Najveći dio rezultata tih novijih istraživanja publiciran je u muzejskom glasniku Starohrvatska prosvjeta, obnovljenom 1949. kao 3. serija nakon prekida od 21 godinu.

Na slici koju je donijela »Starohrvatska prosvjeta«, iako nije dovoljno jasna, dobiva se dojam, da su svi muškarci obučeni u narodnu nošnju.

Starohrvatska prosvjeta (Split, 1927. - 1928.) Knjiga sadržava nastavak bibliografskog popisa objavljenoga u knjizi III.

Arsen Duplančić govorio je o Arheološkom muzeju u Splitu i njegovu glasilu »Bullettino/Vjesnik«; Ivan Mirnik obradio je Arheološki muzej u Zagrebu; Radomir Jurić Arheološki muzej u Zadru, Kristina Džin Arheološki muzej u Puli, dok je Hrvoje Gjurašin govorio o Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu i njegovu glasilu »Starohrvatska prosvjeta«.

Djelo je preomašno a da dobije ovu najvišu oznaku« (Starohrvatska prosvjeta, 1927, I, str. 123).

U prvu fazu projekta uključena su četiri naslova časopisa, koji kontinuirano izlaze od 1859. godine: Bullettino di archeologia e storia Dalmata (od 1878.), Napredak (od 1859.), Starohrvatska prosvjeta (od 1895.) i Sveta Cecilija (od 1877.).

Odatle i Katićeva zabrinutost spoznajom da je u krv i život naroda ušlo mnogo neprovjerenih i neutvrđenih činjenica, nešto što ni s povijesnim tijekom niti s historiografskom metodom ne bi smjelo niti ni u kakvoj vezi.Uza znanstveni rad, Katić je popularizirao hrvatsku povijest, približavao je običnu čitatelju, obrazovanu ali i neuku čovjeku, pri čemu je često nastojao i literarnu crtu unijeti u škrtu stvarnu okosnicu oko koje se gradila spoznaja hrvatske povijesti ranog srednjeg vijeka.Objavljena su mu djela: Borba Grgura Ninskog sa splitskim nadbiskupom Ivanom (1925.), Stopama hrvatskih narodnih vladara (1929.), Na vratima hrvatske povijesti (1930.), Svoji na svome (1932.), Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira (1932.), Sveta Mala Terezija (1932.), Povijest katoličke crkve (1933.), Ubavo selo: pripovijesti (1934.), Kraljica Jelena: roman iz doba hrvatskih vladara (1935.), Pregled povijesti Hrvata (1938.), Vođa po starohrvatskom Solinu (1939.), Tri najveća hrvatska kralja (1943.), Hrvatska poviest I. za VIII. razred srednjih škola (1943.), Kratka poviest Hrvata (1946.), Solin od VII do XX stoljeća (1971.), Davni glasovi iz solinskih ruševina (1976.) i dr. Katić je objavio brojne radove u časopisima, almanasima, zbornicima i novinama (Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Starohrvatska prosvjeta, Bogoslovska smotra, List biskupije splitsko-makarske, Hrvatsko kolo, Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Riječ, Pučka prosvjeta, Hrvatska straža, Novo doba, Katolički list, Hrvatski narod, Spremnost i dr.)

Katić (Reambulacija dobara splitskog nadbiskupa 1397., Starohrvatska prosvjeta, 1956.) tvrdi da je na tom mjestu bilo ilirsko-rimsko pastirsko naselje i da je naziv lokaliteta nastao od latinske riječi puteolus (bunar), ali može značiti i ograđeni prostor za stoku.

SPLIT - Novi svezak arheološkog glasila Starohrvatska prosvjeta, koji je posvećen dr. Dušanu Jelovini, predstavljen je u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika gdje je otvorena i izložba Romane Menalo Ranosrednjovjekovna skulptura.

Velik broj svojih radova Jelovina je objavio upravo u glasilu Starohrvatska prosvjeta koje je i uređivao sve do odlaska u mirovinu, a izdavačka djelatnost uvijek je imala važno mjesto u radu muzeja.

Novim prilivom novca obnavlja se izdavačka djelatnost pa se 1927., nakon 23 godine prekida, tiska druga serija muzejskog glasila Starohrvatska prosvjeta.

U ponekim od njih surađuje i ranije, a također piše u nizu domaćih časopisa i zbornika (»Pantheon«, »Hrvatska revija«, »Božićnica«, »Starohrvatska prosvjeta«, »Sveslavenski zbornik« i dr.) uglavnom potpisane priloge.

Barada [ 32 Topografija Porfirogenitove Paganije, Starohrvatska prosvjeta, Zagreb Knin, 1928, N. s.

To su Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku Arheološkog muzeja Split, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine i Starohrvatska prosvjeta Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.

Fisković, Rovinjske crkve iz osvita romanike, Starohrvatska prosvjeta, Split 1994, 21; M.

Nastavak bibliografije priloga iz časopisa Starohrvatska prosvjeta sadržan je u knjizi XIX.

U prvoj fazi projekta digitalizirana su četiri naslova časopisa koji kontinuirano izlaze od 1859. godine: Bullettino di archeologia e storia Dalmata (od 1878.), Napredak (od 1859.), Starohrvatska prosvjeta (od 1895.) i Sveta Cecilija (od 1877.).

Bilo je to početkom 1895. kad se pojavio prvi broj muzejskog časopisa pod nazivom Starohrvatska prosvjeta - Glasilo Hrvatskog starinarskog društva u Kninu.

Povjesničar umjetnosti i arheolog, danas ravnatelj Gradskog muzeja u Makarskoj, Marinko Tomasović, u svom radu Arheoloske sugestije za ubikaciju gradova iz 36. Poglavlja Porfirogenetova De administrando imperia, Starohrvatska prosvjeta, III. s., 36, Split 2009., str. 293 - 313, daje svojevrsno upozorenje o neznanstvenom pristupu I.

Miljenko, Crkvena reforma i ranoromanička arhitektura na istočnom Jadranu, Starohrvatska prosvjeta, ser.