Mira Perić-Kraljić dometnula je da je resi i mnogo redateljskoga autoriteta.

Gospodin R. sasvim sigurno je najobičnija karikatura, ali tragovi njegove besprizorne, pretjerane i pomalo uvredljive kalvarije vidljivi su danas u načinu na koji podosta autora pristupa sličnim temama: od Hanekeova djela Skriveno ili pak Pingponga Matthiasa Lutharda, sve do katatonično imbecilna redateljskoga postupka Stevena Soderbergha u filmu Bubble.

Osebujnosti redateljskoga stila Kaurismäkija čine autorom izvorne vokacije.

Filmofilska povezanost redateljskoga puta autora veže uz još jednoga klasika.

No, upravo ta hladnoća scenskoga izraza, konstantna mentalna igra, propitivanje i pomicanje granica dramskoga teatra, apstrakcija i asocijativnost otkrivaju izrazitu promišljenost redateljskoga diskursa.

A to je, priznat ćemo, u ovom vremenu izmicanja redateljskoga kazališta, kad svi članovi žirija natječaja za najbolji dramski tekst Marulićevih dana mahom tvrde da je gotovo (gotovo) svih 58 prijavljenih tekstova bilo dobro, bila prilika koju mu je valjalo redateljski iskoristiti prije definitivna nastupa dosad marginalizirana dramskog pisca, između ostalog i taštinom redatelja.

Usprkos razvučena prvog dijela predstave, pred riječkim se Amadeusom valja nakloniti zbog u hrvatskom teatru rijetke ozbiljnosti redateljskoga rada unutar kojega je promišljena svaka pojedinost.

Gorana Devića, Anina američka adresa Petra Krelje i Tečaj letenja redateljskoga dvojca D.

Rad na predstavi okon č ao je i premijeru realizirao njegov nasljednik Kosta Spai ć, uz Dinu Radojevi ć a, Božidara Violi ć a i Georgija Para č lan tzv. redateljskoga kartela.

Iako su djeca uvijek nekako nazočna u Tadićevu filmu (u Ritmu zločina dječaci se igraju s psima, u Trećem ključu djevojčice preskaču gumi-gumi, a tek začeto dijete Kršlakovih presudno je za razvoj priče), Tadić im prvi put povjerava uloge upravo u Snu o ruži, pa je tako kvaliteta redateljskoga rada s glumcima mjerljiva i na najosjetljivijem mjestu, u radu s djecom-glumcima.

Iako je festivalska izvedba bila ispod razine upamćene s premijere, riječ je ipak o izvrsnu konceptu muzičke igre i Medvešekova prepoznatljiva redateljskoga rukopisa.

Iako smo minucioznost redateljskoga postupka Tomija Janežiča mogli u nekoliko navrata vidjeti na hrvatskim scenama (Amadeus i Zločin i kazna u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, Bez glume, molim u Teatru TD), takvim gomilanjem osoba (dramskih i nedramskih) na sceni, dramski tekst koji se bavi srazom kazališne umjetnosti i okrutne stvarnosti rastočen je do razine vrlo nezanimljiva scenskog čitanja s povremenim ulascima u kazalište.

Scott je u suštini dobar redatelj i izvrstan vizualizator te sa stajališta svoga višedesetljetnoga redateljskoga iskustva ne bi si smio dopustiti neke od temeljnih pogrešaka.

Upravo metaforičnost Denićeva scenografskoga postava (valja nam naglasiti kako glumci stalno sjede na stolcima koji okružuju spomenuti kvadrat) otkriva i osnovu redateljskoga prosedea zaokupljenost decentriranim subjektom te načinima njegova (s) nalaženja u okrutnosti svijeta koji ga okružuje.

