No nisam rođen u zlatnom kavezu sa zlatnim wcom tako da muški stisnem zube i stoički izdržim.

Ma šta da vam kažem, sve to ja izdržim, stisnem zube, ali ima dana kao danas, kad mi dođe da mi je dosta svega..

I uvijek se tak razuvjerim kad god mi se ukaže prilika, stisnem zube i velim sam sebi da ne tražim kruha preko pogače.

Nisam jos nista jela jer se vracam doma, ali nema onog kuckanja i boli kad stisnem zube kao da imitiram zagriz.

Stisnem zube sav mokar od znoja te hrabro zakoracim pored Bijele Ladje.

I onako na granici ekscesa, da mamu izvrijeđam pred mnoštvom, a prezentericu izbacim kroz zatvoreni prozor, skupim snagu, stisnem zube, okrenem se i odjurim.

Ja stisnem zube, okrenem se i kažem: Neka, neka i tebi se smiju, ali mene nećeš imati, sotono.

Iskustvo čekanja Evo još ništa novosti, bila sam petak popodne, subotu i nedjelju kod malenoga, igrali smo se, pričali, crtali, čitali slikovnice, već pomalo mi govori da želi da ga vodim kući, teško mi pada svaki put kada ga ostavljam, a obrada ide sporo, ipak stisnem zube i hrabro naprijed u vjeri da će me sva ta trpljenja ojačati.

Puno puta su me upravo slike mojih vizija natjerale da stisnem zube i odradim što sam planirala.

Kad sam tek krenila sa internetom prvi nik koji mi je moga past na pamet a koji bi bija ajmo rec ja je bila Nadalina, Nadi koja piva Trag u beskraju i Tesko te zaboravljam i kad mi dode stisnem zube.

Svaki puta kad napišem ovakav tekst, stisnem zube.

Iako mi je bilo jako tesko i naporno, razmisljala sam da ostanem jos malo, stisnem zube i izdrzim nekoliko mjeseci.

Potužio sam se svome ocu, ali on mi je rekao da stisnem zube i trpim jer smo mi nesretni prognanici u ovome gradu.

Da prekidam veze čim dođe u pitanje analni seks ili da stisnem zube kao mnoge i izdržim kojih pet minuta?

Od prekida je već prošlo dosta mjeseci, imam neprestano osjećaj da bi me ona htjela natrag i to je ono što me u stvari muči, svakodnevno sam u mislima i osjećajima s drugim ženom, ali mi ono moje službeno JA govori da moram ostati tamo gdje jesam, da stisnem zube, vratim se u trulež života, dalje noseći taj teret nezadovoljstva vječno na leđima.

The fundamental things apply, as time goes by.No matter what the future brings, as time goes by.It ' s still the same old story, a fight for love and glory, a case of do or die. iliti citat jedne pjesme naše pjevačice: Kada sve ko za inat krene, po zlu dignem glavu visoko, najviše, ' ko da su najljepše pjesme za mene pjevane Ne dam se, stisnem zube, ' ko da je sva snaga svijeta u mojim rukama, od srca smijem se kad je najteže Jer ja se gorih ne bojim, još mogu svjetove lomiti i sve dok postojim, još mogu ponovo krenuti Tu u meni ima još snage za sve dobre i loše dane, jer dok ima još malo nade ja ću vjerovati da sreća postoji

Kad smo prešli cestu i prošli kraj stupa, ipak po prvi put Ivana pitam, jedno jako logično pitanje:): " Jesi uračunao moj raniji start od 5 min? ", njegova interna šala na svoj račun je da ima " riblju pamet ", palo mi je na pamet da bi on to mogao zaboravit.... kad ono on veli: " Teja idi, trči, kolko možeš ".... ja si mislim,: " Kaj ti to ozbiljno, WTF.... pa od kud više da izvučem.... " i ništa, stisnem zube hodam brže, spustim tjelo niže, trčim-čitaj hodam brzo ko Quasimodo: D..... penjem se po stepenica, kolkogod brzo mogu, pa zadnji uspon do Vidikovca i cilj - u limituuuuu - yessss..... ajmeeeeee, kad sam se sasjela na stolicu mislila sam da ću doživjet infarkt.... Lesjak me je brzo pitao dali mi nešto treba, zamolila sam ga za čaj, Ivo je došao par sekundi iza mene u cilj, još nije skužio neko vrjeme da je sve ok, da smo oboje stigli na vrjeme, međutim on je već bio u svom filmu... dobila sam kamilicu, popila sam tablete protiv mučnine, niš mi to nije pomoglo.... izrigala sam se dolje u wc-u još par puta, ali sad neku čudno smeđu smjesu i komadič đigerice od prije cca 32 h, ne znam kako želudac funkcionira, ali ja sam pojela poslije tog kobnog gableca, koji sam btw sama spremila:))), grah na Grafičaru i večeru i doručak, međutim eto, ovo se usidrilo: D..... zlo mi je bilo još cjelu noč, sljedeči dan smo oboje bili u kurcu, dan sam provela u krevetu.... no za 2 tjedna sam ko nova, eto i nove pobjede na Japtreku, ufff dugo se nisam tak dobro " rasturila " trčanjem.

