Logika je ljudsko univerzalno oruđe koje nam daje oslonac valjanog mišljenja, no to ne znači da filozof nije svjestan opasnosti redukcionizma u koje može zapasti isključivi um logike.

Suvremeni neurologizam je, stoga, samo jedna varijanta naturalističkog redukcionizma čovjeka na njegove materijalne komponente.

U tom povijesnom hodu naturalističkoga redukcionizma ne bi se smjelo previdjeti njegovo snažno neprijateljstvo prema svemu što ima veze s metafizikom, religijom i teologijom.

Emocionalna i intelektualna nabijenost naturalističkoga redukcionizma protiv transcendencije, kao sveobuhvatnog pojma za logičke izričaje koji nužno vrijede za svako realno ili moguće bivstvovanje, svoje začetke ima u dvama međuovisnim povijesnim gibanjima koja su dovela do suvremenoga individualizma i relativizma.

To se upravo neposredno razmahivalo prije 2000. u tzv. ognjištarstvu, jubilarizmu (Magnum), mirakularnosti hrvatske naive, svakovrsnoj domovinskoj pobožnosti (oltari), u čipkasto zaštićenom, uneskovskom dekoru hrvatskog provincijalizma, zapravo nacionalnog kulturnog redukcionizma.

I broj nacionalno svjesnih i kvalitetnih hrvatskih novinara i političara često pada u zamku jezičnog i pojmovnog redukcionizma.

U Vukotićevu se ostvarenju Koncert za mašinsku pušku (1958) načelo redukcionizma iskušava ne zato što autora na to obvezuju poetički kanoni škole, nego stoga što junaci toga filma svedeni na tipski bitne elemente (kadšto tek grafeme), kao i oni ispražnjeni prostori u kojima se šunjaju opasni kriminalci, zapravo sjajno opće s napetom radnjom filma, koju Vukotić, u duhu jetke parodije kriminalističkoga žanra, temelji na izvedbeno duhovitim i nadasve rafiniranim rješenjima (gegovima).

Iza toga se krije opasnost redukcionizma, tj. svođenja cjelokupnog fenomena života na biologiju, a što je nedopustivo ne samo iz teološke, nego i iz filozofske perspektive koja nije zarobljena materijalizmom.

Mislim, to je tipičan primjer redukcionizma i pristupanja znanosti kao religiji uz smatranje svega ša se (trenutno) ne uklapa u znanstvene okvire apriori pogrešnim.

Zbog toga se pristup radikalnog biocentrizma nužno otkriva u ruhu redukcionizma, budući da u konačnom zaključku cjelokupni fenomen života svodi na biologiju.

Iako preopširna i u nekim dijelovima upitna, deklaracija je dobar i potreban prosvjed protiv ekonomskog redukcionizma znanosti, obrazovanja i društva općenito.

Put k ostvarenju ekologije kao mrežne znanosti bio je potom napušten u korist redukcionizma s jedne strane, i spoznaje kako je velikim kompleksnim mrežama teško ostati stabilnima s druge.

Pored takvog ekonomskog redukcionizma, tvrdi poznati lingvist Guy Deutcher, možemo govoriti i o jezičnom redukcionizmu, prema kojem jezik predstavlja temelj, srž i jezgru društva.

S jedne strane se ističu negativne dimenzije i moguće zloupotrebe spoznaja iz ljudskog genoma: diskriminacija pojedinaca, nacija i rasa zbog realnih ili predmnijevanih razlika u odnosu na " normalni " genom te opasnosti od redukcionizma i genetičkog esencijalizma (Colombo); korištenje spoznaja o ljudskom genomu na polju embrionalne predimplantacijske dijagnostike izjednačava se gotovo s eugenikom (Hilgers, Herranz, Rhetoré); genska terapija na somatskim stanicama je sasvim prihvatljiva kad se rigorozno prouče opasnosti/koristi za zdravlje pacijenta, te kad se prethodno dobije obaviješteni pristanak pacijenta (O Connor i Watt); genska terapija na stanicama iz germinalne linije je jednostavno neprihvatljiva zbog disproporcionalnog rizika za zdravlje embrija (O Connor i Watt).

