U ovome će tekstu biti kratko prikazan povijesni razvoj srpskoga jezika, dok je gramatički opis modernoga standardnoga jezika izostavljen.

To se zaista mora učiti ako se želi govoriti u skladu s pravilima standardnoga jezika.

u ukidanju slova ' š ' iz naziva ministarstva čim je krenuo. sad je šport postao sport kao u srba i engleza, a nama je ta riječ stigla preko njemačkoga u obliku šport. u napadu na vlatka markovića i hns s ciljem osnivanja regionalne nogometne lige sa srbima. budućnost će pokazati. trenutno je kompromis nađen u markovićevu povlačenju i isturanju šukera. u ukidanju vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika jer im smeta duh hrvatskog jezika u tome što je član sdp-a a ne sds-a. itd. i površnu pratitelju prilika sve je jasno. međutizim, najbolje je zatvoriti oči pred istinom i vikati: nacionalizam, ustaštvo, šovinizam itd. e da bi se provodilo neoliberalnu i globalizatorsku politiku u interesu britanske masonerije i njezinih jugoslavenskih (velikosrpskih) vazala.

U rubrici Prikaz novih knjiga predstavljene su nam knjige Kraljevski komesar Szkultéty u Subotici Gašpara Ulmera, pjesme Getsemanski plodovi duše Marka Kljajića, Raskošna širina ljubavi Lazara Krmpotića, zbirka Djela Gaja Salustija Krispa, pučkog tribuna i povjesničara staroga Rima, Izabrane pjesme Nikole Šopa, Darovi pakla Emice Rubil te knjiga Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika koju je priredio Marko Samardžija.

Ti isti mediji proteklih su godina upravo poticali pravopisne svađe, a ujedno prešućivali i ignorirali postojanje Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika, njegovih rasprava i zaključaka, među kojima ima i poglavlja koja idu u sam vrh hrvatske jezikoslovne znanosti.

Proces nastanka hrvatskoga (književnoga/standardnoga) jezika bio je i ostao u službi određene jezične, književne, pravne i nacionalne zajednice, one zajednice koja svoj jezik u javnosti i privatno uvijek prepoznaje, javno ga zapisuje i govori.

Nizozemsku i belgijsko-flamansku inačicu standardnoga jezika naravno razlikuju određene regionalne posebnosti.

Odnos književnoga/standardnoga jezika i organskih idioma (unutar štokavštine) u Kušarovim je razmišljanjima jasno razgrani č en i sveden na pravu mjeru, onu koja ide u smjeru autonomnosti standardnoga idioma (koliko je to mogu ć e).

U novom, jubilarnom trobroju časopisa Jezik (god. 60., sv. 1. 3., Zagreb, travanj 2013.) tiskani su zapisnici Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika koji su bili svojedobno izbrisani s mrežnih stranica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Zar su zadaće, pa i rad, Vijeća za normu bili u protuslovlju s jezičnim razvojem hrvatskoga standardnoga jezika?

Radi se ponajprije o inačicama, a one ne čine jezično bogatstvo književnoga (ili standardnoga) jezika.

Iako je promjena u fizionomiji hrvatskoga standardnoga jezika koju su, na prijelazu 19. u 20. stoljeća, obavila škola " hrvatskih vukovaca " kojoj su čeonikovali Tomo Maretić, Ivan Broz, Vatroslav Rožić i Nikola Andrić približila hrvatski srpskomu jeziku (poglavito u novoštokavskim oblicima množinskih padeža i fonološkome pravopisu) - to nije zadovoljavalo jugounitariste, koji su željeli potpunu ujednaku oba jezika.

P oodavno je ustvrđeno kako nema jezičnoga priručnika koji u povijesti hrvatskog standardnoga jezika ima nezahvalniju sudbinu od pravopisa.

Časopis Kolo " je u prilogu posebno objavio i dokumente hrvatskih ustanova zabrinutih za položaj hrvatskoga jezika: Promemoriju Matice hrvatske o hrvatskom jeziku (1995.), Izjavu HAZU o položaju hrvatskoga jezika (2005.), Dokumnet HAZU o povijesti i ustroju hrvatskoga jezika (2007.), Izjavu HAZU o srbijanskim presezanjima prema hrvatskoj književnoj baštini (2011.), Izjavu Razreda za filološke znanosti HAZU u povodu odluke o ukidanju Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika (2012.), Zaključke Društva hrvatskih književnika o hrvatskom standardnom jeziku (2012.) i Prijedlog Zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika (Hrvatski minlaburisti Stranka rada, 2012.)

