U mnogim romanskim jezicima se i naziva Zajedništvo.

Na zapadu Europe, u tamošnjim germansko-romanskim kraljevinama, vjerovalo se kako se na istoku Europe sporo razvijaju monarhije, kako ondje lako nastaju tiranije i kako se u tom nemirnom dijelu svijeta općenito sporo prihvaća kršćanstvo te da se preko noći tu postaje shizmatikom.

Kako pojasnit da su dalmatinci u jezgri hrvatske i " bosanci " genetski najslicnije grupe na ovom prostoru plus svega kako objasnit cinjenicu da " bosanci " nemaju nikakvog etnickog identiteta neovisno o hrvata i srba i njihovih plemickih loza sve dok dio tadasnjih krscana nije poturcen iz cega su nastali muslimani koji se nazivaju danas nepravedno bosnjacima, kako objasnit da je istocna bosna dio srbije a zapadna i srednja oduvik dio hrvatske politicke i kultzrne scene u srednjem vijeku.. cak ako su neki djelovi bili dio nekadasnje panonije opet nema tu identiteta koji je poseban.. ocu rec da nikad nije bilo nikakvog doseljenja bosanaca nit ikakve posebne grupe koja je odvojen etnicitet od danasnjih hrvata ili srba.. stovise cak i ako jesu vlasi onda imaju vece veze sa danasnjim rumunjima ili romanskim populacijama jugoistocne europe nego s bilo cime.. bosanci osim u regionalnom smislu ne postoje.. dok su i hrvatski i srpski identitet u dobroj miri nastali stapanjem sa prijasnjim romanskim/ilirskim stanovnistvom

Bettizina definicija Splita Od šest prvih redovnica tri imaju hrvatska imena, a to su: vrlo ugledna gospođa Katena sa sestrom Stanom te vrlo ugledna gospođa Nemira Mesagalina iz ugledne splitske obitelji s romanskim nadimkom.

Na str. 230. lijepo piše: U hrvatskom jeziku pasiv nije tako čest kao u nekim drugim jezicima (npr. germanskim, romanskim), pa se pasivne konstrukcije tih jezika prevode na hrvatski jezik aktivom.

Premda u Rusiji nije bilo snažnog anarhosindikalizma kakav je postojao, primjerice, u Francuskoj, premda ruski anarhosindikalistički pokret u Rusiji nije bio toliko snažan koliko u romanskim zemljama (iako su Rusiji u velikom broju gradova postojale anarhističke grupe koje su distribuirale svoje novine i širile ideje direktno-demokratskog organiziranja), radništvo je, takoreći, spontano oformilo direktno-demokratska tijela, odnosno sovjete i tvorničke komitete čime je preuzelo kontrolu i upravljanje na svojim radnim mjestima.

Od srednjeg vijeka pa do danas kad god bi se govorilo o civilizacijskoj i kulturnoj Europi uvijek i bez iznimke mislilo se samo na njezinu zapadnu polovicu, na njezin literarizirani Abendland, na onaj utopijski prostor koji je njemački historičar Leopold Ranke nazvao germansko-romanskim europskim blokom.

To nije samo« prvi dan u tjednu »već je to i« hemera Kyriake »dan Gospodinov (Otk 1, 10), ili u latinskom izričaju« dies Dominica »kasnije samo« Dominica »(od čega u romanskim jezicima ' domenica ', ' dimanche ').

U romanskim je jezicima puno produktivniji lik sa u.

U romanskim se jezicima ta riječ može upotrijebiti i kao imenica i kao pridjev: u francuskom se čak govori o partizanu bilo kojeg mišljenja; ukratko, jedna posve opća, višeznačna oznaka neočekivano biva riječ visoke politike.

Teško je točno utvrditi u kojem su vremenskom trenutku nastali određeni članovi, kojih nema u klasičnom latinskom, a prisutni su u svim romanskim jezicima.

Starograđanin rođen u Splitu, sveprisutni Tonko Maroević očito se nikad nije mirio s gotovim premda bi njegova opijenost klasikom, osobito mediteranizmom, napose starim našim piscima, ali i onim romanskim, mogla slutiti na mirnije kolosijeke njegova lirskog iskaza kad su u pitanju forma i predmet pjeva.

