Bio je jedinstven, bio je genij, za njegovom je smrću ostala strašna praznina, rekao mi je, jednom prilikom, Mike Luckovich, karikaturist lista Atlanta Journal-Constitution. Peanuts je bio prvi (i još uvijek je najbolji) postmoderni komični strip, pisao je, u svom listu, New York Timesu, Gary Trudeau, tvorac popularnog političkog stripa Doonesbury. Svima nam dragi i mili dio naše zajedničke pop-kulture.

Nije pošteno pomišljati da je Afrika samo ono što nam postmoderni stručnjaci govore da jest.

SPORNA PITANJALondon i New York su i postmoderni, i megalopolisi, i metropole i globalni1. Za koji će se društveni položaj reći da je stečen? A. kćiB. ženaC. majkaD. sestraTočan odgovor: CKomentar HSD-a: Pitanje je zbunjujuće - koji je društveni položaj stečen?

I tako dalje... 3. Kako se nazivaju gradovi poput New Yorka ili Londona koji su postali središta svjetskoga gospodarstva? A. postmoderni gradoviB. megalopolisiC. metropoleD. globalni gradoviTočan odgovor: DKomentar: Osim loše formulacije pitanja, postoji više točnih odgovora (a točan je samo jedan).

Osim toga, za sve se može tvrditi da su postmoderni gradovi, ako se taj pojam tumači kao u udžbeniku (de-centralizacija, simbolička ekonomija, kombiniranje raznih stilova arhitekture...)

Ako to nije pretjerano reći, Hali Gali Halid bio je prvi postmoderni projekat u povijesti novokomponovane narodne muzike.

To je klasičan postmoderni topos: oksimoronski topos u smislu postmoderne koja je, kao već-uvijek-dogođena, klasična: hoću reći, bilo je toga i prije, i u vrijeme kad Aleksandar predbacuje Aristotelu da profanira filozofiju zapisujući je, a Klement Aleksandrijski savjetuje: " Najrazborijtije je ne pisati, nego učiti i proučavati živom riječju, jer napisano ostaje " (Stromatesis) - " Sve napisati u knjigu znači staviti mač u ruke djetetu ", poentira Klement, tjerajući vodu na moj mlin.

Jasno, nismo mi blesavi, znamo mi da je čitanje zapravo rekreacija teksta, čin suptiliniji i smireniji od pisanja, koje je - upravo zato nismo blesavi, kažem, jer to vrlo dobro kao postmoderni znamo - uvijek unaprijed uračunalo ta svoja palimpsestična čitanja/pre-pisivanja: ovdje to znači da je i Pisar (ha, da anticipiram: rezignirana, melankolična spodoba koja je tek jedan od (Infer) notara Duha, zapisničara njegova diktanda koji je Povijest Književnosti), morao za Djelo/Knjigu platiti glavom.

Završetak komada Meso (predstavljen i na Autorenforumu u Frankfurtu 2005. godine) upućuje na dramu protkanu egzistencijalizmom i erotikom, problematikom prostitucije i patologijom odnosa majka-kći te se ukazuje kao zanimljiv postmoderni pastiš.

Dolenčićev melankolični postmoderni soul koketira na obje strane, on varira melankolične uspomene platonskih ideala i trivijalne svakidašnjice, živopisni fragmenti idu ponekad do podrobnosti naturalističkog karaktera (sjajni prelet agenta sa šeširom i u baloneru, slučajne asocijacije na uglednike, ali i ishitreno angažiranje sv. Dujma u lutriji), da bi s druge strane operetu začinio neurotičnim signalima novog egzibicionizma (samba i donje rublje brojnog muškog ansambla).

alime, zbog ove gore izjave rekao bih ti da si postmoderni zarathustra: top:, ali ne smijem jer vidim da ovim forumašima koji prolete topicom ništa nije sveto: mig:

Zbog množine poteškoća, prvenstveno kontinuiteta vjere u fizičko, trajno, opipljivo i monumentalno (što se podupire tradicijom i edukacijom), postmoderni se pojedinac na stvarniju stvarnost nevoljko referira.

Za svjetsku, zapadnu, desnicu u postmoderni je također problem kako globalizam i neoliberalni kapitalizam shvaćeni esencijalistički i koji su iznjedrili postmodernu na krilima liberalne demokracije, kako tu postmodernu koja je očito ljevičarska, integrirati u svoje desne ciljeve, u desničarsku politiku.

Katkad nam se čini da smo u našim javnim polemikama jako moderni, da ne kažem postmoderni; polemiziramo tako, primjerice, već nekoliko godina oko toga koji program spolnog odgoja uvesti u škole, tzv. konzervativni ili tzv. liberalni.

Možda je bolje pitanje da li se u postmoderni uopće čovjek može osjećati optimistično?

