zovem se Jelica i imam naročit problem, veoma ozbiljan jer radim na autobusnom kolodvoru gdje najavljujem dolaske i odlaske autobusa, a problem je, naime, u tome što jednom kad započnem rečenicu, nikako da je dovršim do kraja nego nastavljam dodavati digresije i pojašnjenja (kako potrebna, tako i nepotrebna), dosjetke i zaključke, skačem s teme na temu i taman kad čovjek pomisli da bih mogla doći do kraja rečenice, vratim se opet na početak pa krenem nanovo, uz naravno varijacije i nove rukavce razmišljanja, što sve skupa nema smisla jer, istini za volju, nije moje razmišljanje toliko kompleksno i genijalno da bih sad to trebala pojašnjavati kroz kilometarske rečenice, uz to je i ovo stanje veoma nezgodno jer bih trebala na poslu reći ' Autobus iz Varaždina pristiže na peron 1 ', a ja onda još razvežem o Varaždinu, povijesti Varaždina, mom kumu koji živi tamo i tako dalje (da vas ne opterećujem sad) pa sam morala uzeti bolovanje, a i dobro da sam ga uzela jer mislim da je cijela ova moja verbalna litanija (koje nije bilo do pred koji mjesec) uzrokovana time što sam uzela i pročitala Proustov ciklus U potrazi za izgubljenim vremenom jer mi je trebalo nešto dugačko da čitam dok se dosađujem na poslu (ove bestselere sam sve pročitala uzduž i poprijeko) i eto, nisam ni dovršila Put k onom šašavom Swannu i već sam se razvezala nadugo i naširoko, kao nezakonito dijete Prousta i Krleže, i mada sam u početku fascinirala ljude oko sebe, sad vidim da se ljudi otuđuju od mene, da prijateljice brzo ispijaju kavu da mogu što prije pobjeći, da me muž, inače fin i blag čovjek rijetke kose, počeo grubo prekidati usred rečenice, da me moje dvoje djece, anđelaka, sin i kćer, više uopće ne slušaju doduše, to je možda povezano s pubertetom u koji bi, silom prilika, trebali ući; valja ovdje dodati i osobne tegobe, da me grlo počinje stezati i svrbiti kad primijetim da se približavam kraju rečenice i da mi nedostaje riječi, zbog čega sam morala posegnuti za jezičnim knjigama i bitno proširiti svoj skromni vokabular, inače sam srednja stručna sprema, sve kako bih mogla održati ritam rečenice i voziti dalje, a možete zamisliti koliko mi je teško čitati i učiti nove riječi, te općenito planirati svoje vrijeme, dok istovremeno pokušavam dovršiti neku kratku rečenicu koju sam započela ranije tog dana... (kraj rečenice poznat ordinaciji, op. dr.)