ruku i odplesimo zajedno... kako takva ljepota moze skrivati toliku tugu?... primi me za ruku dopusti mi da te polegnem na krevet izmedu moje ljubavi i moga srca... stititi cu te do smrti... sada si andeo u mome raju molim te prihvati moj zivot u zamjenu za tvoj vjecni dodir... ponocno nebo je samo nase.... no sljedece jutro je donjelo samocu... sada lezim satima na tvome grobu i proklinjem boga zasto je morao ubrati najljepsu ruzu u mome vrtu... sada tamo raste samo trnje... i stisce moju dusu i srce sve jace... molim ga da me odvede tebi a on ne vidi zemlju napravljenu njegovim rukama natopljenu mojim suzama...

Ako nasilnik nastavlja za nama i rat se nastavlja... tako da polegnem svog psa kraj sebe i samo prijeteći blokiram prilaz psu nasilniku

Mašenku nježno polegnem na postelju i raširim joj noge.

Pa se tu i tamo malkice polegnem i dobijem koktelčić analgetika i vitamina.... i JUPIII

Kada ga polegnem na kravet i on onako mirno leži na leđima, nepomičan i samo mu okice trepću tako mi je nekako dugačak i sladak... pravo dijete, ne beba nego dječačić

Vraćam je k sebi i polegnem na stolac i ljubim ju po tijelu, vratu, ližući bradavice, gladim je svojim glatkim rukama po unutrašnjoj strani leđa, spuštam se i ja sve niže i niže.... svlačim joj suknjić, a pica izletila obrijana s laganim srebrnim dlakavim potezom, sva vlažna i spremna na obradu guram svoj jezik duboko, nalazim klitić, nadraživam ga a picini sokovi su tekli i tekli... moja doktorica se izvijala i jecala od uzbuđenja... bila je spremna, no nisam joj ga htio dati još iako je stenjala i tražilaaa da joj ga zakucam

Prije desetak dana sam počeo spavati bez jastuka na leđima i pomoglo je, ali bilo kakav jastuk pod vratom mi je neugodan kad polegnem glavu, posebno na stražnjoj strani i to gornjoj vrata, i na tom okolnom području lubanje, kao da je to otečeno, bolno mjesto.

Voli se ljuljati na pilates lopti, polegnem ga na stomak i onda ga ljuljma naprijed-nazad....

Ponekad zaspi na ciki i budi se za par min nako što ga polegnem u krevetić.

Prema teoriji Kast-Zahn sam bio nekoliko puta kod nje da ju tješim, polegnem itd

Stavim deku na pod i polegnem ga na leđa

Kad je polegnem diže nogice pod pravi kut, hvata nogice ručicama i vuče ih k sebi... A onda ju okrenem potrbuške pa se diže na ruke i glavu viiiisoko gore.

Sad sam krenula tako da kad vidim da je pospan, polegnem ga u krevet (na trbuh) i budem kraj njega, mazim ga.

Ja čim vidim da bi moglo biti gadno polegnem svog psa i drugi koji ga je htio napasti odustane ili se primiri