No tada stisnem zube jer znam koji mi je cilj i ne želim posustati

A meni je već bilo dosta u tome trenutku uvjeravanja same sebe da opet samo stisnem zube i s optimizmom gledam dalje, i plakala sam, plakala sam i kroz suze sam, gotovo bijesno, ponavljala da jesam slaba, jesam slaba... bojim se i slaba sam...

Duboko udahnem i stisnem zube, znajući što se sprema...

I ja se znojim za koricu kruha, ali stisnem zube

Nije baš da obožavam svu onu mašineriju na ginekološkom stolu ali stisnem zube i izdržim.. Jer život je jedan i vrijedan

Reci mi da mozemo izgraditi da nije prekasno i ako zakazem daj mi snage stvorit ' nesto prekrasno i vec sutra volio bih otvorit ' oci pa da budem zahvalan al ' ne mogu pa stisnem zube i hodam iz dana u dan

Falis mi svakog jutra kad osjecam tragove tvoji uzdisaja na svojoj kozi Falis mi svake veceri kad stiscem se uz jastuk samo kako bih osjetila zadnji miris tvoje koze Nocima te sanja i pod teskim snovima osjecam tvoju blizinu Osjecam toplinu koja me obuzima i trazim te na svom jastuku Stisnem zube od boli svaki put kad ne osjetim drhtaj tvog tijela pod svojim dodirom Stopu dnevno ozivljavam onaj zadnji poljubac... onaj zadnji zagrljaj i onaj zadnji pogled tvojih nebeskih dragulja i molim se... molim Bogu da to nije zadnje Molim se svake veceri... molim da ponovimo sve Zatrpavam svoje misli svime sto mogu samo kako bih izdrzala sto bolje tu prazninu Nedostajes mi...

Iz nekog poštovanja prema njoj, stisnem zube i pokupim se i odem kući.

Kroz suze stisnem zube skupim stvari mirne duse, sta mi drugo ostaje.

BRIDGE: REMI: i reci mi sa smo mogli promijeniti svijet reci mi molim te i da će djeca što dolaze imat nasljeđe za ponijet SHOT: i reci mi da nismo sve dobro uništili reci mi molim te i da ću moći mirno spavati od savjesti REMI: reci mi da možemo izgraditi, da još nije prekasno i ako zakažem daj mi snage stvorit nešto prekrasno SHOT: i već sutra volio bih otvoriti oći pa da budem zahvalan al ne mogu pa stisnem zube i hodam iz dana u dan

Naglašavam da ipak funkioniram, stisnem zube i kažem si da je to sve proizvod mog mozga koji fiziološki nije u najboljem stanju.

hvala Bogu, ne smijem je previše hvaliti, ali ja zato muka sam vađenjem krvi, to ne mogu preko braunile pa me pikaju svaki dan, ali što se mora se mora, stisnem zube i smiješim se...

nije nimalo lako odjednom to sve raščistit i postat druga osoba da se nesekiraš, ali polako i mene i dan danas nasekiraju, ali stisnem zube i predjem, dok sam prije za svaku sitnicu znala u plač, sad me takve stvari netangiraju, jer prije sam po cijeli dan samo tim problemom bila okupirana i dopuštala da mi ruše samopouzdanje, jer sam mislila da ipak možd ja nevaljam, da one bolje znaju, da sam ovakva itd... to nikad nemojte da si dopustite, da si jesam danas bi sjedila u kući i pila praxitene, ali nisam jer ipak znam da sam kvalitetna osoba sa svim manama i vrlinama i ako se ja i mm nakon tolko vremenaq dobro slažemo i poštujemo, imamo super odnos usprkos svima, brdo prijatelja, radimo itd.. kome treba pomoći uskočimo i njima naravno, e pa ako nekom onda nepašem ja stvarno nemogu ništa, gledam da fer uvijek budem nkad prešutim, nekad po svom napravim, ali u biti te OSOBE NEMOŽEŠ PROMIJENITI NEGO SAMO SVOJE MIŠLJENJE O NJIMA I SVOJ STAV PREMA NJIMA, tako da odluka je skroz na nam naravno teško je, ali nedao bog većeg zla, bolesti itd.... a ovo ostalo samo nemojte dati na sebe, nitko nije vrijedan suza i živaca naših... držim fie svima jer znam da nije lako...: top: