Ali, kad dodjemo do raskrizja, nekim putem moramo krenuti

I slijedim ih radoznaloscu svoga srca, poput nekog mladog razigranog lovackog psa, u zelji da te dostignem, makar u ovim rijecima, i da u mislima zajedno nastavimo dalje do nekog novog naseg raskrizja.

del.boy 27.06.13 u 20:41 a sto tek reci kada se stranci pocnu spustati prema ilijinoj glavici pa pocnu " gatati " na koju stranu je lapad a na koju stari grad nigdje prometnih znakova obavijesti na oba raskrizja yebo andro i mater i zenu i sve na 2 noge onima kojimu lizu qupe a sto se tice mikroasfalta samo bijeda je mislila da ce to potrajati ja sam uvjeren da ce na kraju sezone biti potrebito novo asfaltiranje grada jer ce nakon sezone gradske prometnice izgledati na brezuljke

I ja sam bio na toliko raskrizja na svom putu i toliko sam ih brzo prosao da sam tek kasnije stigao razmisliti o njima.

Hvala Glupi NIck na turi, ali posto san ja bia bez neta onda smo mi otisli buson sa MIhaljevca do Tomislavovog doma i onda od tamo do Graficara koji je isto tako birtija na brdu i nije bas ni jeftin.. sto se tice markacija nikako se ne bi slozija da su dobre bar na dijelu kojim smo mi isli.. znaci kad krenete od Tomislavovog doma prema Graficaru preko Supekove livada nakon sto dodete na cestu na stablu jednom pise 20 minuta Graficar i onda dodete do doma Crvenog kriza gdje nema nikakve oznake... ali smo nekom logikom tu skrenuli lijevo stazom i dosli do Graficara tu smo pitali za dalje.. ponovno nakon nekoliko minuta spustom dolazi se do raskrizja gdje nema nikakve logike navode se udaljenosti do Medvedgrada i Sestina ali nakon par metara na krizanju nema nikakvog znaka nego navodi gdje skrenuti za Luksic.. nakon toga opet se dolazi n krizanje gdje nikakvog znaka nema.. sve ovo rijeme smo hodali sa planinarom koji svakog dana ide na Sljeme do gore trci.. te se i on slozio s nama.. a Medvedgrad je bio nazalost zatvoren te na mjestu gsje bi trebao biti zig nema nicega.. Oltar domovine pa ga ne mozes posjetiti i to smo jos bili dva dana prije utrke.. ali sve u svemu jako lijep i setnja i lijepa planina samo da sve ne posjeku, a po meni se ta utrka tu opce ne bi tu trebala odrzavat.. planinar kojeg smo sreli govori da mu dode plakat kad vidi sto posjetitelji ostave za sobom.. ali to je odraz naseg drustva.. nadam se da cu opet posjetit Medvednicu, Veternicujer je stvarno lijepo za prosetati i uzivati u druzenju i svjezem zraku..

U Zivotnom putu nailazimo na mnoga raskrizja koja simboliziraju nase odluke.

Gledala sam ljude koji su bili dio onih kojih su cijeli zivot u Crkvi i njihovi su bili kad nije nitko, ja pokupljena sa Raskrizja medju njima.........

CCa 30 ak minuta nakon raskrizja, dolazimo i do vode U slucaju da ovaj izvor presusi, treba se spustiti do Mlinista, ili produziti do Radlovca.

Od Zemunika preko Klametine (ovo crvenom bojom) do raskrizja kod Interspara ima 15 km, ali brzom cestom (autoput, 4 trake)

Cesta sa milijun raskrizja, koju prate neke druge ceste i putevi..

Trebalo nam je 100 god da dodjemo do prvog raskrizja di smo srele rangericu koja nam je preporucila da platimo upad u Custer State Park jel je bolje tuda vozit.

Spustamo se na Premuzicku i dolazimo do sinocnjeg raskrizja

Osim toga, ne treba se zamarati s pitanjima hocu li skrenuti lijevo ili desno kada stignem do raskrizja.

Treba li napominjat da smo kod jednog jedinog raskrizja pola sata raspravljali kud skrenut.

Naime, 1994. je postavljena izlozba oko Enole Gay povodom 50. godisnjice dogadjaja u Hiroshimi i Nagasakiju pod nazivom The Crossroads: The End of World War II, the Atomic Bomb and the Cold War (Raskrizja: Kraj Drugog Svjetskog Rata, atomska bomba i hladni rat.).

Vec mi je dva puta zaj... stvar da ga pritisne iz cistog mira i meni auto odjednom uz neugodan zvuk staje na pocetku raskrizja kad imam zeleno svijetlo.

Trajalo je " punih " 10 min, po praznim ulicicama, pitaju parkiranje na brdu, paralelno parkiranje, voznja u rikverc i kroz 10 tak raskrizja.

