Što povezuje sve poznate psihoterapije i teorije ličnosti, od Freudove psihoanalize do kognitivno-bihevioralne terapije, od vremena Aristotela sve do takozvanih neuro-znanosti?

ma na prvom razgovoru ustvari nema nikakve terapije. psiholog/psihijatar se prvo mora upoznati s cijelom pričom, tam negdje od Aristotela pa do jučer.

Sjetimo se Aristotela, za kojeg aristokracija (vladavina najboljih za opću dobrobit) neminovno degenerira prema oligarhiji (vladavini manjine za osobne interese).

Toma Akvinac mi je daleko pretežak, ne poznajem Aristotela koji je sine qua non za Tomu, više volim Platonove dijaloge i recimo Ispovijesti svetog Augustina.

Knjiga na 280 stranica donosi izbor iz djela Platona, Aristotela, Tome Akvinskog, Descartesa, Kanta, Hölderlina, Schellinga, Hegela, Heideggera, Whiteheada, Quinea, Nagela i Henricha.

Kao čovjek renesansnog obrazovanja, Supek je u svoj humanizam uključio epistemologiju, etiku, sućut, pravdu i slobodu, dok je ideju o jedinstvu znanosti, umjetnosti i filozofiji promovirao u suglasju sa zamislima Platona i Aristotela.

Zahvaljujući njemu, zapadnoeuropska je kultura upoznala djela antičkih filozofa, a prevodeći i komentirajući Aristotela, Averroes je izvršio snažan utjecaj na katoličku skolastičku filozofiju.

Sjajno. (NEMANJA 21.02.2007. 19:07) Armin: Zaboravio sam ti odgovoriti na Heisenbergovo, ako je njegovo, pitanje u tvojoj izvedbi: " Pitam se da li mi možemo biti i ono što nismo. " Spominješ, vrlo pametno - vidim ja da se ti gradiš da nisi ono što jesi - i obrazovano, jer, za to je neophodno znati Aristotela barem u tragovima, modale mogućnosti i zbiljnosti.

Ne znam baš je li to tako kako tvrdim, ali mi zvuči strašno uvjerljivo, zagonetno i pametno, a kako smo u hipu od Aristotela došli do Nitzschea, sasvim sam zadovoljan ovim izvodom.

Na njegovim se ledjima stvarala povijest Aristotela, Sokrate, Heraklita.

Pojasnio je da su u antičkoj Grčkoj filozofi poput Platona i Aristotela prihvaćali i opravdavali instituciju ropstva.

Kad budeš glisirao, nemoj čitati Aristotela.

Buržujski filozofi okrenuli su Aristotela naglavačke, a protestantski teolozi od rada (i štednje) načinili su vrlinu nad vrlinama, proširujući pojam poziva i na profana zanimanja.

Grci su sad pokrenuli sve od Aristotela do Platona tražeći teorijsko opravdanje svojih ljudskih prava - daklem: godine od 14 mjeseci, penzije veće od Njemačkih i češće i u mlađim godinama, a tek Španci, pa tko da im ospori pravo na 300 kvadrata po glavi stanovnika.... nije ni čudo da se svi tako srčano bore...

Mozda se njihov nauk sa strane jednog Sokrata, Platona ili Aristotela cinio se besmislenim, ali mnogo kasnije pokazao se upravo onim pravim.

Logika je kod Aristotela znanost o logosu.

Čak ni spisi dvojice najvećih grčkih filozofa, Platona i Aristotela, prema kojima je sudbina bila izuzetno naklonjena, nisu sačuvani u cijelosti.

Za Aristotela je ovo posjedovanje bilo od posebne važnosti, budući da je smatrao da pri raspravljanju pojedinih filozofskih problema valja uzeti u obzir gledišta prethodnika, tako da njegov spis Metafizika daje i neku vrstu prve povijesti grčke filozofije.

Naraštaji koji su slijedili Aristotela nastavili su poimati razum i univerzum u smjeru njegovih tendencija i logike.