Taj povijesni usud je vjerojatno omogućio da se i staro prezime Pepur sačuva do današnjih dana i bude živi svjedok onoga vremena kada su Slaveni/Hrvati živjeli u suživotu sa romanskim (pa i gotskim) starosjediocima.

k vragu... dogovorili se posije 8 da krenemo.. i sada se ovi tusiraju... ja pitam o vremenu a oni kazu i debet je poslije 8... i de ne poludi.. zato ovo i pisem cm: mene nasla pitati... jel papa katolik... jesu li feministice lezbace.. jel betmen transvestit.. tc tc.. ne znam doduse o metaxi mada sam je pio... raki ti je rakija i dosla je sa turcima (koji ko fol ne piju)... inace imas uzo koje ti lici na mastiku... a mastika ti je hm... mastikar ti na nekim romanskim jezicima znaci zvakati... a znas zasto... postoji oblast u grckoj gdje se sa drveta cijedi smola i onda se ona zvace... to zu kao prve zvake bile... ne ono kad ti neko da zvaku.. i te smole ti ustvari daju ukus okusu ili vice versa... i eto uzo... normalno ga pijes sa ledom ako je jaci onda se zove cipuri i ne pijes ga vec ga lokas... sirtako nisam ucio plesati al mozda i znam.. iznenadim se svaki put kad dobijem blekaut... ono kazu mi ti opet plesao... mislim da sam svestrana persona.. pjegava: nisam razumio ovaj dio kod frizera.. ko je komu ti sisao... a htio ja staviti carapu al ti si bila u njoj pa velim necu da se dijete udavi... znas vec kako to ide.. dobro da se sada ne hvalim ovaj treba tanke carape kod mene bi trebale debele...

S druge strane, osnovni latinski vokabular nije imao jednak razvoj u romanskim jezicima, jer su se učeni i vulgarni oblici jedinstvenog latinskog jezika tokom cijele povijesti međusobno znatno razlikovali.

Osim talijanskih i rumunskih heteroklitnih imenica, u ostalim romanskim jezicima nema ni traga imenicama srednjeg roda, ali svi ovi jezici kod zamjenica semantički jasno razlikuju srednji rod (premda bi za neke jezike pravilnije bilo reći neživi rod): fr. celui-ci, celle-ci, ceci, šp. este, esta, esto (= on, ona, ono), tal. gli, le, ci (= mu, joj), port. todo, toda, tudo (= svaki, svaka, svašta).

Takav se postupak razlikuje od prenošenja imena u nekim romanskim jezicima, pa u sjevernotalijanskom i sardskom imamo barabassu (C.

Premda se dvoglas [ au/av ] na početku riječi održavao, u različitim romanskim jezicima zapažamo tendenciju njegove monoftongizacije, sve dok se nije razvio u [ o ], npr. lat. aurum (= zlato), fr. or, tal. oro.

Na latinskoj riječi ceresea temelje se i riječi istoga značenja u romanskim, germanskim (njem.

Kratko nakon pobjede u borbi s romanskim stanovništvom i istjerivanjem istog s otoka, Neretvanska se oblast raspada.

Od početka mi se jezik svidio, sličan je romanskim jezicima, ali opet dovoljno različit da zvuči skroz neobično i novo.

Zato se na kraju knjige posebno obrađuju kontakti hrvatskoga s romanskim jezicima, zatim s turskim i njemačkim jezikom.

Pitanje pokrštavanja također treba uzeti u obzir, zatim koegzistenciju i stapanje s romanskim stanovništvom unutar iste države.

To je Neretvane zarano moralo potaći, da se počnu baviti gusarenjem i da se naseljuju na obližnjim otocima otimljući zemlju romanskim kršćanima, koji su tu nesmetano živjeli za svih previranja seoba naroda.

Pokrštavanje doseljenih Slavena, koji su se proželi sa starosjedilačkim romanskim, kršćanskim stanovništvom počelo je u sedmom, a okončano u devetom stoljeću.

Baskijski se stoljećima povlačio pred romanskim jezicima, što se donekle zaustavilo u posljednje vrijeme.

Prema tome je i naziv za Susak - jer je na otoku bilo odgovarajućeg tla za uzgajanje mažurane - mogao doći od grčke riječi sampsychon, samo što je ona u romanskim ustima mogla poprimiti oblik Sansigus, Sansacus, a odatle su je Slaveni mogli preuzeti prema svojim glasovnim zakonima u obliku Susak.

I Skok pretpostavlja predslavensku ilirsku riječ gurma srodnu s predrimskom balma (spilja) u romanskim jezicima.

Ističući važnost susreta naših dalekih doseljenih predaka s domorodačkim življem, romaniziranim i poluromaniziranim Ilirima, romanskim stanovništvom dalmatinskih gradova i drugim doseljenicima iz raznih pokrajina Rimskog Carstva, Suić je buduće istraživače pozvao na proučavanje dalmatinskoga prostora od predslavenskog stadija preko protoslavensko-hrvatskoga do hrvatskoga etnija.

A skužili i da njihov jezik ima neka veze s romanskim jezicima na zapadu.