Ukratko, standardni jezik je nositelj društvenoga života zemlje i naroda, polifunkcionalan je (pokriva sva područja života, od prava do znanosti, od filozofije do vojske i diplomacije), i ima karakter prisile: u njemu su propisana pravila ispravne komunikacije, i ta dimenzija preskripcije koja odlučuje što je ispravno, a što ne - predstavlja bitnu značajku standardnoga jezika, u zrelome obliku kodificiranoga u gramatikama i rječnicima.

Napose kada je riječ o funkcionalnim stilovima hrvatskoga standardnoga jezika.

Prema tom, norme standardnoga jezika određuju našu jezičnu i pravopisnu slobodu.

Predsjednik Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika akademik Radoslav Katičić kaže da je nakladnik tom Vijeću ponudio da razmotri usklađenost pravopisa s njegovim zaključcima da bi ' ' to bio drugi korak ' '.

' ' Autori su u ' Hrvatskom pravopisu ' oživotvorili odluke Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika ' ', rekla je Sanda Ham, dodavši kako se pridržavaju hrvatske tradicije o rastavljenom i sastavljenom pisanju riječi.

Vrijednim istraživačkim radom na izvorima i oštroumnim povezivanjem činjenica Grčević je bitno pridonio razumijevanju povijesti hrvatskoga standardnoga jezika te razumijevanju geneze nesporazuma oko njega koji nas još i danas opterećuju.

U tome je smislu Grčevićev rad bitan prinos proučavanju povijesti hrvatskoga književnoga ili standardnoga jezika koji se nadovezuje na radove niza naših vodećih kroatista, dodajući sadržajima tih radova još i presudan, dobro dokumentiran, međunarodni znanstvenopovijesni i politički kontekst.

Od navedenih je tuđica samo riječ kurikul u skladu s pravilima standardnoga jezika.

" Vrijednosni sud " koji spominje Katičić u praksi se realizira kao teorijskolingvistički opis standardnoga jezika, na svim razinama: od fonetike i fonologije, preko morfologije i tvorbe riječi, do sintakse, semantike, pragmatike, lingvostilistike i diskursa (neku su mišljenja i da je poznati rusko-američki jezikoslovac Roman Jakobson imao na umu vrijednosni sud o jeziku kada je pisao o 6 funkcija kojima se opisuje jezik).

Zasto ne nastaviti tamo (ako je to zaista potrebno) gdje je Vijece za normu hrvatskoga standardnoga jezika stalo?

Većina srpskih jezikoslovaca pristaje uz tezu rane slavistike (Jernej Kopitar, Vuka Karadžić,...) po kojoj je štokavsko narječje etnički srpsko (a ne višenacionalno od početka i po svom habitusu), i ustraje na jednakosti narodnoga govora i standardnoga jezika (doduše, uz manja odstupanja).

U jezičnim mehanizmima koji dobro funkcioniraju udaljenost između kodeksa, tj. propisane norme te onog dijela realizacije koji bi trebao funkcionirati kao službeni, neutralni referencijalni tip standardnoga jezika (u prilikama gdje je on poželjan mediji, javni istupi, pedagoška praksa) ne bi smjela biti velika.

Razlog tomu je prirodan razvoj standardnoga jezika, ali i stupanj prihvaćenosti ili neprihvaćenosti, u danom društvu i danoj kulturi sustava obvezujućih realizacija također utječe na udaljenost između »propisa« i »uzusa« jer bi standardni jezik trebao biti uzorom kojemu se treba prilagoditi i koji moraju naučiti rabiti govornici dotičnog jezika.

Ravnatelj Marin Knezović podržao je obrazovnu inicijativu Hrvatskog centra iz Beča vezanu uz pokretanja škole za poučavanje hrvatskoga standardnoga jezika u toj metropoli, kojoj su se, prema riječima domaćina, pridružile sve tamošnje hrvatske organizacije.

Uznemirenu nesigurnost po Katičićevim riječima hrani iskustvo s velikim i upornim otporom koji vrlo utjecajne domaće snage pružaju konsolidaciji hrvatskoga standardnoga jezika i njegova Ustavom zagarantirana statusa.

Najvažniji su funkcionalni stilovi hrvatskoga standardnoga jezika: