Finida (mlet. fineda, od srednjovj. lat. finita: granica), nekadašnji naziv za rubni dio općinskoga područja, koji se do danas zadržao kao čest istar. toponim (Finida).

Marulićevih djela (koji je na više mjesta sam imenovao hrvatskim) temelji se na splitskoj čakavici XV. i XVI. st. s umjerenim unošenjem crkvenoslavenizama, raguzeizama i općeštok. elemenata; lat. mu jezik, uz težnju klas. normi, očituje i srednjovj. crte na svim razinama, od leksika do stila.

Gočan, prapovijesna gradina i srednjovj. naselje u juž.

Jedno od središnjih mjesta njezina istraživanja srednjovj eko vne i suvremene jezične prakse zauzima...

Ubraja se među najočuvanije istarske srednjovj. urbane cjeline.

XII. st. na svakovrsnim priredbama (sajam, proštenje ali i dvorske svečanosti) nametnuti svoj osebujni stil, iz kojega je niknulo profano eur. srednjovj. kazalište.

Drugi, nešto kasniji segment srednjovj. kazališta nastao je u IX. st. iz nekih obrednih oblika kršć. bogoslužja.

Organizirani oblici profanoga mima pretvoreni su postupno u poseban segment srednjovj. kazališta i povremeno se uklapali u poluliturgijske predstave.

U Italiji, Francuskoj i Španjolskoj profani segment srednjovj. glumišta često se spajao sa sakralnim, posebice u predahu između pojedinih većih odsječaka zbivanja (INTERLUDIJ; INTERMECO; ENTREMÉS).

Na tradiciji srednjovj. duhovnih igara razvila se posebna obredna igra kaz. obilježja (auto sacramental), kojoj se tematika, premda i dalje u obliku sukoba kršć. dobra i zla, postupno transformirala do naizgled svjetovnih sadržaja.

Gl. prilaznim putom do jezgre naselja dolazi se kroz dvoja gradska vrata (XIV XVII.st.); u vanjskima, u kojima je smješten lapidarij antičkih i srednjovj. natpisa i reljefa, te unutrašnjim vratima ranogotičkih obilježja.

Najznačajniji je plod njegova istraživanja djelo Crtice iz istarske povijesti, prikaz srednjovj. povijesti hrv. naroda u Istri (doseljivanje, razvitak feud. društva, hrv. kultura).

Kako je to u srednjovj. pisanim vrelima bio uobičajeni naziv za putne pravce u dijelovima Istre gdje su Hrvati bili naseljeni, predmnijeva se i postojanje Slavenske ceste na Puljštini, iako to nije sasvim sigurno jer nema sličnih topografskih studija, a ni vrela nisu tako izdašna.

I sam Kandler dovodi je u pitanje, premda postoje znakovi da se puljska S. c. jednim od svojih smjerova doticala Pićna, a negdje na tom području spajala se sa srednjovj. cestom što je iz Poreča preko Pazina dolazila u to mjesto, odakle je prelazila (ili obilazila) Učku.

Žganec), srednjovj. drvenoga puhačkoga glazbala s jezičkom, koji je iz eur. glazb. prakse nestao oko 1700., zadržavši se u starinskom obliku kod malobrojnih pučkih svirača u švic.

Osim Pule turistički su vrlo privlačni Brijuni, urbanitet Rovinja, srednjovj. jezgra Poreča s Eufrazijevom bazilikom, srednjovj. naselja s jedinstvenim vizurama te sakralni objekti s freskama i grafitima.

Kostanjica (Kostanjevica), područje s ostatcima srednjovj. naselja u šumi jugozapadno od Valture, u blizini Zračne luke Pula, općina Ližnjan (44 54 N; 13 57 E).

U pov. istraživanjima ponajviše je proučavao ranu srednjovj. povijest Hrvata i jugoist.

U hrv. krajevima c. nastaju iz rim. kolegijâ i srednjovj. bratovština te prema svojemu unutar. ustroju, načinu i temeljnim ciljevima osnutka i djelovanja, u cijelosti slijede osnovna načela cehovskih udruga u drugim zapadnoeur. zemljama.

Po tome je I. r. jedinstven pravnopovijesni spomenik koji svjedoči o visokom stupnju pravnoga života u Istri, ali i o ranim početcima knjiž. stvaralaštva u srednjovj.

Utvrđeno naselje očuvalo je odlike srednjovj. urbane arhitekture i organizacije na vrlo maloj površini (stoga se naziva »najmanjim gradom na svijetu«).

Castelbianco), ruševine srednjovj. utvrde kraj Roča, na uzvisini iznad Ročkoga Polja (560 m nadm. vis.), i nasuprot Črnom gradu, kojemu je bio obrambena kula.

Grboslovlje ili heraldika, srednjovj. lat. heraldus: glasnik; voditelj turnira i najavljivač na viteškim skupovima), pomoćna povijesna znanost koja proučava nastanak i pov. razvoj grbova te pravila njihova sastavljanja i umj. oblikovanja.

U Podlabinu se nalaze dvije vrlo vrijedne srednjovj. kapele: romanička kapela s upisanom apsidom sv. Nikole i kapela sv. Kuzme i Damjana iz XV.st. s ostatcima zidnih slikarija.

Grafiti, glagoljski, zapisi uparani na freskama ili u žbuci u srednjovj. crkvama.

Očuvani su dijelovi srednjovj. zidina, nekoliko palača (Palača Rigo, XV XVIII. st.), te više crkava.

Renesansi neki autori pripadaju po stilu, a drugi, koji i dalje ponavljaju tradicionalne srednjovj. sheme, po vremenu djelovanja.

Zato su uz gl. prometnice (cesta Rijeka Trst poklapa se s trasom rim. ceste Aquileia Tarsatica) postojale rim. vojne postaje i srednjovj. kašteli.

XV. st.), iz srušene srednjovj. crkve sv. Marije Male na Hribu iznad Račica.

Kao oblik iskazivanja pučke duhovnosti postoje u ruralnim dijelovima cijele Istre, a kultura njihova podizanja potječe iz istočnoalpske srednjovj. uljudbe.