Strasno, sramotno, dugovjecnih korijenova, tabu tema koju je odavno trebalo izbaciti na svjetlost dana i zastiti dignitet vlastite djece i cijelog naroda, dostojanstvo uvijek sticenog odrastanja i investiranja u obrazovanje svih onih nasih najmilij koje zivot ceka tko zna s kakovim jos podlostima i ponizavanjima, dok roditeljska generacija mucki suti o vlastitim istinama koje je na slicne sirove, bolesne nacine, odgurala u traume nezeljenih sjecanja, i dalje ponizno i slijepo vjerujuci vise uciteljima, nastavnicima, profesorima svoje djece nego li vlastitoj djeci, obvezama gurnutoj na drumove, ceste i raskrizja obrazovanja za zivot radi najgolijeg sutrasnjeg opstajanja.

Ne vidim zasto bi bilo 50, ako je receno 70, i ne vidim zasto bi se to odnosilo samo do prvog raskrizja

Ivane, ako znas, jel ima neki razlog zasto se nova raskrizja ne rade kao rotori

Stane nasred raskrizja (tipicno HR stil, parkiraj di stignes)

Od Zemunika do raskrizja kod Interspara ima 12 km

I tih mi 50 vrijedi do sljedeceg znaka ili raskrizja

Ako je to jedini ulaz tako oznacen, onda vozis 70 do prvog znaka koji govori drugacije ili raskrizja..

dosla sam jedva vracala sam se razocarana sama u sebe ili u njega ne znam vise sjedila sam na nekoj drvenoj klupi cekajuci bus i nadajuci se kako cu u njemu imati priliku razmisliti o svemu bus se zaustavio na stanici usla sam i produzila do zadnjeg sjedala kao i obicno u lijevom kutku autobusa naslonila sam se na prozor i po obicaju okrenula nazad gledala sam automobile guzvu taman sam uhvatila neki pocetak price kada mi je pozornost odvukao mali crni pauk koji se nalazio nedaleko moje glave ne volim pauke pogotovo ne u svojoj blizini pokusala sam se koncentrirati ali misli su mi skretale i taj me pauk tako zaokupljao sve do moje stanice svasta pomislila sam kada sam izasla nisam napravila ono zbog cega sam ustvari i usla u ovaj bus mogla sam ja i prosetati do kuce ali vise od svega taj prljavi strari smrdljivi isarani bus s pokidanim sjedalima voljela sam iz nekoliko razloga razlog zbog kojeg sam danas sjedila u tom busu bio je taj sto sam u njemu oduvijek nalazila odgovore na svoja pitanja jedini je taj bus uvijek bio poluprazan i jedini je kruzio oko gotovo cijelog grada i davao mi dovoljno vremena da razmislim ipak danas sam iz njega izasla samo jos zbunjenija jedino sto sam tom voznjom dobila bila su samo brojna pitanja okrenula sam se oko sebe i krenula kuci skrenula sam u prvu ulicu lijevo koja nikada nije imala stazu i na skretanju su stajala tri stupca kao zabrana, ali ja sam oduvijek isla tim putem svojim sirokim predugim hlacama uvijek sam pokupila zemlju s tog uvijek prasnjavog ili ponekad blatnog puta ne gledajuci preda se ovaj put bilo je nesto drugacije ona tri stupca ovaj put nije bilo a u daljinu se prostirala nova asfaltirana staza ubrzo zatim nasla sam se u blizini veliko raskrizja jos uvijek razocarana cinjenicom da nisam postigla nista sto sam htjela priblizavala sam se semaforu na kojem je bila zabrana priblizavajucu se pomislila sam: pa ni cestu ne mogu preci bez neke zapreke ipak kada sam se potpuno priblizila crvenog je conciku u trenutku zamjenio zeleni koji kao da mi je htio reci: samo nastavi, pravi ce put doci sam od sebe presla sam cestu i skoro se sama sebi pocela smijati umisljas rekla sam si sto bi taj mali zeleni concika koji regulira promet mogao znati o onome sto se danima vrtilo mojim mislima nista zakljucila sam i nastavila dalje dosla sam kuci i bacila se na svoj krevet koji me cekao bas kao i kako sam ga ostavila hrpa jastuka dala mi je neku sigurnost i moja omiljna pjesma zasvirala je na maloj crnoj liniji u kutu stola zaspala sam ali ni u tom snu nisam imala prilike biti mirna sanjala sam nekoga nekoga ko je kad bolje razmislim jedini i bio razlog opce zbrke u mojoj glavi iako si ni sama to nisam htjela priznati nema veze kazu da nikada nije kasno sinoc sam dugo ostala budna to sam vrijeme pokusala iskoristiti za razmisljanje ali kada sam otisla spavati nagomilalo se samo jos vise pitanja nesigurna u sebe i u druge oko sebe legla sam nekako tuzna a opet iz nekog razloga sretna a s neke druge pak strane totalno zbunjena opet sam usnula bez odgovora

Poslije raskrizja prestaje znak 40, i vraca se na NASELJE ZNAK, u protivnom toga uopce ne bi bilo

Raskrizje je veliko, pa su oni za ravno vec krenuli dok sam ja izlazio iz raskrizja (Drziceva - Vukovarska), pa je izgledalo lose.

Dodjes do raskrizja, i pred raskrizjem je 40

Tako da..... prometna pravila reguliraju raskrizja ceste i dvorista

On traje do sljedeceg raskrizja, i onda opet se vracamo na onaj sa pocetka naselja