Za katarzičnu moć umjetnosti znamo već od Aristotela.

Islam je sačuvao Aristotela i sad ga zapad ima samo zahvaljujući tolerantnoj islamskoj kulturi... zapad je išao u križarske ratove u ime čovjeka kojeg su ubili jer je bio revolucionarni pacifist. ista stvar je sad sa Islamom... jebu ih u zdrav mozak sa fundamentalizmom koji nije nešto specifično ili inherentno Islamu... to je ideološko zastranjenje. i Muslimani će to nadvladati. onaj koji je spreman izaći na ulicu i pozivati na osvetu zbog karikature je budala i u islamskom kulturnom kontekstu i u europskom kulturnom kontekstu. ali i Hitler i Homeini su bili na vlasti zbog takvih budala.

Interesno polje ove izložbe čini se dovoljno jasnim već i iz samog naslova, no možda nije naodmet podsjetiti na širinu dikskursa, na temu komičnog, koja teorijski seže od Aristotela pa do Freuda, Plessnera i Henri Bergsona, za kojega smijeh ima sociološku funkciju: on je bitna oznaka čovjeka kao svjesnog bića i svojstvo svake životne energije koja pojedince i društvo ' oslobađa ' negativnih potencijala.

Moj koncept mesije je jako sličan onom Abrahama Abulafije, samo što on mesiju naziva Aktivnim Intelektom (Metatron) po uzoru na Aristotela.

Još od vremena Aristotela, istraživače je zanimalo zašto je matica, koja je izašla iz istog jajeta kao i ostale pčele, gotovo dva puta duža i teža od radilica?

Dakle, i dalje možemo kazati kako je filozofija začeta kao racionalna kritika mita, ali samo za određene filozofe, npr. za Aristotela.

No problem je u tome što se on ne odražava u crkvenom naučavanju budući da se u tom području Katolička crkva drži svojih autoriteta kao što su sv. Toma i Augustin, koji su se također držali svojih autoriteta poput Aristotela, a koji u vrijeme svog djelovanja nisu mogli imati znanja o biološkim temeljima.

Primijetivši da su znakovi krize koji se javljaju u zapadnom gospodarskom sustavu sve više vezani uz slabljenje osjećaja za moralnost među sudionicima, kardinal Bozanić je kazao da nagrizanje etičke osnove, koja je omogućila razvoj modela zapadne ekonomije, prijeti i samim njezinim temeljima, te da ono što vrijedi za ekonomiju, vrijedi još više za demokratsko društvo: Demokracija, kako uče mislioci od Aristotela do danas, zasigurno je manje nesavršen oblik građanskog upravljanja, ali baš zato ona zahtjeva višu razinu svijesti i odgovornosti od onih, koji su pozvani aktivno sudjelovati u ostvarivanju općega dobra.

Gdje su kamere da zabilježe moje suze, nigdje psihijatra da mi citira bosanca Zijaha Sokolovića: Ovo vrijeme sad u kojem živimo je budućnost Heraklita, Thomasa Morea, Aristotela, Giordana Bruna, Jana Palacha i mnogih drugih koji su odavno spaljeni i žrtvovani za ove naše ljepše i sretnije dane.

Darko Marinac, Podravka Kad smo već kod Aristotela, otprilike u isto vrijeme netko je rekao: Znam da ništa ne znam. Volio bih da taj stav pokušamo promovirati u našoj javnosti, da stvorimo spoznaju da ne znamo i potrebu da trebamo znati.

Ukratko, kada govorimo o pojmu Boga kod Platona i Aristotela moramo se čuvati dva očita zastranjenja: prvo, pripisivanja filozofije religije tamo gdje je ni na koji način nema, te drugo - pripisivanja potpune nezainteresiranosti s obzirom na povezivanja npr. kozmoloških, metafizičkih, antropoloških tema sa zamišlju o jednome ureditelju, pokretaču ili gospodaru kozmosa.