Stručna literatura pojašnjava da se riječ« ukrajina »razvijala među ukrajinskim plemenima raspadom praslavenske zajednice već početkom 4. stoljeća.

Pozivaju se izlagači i izlagateljice da predstave svoja istraživanja iz sljedećih područja: teorije mitova, istraživanja indoeuropske i praslavenske mitologije u hrvatskoj filologiji, etnologiji i folkloristici, mitska matrica narodnih običaja i vjerovanja, preuzimanje mitoloških motiva u književnosti, mitska botanika i animalistika, mitske i urbane predaje, mitovi svakodnevice i mitovi u masmedijima, ljubavni mitovi, globalizacijske i antiglobalizacijske mitske projekcije, politički mitovi postsocijalizma, etnomitovi i dr. Prvi poziv za sudjelovanje podrazumijeva razmatranje što većeg spektra tema koji će se oblikovati uz pomoć vaših prijedloga.

Zatim se autor posvećuje analizi praslavenske riječi ključъ gdje ona ima značenja ključ i vrelo, tijek vode, vrtlog, mjehur.

Sviranje na izrađenim sviralama i rogovima vodio je učitelj glazbene kulture Ivica Majsan, a učiteljica Željka Žganec vodila je dramsku grupu i pripremila kratku glazbeno-scensku igru Mijaukanje i cijukanje. Knjižničarska grupa je zajedno s gostima proučila knjigu Kneja Lidije Bajuk-Pecotić i praslavenske motive te smislila priču i izradila multimedijsku slikovnicu Muroš i vile Dekle.

Riječ dažd je nastala od praslavenske riječi dъždь, dok ta praslavenska riječ vuče korijene iz indoeuropske riječi dus-dyews/dyu, što znači tmurno/loše nebo.

Termin dužina dolazi od praslavenske riječi dug što znači dugačak, uzduž.

Tragovi praslavenske mitologije na području velebitskog Podgorja

U dijakronijskom smislu riječ je o razloženom tumačenju oblika i simbolike glagoljičnih slova s obzirom na genetski srodne kulturno-civilizacijske obrasce (praindoeuropske, praslavenske, (staro) slavenske i hrvatske predaje i običaji), osobito ako je jasno da je svaki pismovni i jezični sustav u složenoj vezi s izvanjezičnom stvarnošću.

Nije slučajno odabran ovaj pristup jer, kako će biti pokazano, glagoljično slovo ïže/broj deset trima komunikacijskim kodovima (slikovnim, brojevnim, leksičkim) najbolje svjedoči o duboko impregniranim značenjima koja su jednako odrazom praindoeuropske, praslavenske i, napose, kršćanske kulture.

Termin župa je iz praslavenske riječi; označava zemlju okrenutu suncu, blago i pitomo podneblje, skupinu ljudi povezanih krvlju i blizinom.

Skok u popularno pisanom feljtonu (Jadranska straža, Split, 1933.) kaže da za stavljanje u gibanje splavi služe naprave koje su i na Jadranu sačuvale svoje praslavenske nazive.

Riječ kuća izvedena je pomoću sufiksa - ia od praslavenske osnove kot - (glas u nastao je iz nazala o) u smislu " sakriti, zamotati, spremiti " pa je značila (kao u slučaju plaća od platiti) prvotno " akt spremanja, sakrivanja, zatim mjesto, spremište gdje se nešto sakriva, odlaže i sl. ".

Navedeno vas pitam zbog toga što, primjerice, profesorica Zdenka Bili ć iz Osnovne škole Otok u Zagrebu upravo radi s u č enicima na prou č avanju odabranih tema praslavenske mitologije.

U kategoriji studentski rad nagraduje dobio Matija Dronjić za projekt Tragovi praslavenske mitologije na području velebitskog Podgorja.

Naime, bog Perun jedan je od bogova staroslavenske ili praslavenske ili baltoslavenske mitologije.

Zato se arhaični jezici lako s vremenom sve više razlikuju od praslavenske osnove.

