Sjedosmo pod staru ogromnu trešnju, a baba Dora iz Pušća, stara sluškinja, donese nam toplog, netom pomuzenog mlijeka i polukukuruznog slatkog hljeba sa maslacem i zlatnim, prozirnim gotovo saćem.

Bijasmo umorni i gladni, pa svi sjedosmo pred onimi kućami.

Makar u onom gurmanskom smislu I tako, sjedosmo mi za jedan od stolova, Michele nam je donio kartu jela i pića proćaskasmo kroz jelovnike i složismo se da ćemo meni u čast svi naručiti najtradicionalnije jelo od svih - PIZZU.

Bila su teška vremena, a kad nisu bila Suša u Galileji, nesnošljivi savezni porezi Strane uhode pozirahu kao narodni prvaci Narod siromašan i glup, bez pravog smjera, neprestano Pod utjecajem lažnih proroka: stiglo se Dotle da se propovijeda kraj svijeta Kao naravnu stvar Ipak uglavih dobar posao tog jutra S trgovcem iz Kane, mojim prijateljem I nešto prije ručka uđosmo u hram na aperitiv I nevezani razgovor i u dvoru platih Žrtveno janje za iduću subotu I onda sjedosmo u kut u trijemu I naručismo piće i masline i ja položih desnu Na bedro gradske kćeri I bilo je, može se reći, zadovoljavajuće I tada se nekako na istočnim vratima dvora pojavi Onaj mladić iz Nazareta okružen nekakvim ušljivim tipovima I već s praga počne tvrditi Da je on Sin Božji Ništa manje Dabome, nitko ga nije shvatio ozbiljno Ljudi se uglavnom podsmijavahu Ne misleći pritom nikakvo zlo Ali mladić je ostavljao dojam kao da on zaista Vjeruje svojim riječima I ja osjetih muklu bol u grlu: jednom sam I sam mislio nešto slično, premda je To bilo davno

" Platon kaže da nam onamo gdje je rođena i odakle potječe naša duša, Božanstvo usmjerava glavu, pa time i naše korijene, te stoga svom našem tijelu daje uspravno držanje. " Nisam bila više raspoložena za metafore fizičke i mentalne pa sjedosmo na klupicu.

Dok smo čekali da nas se istjera iz Vigora do nas je došla informacija da je jedan frend (prije poznanik nego frend...) dobio sina pa sjedosmo u kolesa i pravac u čestitare.

Odbila već sedma ura kad sjedosmo za stol.

Sjedosmo i zabuljismo se u meni.

Ja i Albert sjedosmo na obližnji humak motreći divnu, priprostu sliku koja se je prikazivala našima očima.

Sjedosmo do njega, a on, promjeriv nas od glave do pete malima crnim očima, ne pisnu.

Sjedosmo u vagone, sve čovjek do čovjeka.

Sjedosmo uz cestu, pa čekasmo, da se oluja iztutnji.

Kod gorilanpe ugledasmo praznu klupu, te ovlas vizualno te taktilno kontrolirajuci stanje iste, sjedosmo pricekat ID-a jerbo je bilo ranije nego sto smo mislili da ce bit.

Nas nekoliko neutralnih sjedosmo pored bevande i promatramo prizor.

Večer prije no što sam išao kući kupili smo pive, pokupio sam sve iz hladionika i nas troje Slovenac, Paula i ja sjedosmo na ravan krov nečije garaže i počeli smo pričati te pomalo piti.

Sjedosmo mi tako za stol, konobar nas ljubazno upita mi naručismo dos cervezas i tako dos po dos mirno prođe nekoliko klipača i mi se kasnije zaputismo kući.

I tako sjedosmo s don Ilijom u župnoj kući i u jednom jedinom dahu, upoznasmo svećenika pisca, graditelja, povjesničara.

Sjedosmo, tip uzme narudžbu (sve može, nea nikih problema, evo stiže vruća, nea kole, jel može nešt drugo?).

Sjedosmo u taksi (koliku god udaljenost taksijem pređete u ovom gradu, račun vam ne bi smio biti preko 15 kn) koji nas dovede do nekog mračnog haustora.

Sjedosmo u dva auta i nas svih desetero ode dolje, na terasu pored rijeke, ljetno uživanje u Bosni.

I sjedosmo u kola, drito preko Dunava u AP Vojvodinu, susjednu Republiku Srbiju.

S kuhasmo crnu kavu, sjedosmo i pripalismo po cigaretu.

Sjedosmo u auto, fino se ispulih iz garaže, idem krenut na glavnu cestu, skrećem u desno, a mate se uzjogunila i vrišti Neeeee, čekaaaj U ime Oca i Sina i

Nakon pizze, sjedosmo u auto i uz pjesmu zapicili prema Zagrebu.

Sjedosmo na moj stari ogrtač iza žuborne Gorgone i šuškave papradi.

Sjedosmo na terasu jednog kafića i najmanje deset minuta nikoga ni blizu, čak ni kad smo ustali i krenuli u potragu za terasom na kojoj konobari postoje i poslužuju.

Nego, sjedosmo mi u neki bircuz i počesmo igrati Uno, Mau-mau, ili što li već....

Ženski dio odmah otvara klub ' Kla-Fe-Že ', a prijatelj i ja sjedosmo u fotelje uz niski stolić.

Sve neke male kutijice, ko Lego kocke, pa i ona pijaća u maloj čaši, i sjedosmo mi za stol, a mjesta ima kolko oćeš, i navalili onak muški na..... to.

U petak oko podne sjedosmo na taj ispit.