Početkom rata bio sam ministrant u jedno gradskoj župi, iskrcavao sam tu humanitarnu pomoć i nisu to bile samo brašno, manistra ili one mermelade s europskim zvjezdicama, bilo je tu nutele, snickersa, milky waya.......... i ja, tada kao mulac, koji bi iskrcavao po cijeli šleper, nisam nikada uzeo ni jednu jedinu čokoladicu, a kao dijete sam je itekako želio (doduše svećenik bi nas uvijek nagradio i dao par čokoladica), pa kako tada tako i danas ne mogu shvatiti da ljudi mogu uzimati ono što je namjenjeno potrebnima.