Jesu li Srbi i Hrvati govorili različite jezike u 7. st. ne znamo, a sigurno je da tad bili manje udaljeni od praslavenske osnove nego danas.

Dragi nam učesnici i kustosice muzeja upriličili su veseli kreativni događaj te materijalizirali desetak velikih jaja motivirani ovim simbolom stvaranja i novog početka koji vuče svoje podrijetlo još iz praslavenske tradicije a prisutan je u kršćanskim običajima i danas.

Za medicinske znanosti nagradu je dobila Nela Pivac za otkrića o ulozi moždanog neurotrofnog čimbenika u suicidalnom ponašanju i razvoju psihoza, a za područje filoloških znanosti Iva Lukežić za knjigu " Zajednička povijest hrvatskih narječja, 1. Fonologija ", prvi sintezu hrvatske povijesne dijalektologije od praslavenske faze do suvremenog hrvatskog jezika.Esejistica i pjesnikinja Dubravka Oraić Tolić Akademijinu je nagradu osvojila na području književnosti, za knjigu " Akademsko pismo ", u kojoj prvi put u nas uspostavlja kanon po kojemu se može prepoznati standardno znanstveno pismo, od znanstvenih članaka do monografija.Za likovne umjetnosti nagrađen je Josip Pino Trostmann za sinteznu izložbu " Intimna i intuitivna biografija jednog dubrovačkog slikara ", održanoj na prošlogodišnjim Dubrovačkim ljetnim igrama.

Za područje filoloških znanosti Lukežić je nagrađena za knjigu »Zajednička povijest hrvatskih narječja, 1. Fonologija«, prvu sintezu hrvatske povijesne dijalektologije od praslavenske faze do suvremenog hrvatskog jezika.

Prof. dr. sc. Iva Lukežić za područje filoloških znanosti nagrađena je za knjigu »Zajednička povijest hrvatskih narječja, 1. Fonologija«, prvu sintezu hrvatske povijesne dijalektologije od praslavenske faze do suvremenog hrvatskog jezika.

Prvotno je praslavenske riječi dvor bilo " ono što je pred kućom, pred vratima, vani ".

Početak hoda kroz godinu u Knejinim svjetovima označen je prvom pričom Proljeće, naravno, ne slučajno jer praslavenska je Nova godina počinjala u doba današnjega kršćanskoga Uskrsa, a etimološki Jurjevo dolazi od praslavenske riječi koja znači proljeće, što je prvo godišnje doba u godini drevnih Slavena [ 1 ].

Riječi stupanj i stepenica dolaze od iste praslavenske riječi stepenj, koji se odnosi na stupanje, hodanje.

Katičić istražuje mitove iz praslavenske starine koji se u tako ustanovljenim tragovima mogu odčitati na hrvatskim toponimima, tj. u nazivlju gorja, rijeka, jezera i pojedinih lokaliteta.

Naime, od praslavenske i staroslavenske riječi takъ, značenja tàkāv, nastalo je puno hrvatskih riječi i fraza.

Kijec je izvedenica od praslavenske riječi kyj (toljaga, batina, malj, čekić).

Cilj njihovog dolaska u Županiju bilo je terensko izviđanje mogućeg rekonstruiranja praslavenske mitologije u vrijeme prije pokrštavanja Hrvata.

Bilo je to delo za jenega lingvistu, velega filologa kot ča j ' gospodin Katičić, ki je s čuda znanja i čuda sreći prišal do srca praslavenske mitologije i znel zamućenu koltrinu z dela naše predkršćanske starine.

Povezuje ga se sa mitskim " Paklenjakom " (pokola), koji je u trojstvu s Perunom i Potrimbom bio vrhovnim božanstvom. (vijerovanje iz dubina praslavenske mitologije u staro trojstvo: Peruna gromovnika, Potrimbe boga žetve i Pokola zloduha podzemlja). Živio je u dubini " svetog duba ", imao je žarovito lice i rasplamtane vlasi.Pred njim su stajale tri lubanje: čovječja, bikova i konjska