Pisca, rođenog Dubrovčanina, protivnog svakom totalitarizmu, zaokuplja vojna i policijska prijelomnica u listopadu 1944. za partizanskog ulaska u Dubrovnik, nadasve u dijelu opsežne i nerazlikovne represije, što će obilježiti život dubrovačkih Hrvata sve do nove prijelomnice na početku 1990 - ih, dakle, od uspostave jugoslavenske komunističke vlasti do njezina sloma i susljednoga velikosrpskog napada na cijelo dubrovačko područje u listopadu 1991« - zapisuje Trpimir Macan u predgovoru.

Glavni urednik Hrvatskoga biografskog leksikona dr. Trpimir Macan prisjetio se u svojem izlaganju prvog susreta s Krunom Krstićem te se ukratko osvrnuo na najznačajnija mjesta njegove široke intelektualne biografije.

Glavni urednik prvoga sveska (A Bi, 1983) bio je Nikica Kolumbić, drugoga (Bj C, 1989) Aleksandar Stipčević, a od 1990. glavni je urednik Trpimir Macan (Č Đ, 1993; E Gm, 1998; Gn H, 2002; I Kal, 2005; Kam Ko, 2009).

Radiću i Pribičeviću u djelima Franje Tuđmana, Milan Vuković o uspostavi Banovine Hrvatske, Zlatko Matijević o Pilarovu političkom djelovanju u jugoslavenskoj državi i fra Andrija Nikić o patnjama hercegovačkih franjevaca od 1945. do 1990. O povijesti ranijih razdoblja pišu: akademik Tomislav Raukar o srednjovjekovnom dobu hrvatske povijesti, Trpimir Macan o pogledima u hrvatsku povijest, Lovre Botica Tadinov o hrvatskom pitanju u Dalmaciji od Preporoda do danas, gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović o odnosima hrvatske države i Svete Stolice kroz povijest te Željko Holjevac o ulozi Hrvatskog sabora 1878. pri zauzimanju stava o Bosni i Hercegovini. (Hina)

Jedan je od prihvaćenih projekata projekt Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža pod nazivom Hrvatska biobibliografska baština, voditelj kojega je dr. Trpimir Macan.

O dugogodišnjem zajedničkom radu s Ladanom u Leksikografskom zavodu govorio je povjesničar Trpimir Macan.

O Leksikonu su govorili dr. sc. Pavao Pavličić, redoviti profesor na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, dr. sc. Zdenka Janeković Römer, znanstvena savjetnica u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku i glavni urednik Leksikona dr. sc. Trpimir Macan.

Glavni urednik Hrvatskoga biografskog leksikona dr. sc Trpimir Macan zahvalio je predstavljačima na sudjelovanju, te svim suradnicima i urednicima na obavljenu poslu i trudu koji su uložili u izradu Leksikona.

Ocjenjivački sud, kojeg su članovi bili Žarko Dadić, Stjepan Damjanović, Mladen Klemenčić, Trpimir Macan, Mladen Boršić i Stanislav Marijanović, obrazložio je svoju odluku time da je ovaj pionirski pothvat Lovorke Čoralić opsežan sažetak desetogodišnjega rada u venecijanskim arhivima i knjižnicama, zahvaljujući čemu autorica stvara monografiju o useljavanju, nazočnosti, djelovanju i značenju Hrvata u Veneciji.

Glavni je urednik sveska dr. sc. Trpimir Macan, a u izradi knjige sudjelovalo je 217 suradnika.

U bibliografskim podlistcima raščlanjuje se novinarski, uređivački i publicistički opus Tijasa Mortigjije, glavnog urednika " Spremnosti u tijeku 1944. godine, o čemu pišu Tomislav i Trpimir Macan, a o.

Nagradu Narona u području znanosti dobio je dr. sc. Trpimir Macan, Nagradu Sv. Ilija u području socijalne skrbi Antiša Puljević, a Nagradu Narona u području kulture Marko Marušić.

H., Zajednica samostalnih pisaca TIN i dr. Poimenièno su optuženi: Vlado Gotovac, Petar Šegedin, Branimir Donat, Trpimir Macan, Grgo Gamulin, Vlatko Pavletiæ, Tomislav Ladan, Bruno Bušiæ, Marko i Vlado Veselica, Šime Ðodan, Hrvoje Šošiæ, Krešimir Džeba, Neda Krmpotiæ, don Živko Kustiæ, Igor Mandiæ i dr. Meðutim, u ovim èlancima s optužbama išlo se i dalje.

Dovoljno je pročitati autobiografski uznički zapis glavnoga urednika »Spremnosti« Tiasa Mortigjije što ga je priredio Trpimir Macan (Nakladni zavod MH, 1998), pa da se vidi cjelina nesnošljivih i dramatičnih odnosa između zahtijevane slobode mišljenja i pritisaka vlasti, kojekakvih ustaških pukovnika i visokih vojnih njemačkih i talijanskih dužnosnika.