Upozorivši kako živimo u posebno konfuznom vremenu i čini nam se da sudjelujemo u kulturalnoj praznini koju sve snažnije popunjava relativizam, u kojem čovjek prestaje tražiti istinu, nadbiskup Srakić rekao je da danas više nego ikada ljudsko biće ima potrebu jednoga uporišta koje će mu dati usmjerenje u sumnjama, poteškoćama i izborima što ih postmoderni čovjek postavlja svaki dan.

Ukratko, težište je svih tekstova na opisu društvenih i ekonomskih promjena u gradu koje mijenjaju odnos čovjeka i prostora u kojem živi, a te su promjene vidljive i u strukturi poglavlja koje nose naziv podijeljeni, prijeporni, globalni, modernistički i postmoderni grad i tematiziraju promjene u Barceloni, San Joseu, Tokiju, Braziliji i Sao Paolu.

U takvom trendu porasta suverenističkih i secesionističkih zahtijeva u svijetu, postoji ne toliko fiktivna mogućnost da se iz istog procesa državne diseminacije stvori preduvjete za novi postmoderni sveeuropski Risorgimento ili pak povijesne predispozicije za pojavu novog željeznog Kancelara s vizijom sve-ujedinjenja, koji bi nakon razdoblja dekompozicije nastupio s novim graničnim prekrajanjima u ime povijesne nužnosti nove povijesne rekompozicije.

Kao takvi, i širenje slobode i terorizam su postmoderni fenomeni.

Neke od ovih i sličnih crtica, kao što je kraljevo Još nisi naučila da ne treba vjerovati ljudima na vlasti i ironično poigravanje s konceptom relativnosti pozicija u postmoderni u Zlo je samo perspektiva promatrača, ja sam samo moralno drukčiji. zapravo su upućene starijoj publici, roditeljima, kao naoko usputni komentari na sve ono što muči odrasle te se provlače kroz sve produkcije Teatra Naranča.

Uzimajući pojam neomoderne kao koncepciju, pokušalo se utvrditi što je to što u vremenu zamora postmoderne navješćuje promjene, reći će Srhoj, objašnjavajući neomodernizam kao jedan od pokušaja da se anarhizam koji je vladao u postmoderni ograniči na preuzimanje naslijeđa i nekih izvora u 20. stoljeću. Modernistička ideja zajedničkog projekta je nestala, umjetničke grupe su izumrle i cijela se situacija atomizirala na individualce koje je teško skupiti pod jedan nazivnik i kod kojih vlada ironijski diskurs rekao je Srhoj.

Tom najvažnijem i najtežem cilju postizanja jednakosti i ravnopravnosti, približavamo se ulaskom u postmoderni kibernetički prostor i njegovu virtualnu stvarnost, gdje se rađa i razvija globalni komunizam, svijet opće ujedinjenosti i univerzalnosti (8. str.).

Osnovni zadatak kojeg autori postavljaju je da propitivanjem teorije i zbilje pokušaju pokazati kako postmoderni razvoj čovječanstva vodi globalnom informacionalističkom zajedništvu ujedinjenih naroda i kako se u tom zajedništvu rađa i razvija kiberkomunizam.

Prvi dan duhovnog razmatranja na temu Rascjep u postmodernoj kulturi započeo je fra Ante analizom vremena u kojemu živimo. Postmoderni čovjek razmrvljen je mnoštvom smislova što dovodi do poremećaja osobnosti suvremenog čovjeka koji je lišen središta.

Postmoderni karakter romana očituje se na suptilnijoj razini.

Žižekova prilagodba filozofije retorici masovnih medija te radikalna kritika ideologije neoliberalnog globalnog kapitalizma koju provodi i u ovoj knjizi (zbog koje je uspio doprijeti do široke publike ali i izazvati bijes liberalnih ljevičara) zasniva se na propitivanju načina na koje takva ideologija (kao " strategija metapolitičke kulturne borbe ") strukturira društvenu zbilju i postupno se preobražava u novi postmoderni kulturni sustav u kojem postoji vrlo malo mogućnosti za neku novu socijalističko-emancipacijsku perspektivu.

Ovaj postmoderni brodolom i svojim uzrocima i posljedicama više djeluje kao parodija brodoloma, ali utoliko je još jeziviji kao upozorenje tko danas upravlja velikim strukturama i ljudskim životima.

I, dodat će da drukčije ne postupaju ni postmoderni prozaici sa svojom tehnikom palimpsesta, kad vlastiti tekst naslojavaju na tuđi: i oni zapravo u tom tuđem tekstu izabiru ono što je važno - pa to podcrtavaju - dok ostalo ostavljaju postrani.

Kratak navod s kojim se manje-više slažem: " Je li Coelho postmoderni pisac?

Tako je Mladen Schwartz, kao autentični postmoderni hrvatski fašist, konačno morao odustati od svoga životnog projekta, razočaran zbog neprimjerene i nezavrijeđene reakcije njegova Naroda na njegov Rad