To o cemu ti govoris je jedna vrsta redukcionizma.

Ali ne bi se smjela previdjeti činjenica da u zadnjoj instanciji suvremena kriza nije prouzročena vidljivim nastojanjima naturalističkog redukcionizma, nego onim nevidljivim.

Istaknula je kako smatra da se Matica mora osloboditi unutarnjeg redukcionizma te da ne bi trebala skrbiti samo u kulturnom i narodnom identitetu, nego i o njegovu subjektivitetu.

Mislim da je kod nas na svim razinama (a najviše na sva tri stupa vlasti - izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj) nastao kronični manjak teorije, od koje svi bježe kao vrag od tamjana: istjerana je ona socijalistička, koja je imala mana ali i vrlina (i sada se površno stigmatizira kao komunizam ili " komunjarstvo " što je postalo moda a ustvari je čisti primjer sirovog redukcionizma); potom smo ušli smo u post kapitalistički period u kojem je iz prakse istjerana teorija " socijalne države " (pojam s kojim nam Ustav započinje).

Zanemarimo li strane filozofske publikacije gdje je postoji gomila građe (postoje filozofi koji se unutar specijalizacije cijeli život bave gotovo isključivo samo određenim aspektom redukcionizma), kod nas vrijedi uzeti u ruke točno deset godina staro djelo Snježane Prijić-Samaržije ' Društvo i spoznaja '.

Naposljetku, neposredno prije razorne eksplozije, ekran dijele tek dvije boje crvena i zelena: njihovo blokovsko nadmetanje do samouništenja u dosluhu je s jednom od temeljnih poetičkih odrednica škole s postupkom redukcionizma koji je, uzdignut moćima vrhunski nadahnuta kreativnoga duha, temi podario univerzalnost i svevremenost.

Zivimo u svijetu redukcionizma i kod svakog problema idemo metodom eliminacije kako bi otkrili uzrok, ne zelim gaziti ustolicene znanstvene teorije iako sam empirijski spoznao da su potpuno krive.

Ukazali smo na ključna sporna mjesta strateških dokumenata Republike Hrvatske gdje se vrijednosti i ciljeve ekonomskog redukcionizma nekritički preslikavaju na sektor znanosti i obrazovanja.

S druge strane, problem tzv. litrugijskog redukcionizma, tj. parcijalnog načina pristupanja i slavlja obreda.

To je posljedica znanstvenog redukcionizma koji zanemaruje holistički pristup stvarnosti.

Nove " kvazi-duhovnosti " (pritom mislim na različite novodopske prakse, kao i pseudoznanstvene poluduhovne knjige poput " Tajne ") jednostavno su duhovnost potrošačkoga svijeta koji je iskoristio prazninu nastalu općim prihvaćanjem paradigme znanstvenog naturalizma, odnosno materijalističkog redukcionizma.

Ali, pokušati zaključke te teorije ekstrapolirati na društvene znanosti ili ekonomiju, što se danas čini, dovodi do opasnog redukcionizma.

Upravo smo u planetarnom faznom prijelazu i izlazimo iz mitomanije materijalističkog redukcionizma.

Taj ' stari ' svijet materijalističkog redukcionizma sad odumire, iako niti on nije homogen.

Nacionalno nezadovoljstvo presudama je također i civilizacijski simptom sekularnog redukcionizma unutar kojeg radi haški tribunal i unutar kojega se odvija tumačenje njegovih presuda.

Suženje izbora je u kontekstu ovoga prikaza moguće bez štete redukcionizma jer su svi prilozi pisani tako da odgovaraju stručnom i znanstvenom standardu deskriptivnog i analitičkog postupka (s formalno dosljedno ujednačenim načinom tretiranja referentne literature), premda neki prilozi imaju prepoznatljivo jači autorsko-esejistički udio i premda nisu svi podjednako izvedeni u interpretativnim refleksijama svojih pretpostavki ili zaključaka.