1) - Živko Jakić, Povijest starog vijeka, Školska knjiga, Zagreb, 1993. udžbenik za I. razred gimnazije. 2) - Franko Mirošević, Franjo Šanjek - Anđelko Mijatović, Povijest za drugi razred gimnazije, Školska knjiga, Zagreb, 1997. 3) - Franjo Šanjek, Kronološki pregled hrvatske i svjetske povijesti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1996. 4) - Franjo Šanjek, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1996. (Hrvatska crkvena povijest). 5) - Franko Mirošević - Trpimir Macan, Hrvatska i svijet u XVIII. i XIX. stoljeću, ŠK, Zagreb, 1994. udžbenik za III. raz. gimnazije. 6) - Ivo Perić, Hrvatska i svijet u XX. stoljeću, Školska knjiga, Zagreb, 1995. udžbenik za IV. razred gimnazije. 7) - Trpimir Macan, Povijest hrvatskoga naroda, Nakladni zavod Matice hrvatske i ŠK, Zagreb, 1992. za cjelovit prikaz hrvatske povijest.

Drugo, prošireno izdanje pregleda hrvatske povijesti od dolaska Hrvata do progašenja Republike Hrvatske čiji je autor Trpimir Macan.

odakle uopće ideja da dubrovnik ima bilo kakve veze sa srbijom? trpimir macan:

Osim tog Šišićeva djela posmrtno je objelodanjen i nastavak Poviest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovića I (1102 - 1205) od Kolomana do Ladisla va II, Zagreb 1944, koji je priredio za tisak Miho Barada, Šišićev nasljednik na Katedri narodne povijesti, ali kako Šišić rukopis tog djela nije završio, više je nego bjelodano da je kvaliteta djela znatno ispod Povijesti iz 1925. Poslije 1945. Ivan Erceg je priredio za objavu Šišićeve bilješke za povijest hrvatskih sabora u XVI. stoljeću, Zbornik Historijskog instituta JAZU 1954, I, 407 - 479. U širim obrazovanim slojevima Šišić je najpoznatiji po Pregledu povijesti hrvatskog naroda, Zagreb 1962, koji je priredio Jaroslav Šidak za Maticu hrvatsku te ponovo Trpimir Macan 1975. za Nakladni zavod Matice hrvatske.

Za manji broj rodova navodi se da su se doselili iz neretvanskoga zaleđa omeđe - noga planinom Rujnicom, tj. iz Borovaca i Novih Sela (Oršulić, Medak (ović) i 6 Trpimir MACAN, Iz povijesti Donjega Poneretavlja, drugo prošireno izdanje, Zagreb-Klek: Galerija Stećak, Metković: SIZ za kulturu, Opuzen: OSIZ u oblasti kulture, 1990., 53; Milan GLIBOTA, Povijest Donje Neretve i prvi Mletački katastri, Zadar: Državni arhiv Zadar, 2006, 116. 7 Usporedba temeljena isključivo na identičnome imenu i prezimenu zasigurno je manjkava.

Trpimir Macan, glavni urednik Hrvatskoga biografskoga leksikona, primio je Povelju za četrdeset godina ustrajnoga leksikografskoga rada u Zavodu.

Trpimir Macan u Zborniku za narodni život i običaje (Zagreb, 1967.) upozorava da se u Dračama, selu na Pelješcu, priprosti čamac, sličan trupi, ravnog dna i nešto viših bokova, naziva čopula.

Uzgred spomenimo, da se Petrovića ni u ludilu ne može optužiti za hrvatski nacionalizam, a na njegov se tendenciozan pristup hrvatskoj povijesti više nego razložno u« Kritici »(br. 4/1969.) osvrnuo Trpimir Macan, u članku pod naslovom« Neodržive teze o nacionalnom pitanju u južnoj Hrvatskoj ».

Doktor Kačić imao je sreću da je svojim sustavnim radom privukao najveća imena, da je jedan od najvećih hrvatskih prijatelja dr. Alois Mock, ministar vanjskih poslova, zatim i potkancelar Republike Austrije, predsjednik Europske demokratske unije u svom eseju u knjizi napisao: »Profesor Kačić je s najvećom pažnjom stvorio znanstveno djelo koje je vrlo vrijedno, kako po sadržanim važnim dokumentima, tako i po vlastitim zapisima.« Možda je najbolje zaključiti poslije tih imena riječima: »Njegov je politički ' vjerujem ' djelovanje na temelju savjesti i uvjerenja, pouzdanje u djelotvornost demokracije, u vladavinu pravde i razuma.« Napisao je to Trpimir Macan, povjesničar i dugogodišnji urednik u Hrvatskom leksikografskom zavodu »Miroslav Krleža«.

Trpimir Macan, Horvat, pa recimo Stojadinovića.

No u ljeto 1954. neki moji prijatelji, među kojima su od poznatijih bili Augustin Franić, Trpimir Macan, Joško Radica i Miho Valjalo, osuđeni su kao narodni neprijatelji.

Kronologiju tih ratnih stradanja uredio je povjesničar Trpimir Macan

Javio se s hrvatske strane povjesničar Trpimir Macan, dokumentarno navodeći podatke iz starije povijesti o hrvatskoj etničkoj pripadnosti Dubrovnika (ovdje valja napomenuti da je znak nečeg bolesnoga da nekakvi povjesničari i pisci moraju " dokazivati " nacionalnu pripadnost.