Sirk je dakle potkopavao i ironizirao američke vrijednosti i način života istom onom žestinom kojom je to pedesetak godina kasnije činio Todd Haynes, koji se u svom pastiširanju Sirkova redateljskoga rukopisa i vizualnoga identiteta povodio za njegovom tvrdnjom da je film realniji što je artificijelniji, no Haynes se nije morao dodvoravati publici pa je hrabri društveni komentar mogao iznijeti upravo kroz izravno rekreiranje sirkovskih filmskih univerzima, čime svakako usmjerava pozornost i na nove mogućnosti (re) interpretiranja njegova opusa.

Ta zabavna i poučna obiteljska animirana pustolovina sinkronizirana na hrvatski jezik ima originalan scenarij redateljskoga dvojca.

Prikazivanje redateljskoga filmskog prvijenca " U zemlji krvi i meda " Angeline Jolie podijelio je srpske stradalničke udruge i vlast u Republici Srpskoj na protivnike i zagovornike budući da dio udruga smatra da je to pristran film koji Srbe prikazuje u najgorem svjetlu

U središte, dakle, redateljskoga promišljanja postavlja klasični antitetički par: dobro zlo, ali i odnos unuka baka.

U tom smislu Darko Lukić, nagrađeni dramski autor i teatrolog, iznio je i primjere pravorijeka u sudskoj praksi SAD koji su dosuđivali velike odštete autoru i zbog pogrešna čitanja jednoga zareza. (To će klasičarima koji poznaju semantičku vrijednost zareza iz prakse pitijskoga proricanja svećenica u Apolonovu hramu u Delfima biti vrlo pojmljivo.) A kao odgovor na dvojbu o mogućnosti redateljskoga poboljšanja djela dramaturškim i inim intervencijama, ili križanjima dijelova teksta, Darko Lukić prepričao je pravorijek koji je, štiteći suverena prava autora na intelektualno djelo, slučaj usporedio s kažnjivošću samovoljnih popravka automobila bez vlasnikova pristanka.

Barem što se tiče redateljskoga pristupa samoga Howarda.

Pritom ne čudi ni da je taj film Kreše Golika uglavnom komplementaran nešto ranijim ostvarenjima Rudolfa Sremca, Ljudi na kotačima i Sezonci, uz razvidne razlike svjetonazora i redateljskoga iskaza.

Tekst se pokazao kao vrlo uspio predložak za sniženje glumačkog i redateljskoga standarda naše središnje kazališne kuće.

Film redateljskoga tandema Glenn Ficarra i John Requa započinje vrlo dinamično, gotovo da bismo rekli odveć dinamično.

Hudson je filmaš koji voli snimati velike epske slikopise (Vatrene kočije, Graystoke: Legenda o Tarzanu), no ekranizacija života književnice i aktivistice u zaštiti afričke flore i faune Kuki Gallman ekstreman je primjer kojim je Hudson pokazao gotovo amatersku naivnost i nepoznavanje osnova redateljskoga zanata.

Kada bi se među hrvatskim filmašima mlađe i srednje generacije radila interna anketa o najomiljenijim pripadnicima redateljskoga ceha, Kreši Goliku i Branku Bueru posve sigurno bi se približilo ime Mate Relje.

Tom Hooper je redatelj poprilično tradicionalnoga i jednostavnoga redateljskoga rukopisa i izričaja.

Klasik američke drame odigran je u virovitičkom kazalištu bez prevelika redateljskoga uplitanja u skrivanje značenja koje bi gledatelj sam trebao odgonetnuti.

Činjenica da se glumci nerijetko prihvaćaju redateljskoga posla, a da ga često obavljaju i gosti iz drugih zemalja, govori o svojevrsnoj krizi redateljstva, no meni se čini da je tu ponajviše riječ o krivom odnosu prema glumcu i radu na ulozi.

Mislim da se u sklopu školovanja redatelja ne posvećuje dovoljna pozornost tom najvažnijem segmentu redateljskoga posla.

Tomić Zuber autor je preglednog redateljskoga rukopisa koji se ograničava na pregledno i linearno-kronološko iznošenje materijala kako bi u konačnici pokušao zaokružiti i poentirati vlastitu priču.