Da me ljubi da me stisne - da pred drugima od slasti vrisnem.

Ona nam je dala svoj komentar pjesme: Pjesma je nastala u jednom trenutku mog života kad mi je stvarno došlo da vrisnem Goospodinu da ga tražim i dozivam molitvom.

Došlo mi je da vrisnem, ali sam se zbog dječice suzdržao.

Jutros rano nešto me žulja, gnjavi, potiče - ne da vrisnem jer uspjet ću svladati i smireno reći o onom, zapravo Onom mome Gospodinu Isusu Kristu koji me je doveo do ovoga trenutka.

Sramotno sto me sve moze isplasit do te mjere da vrisnem na glas od uzasa.

I dođe mi da vrisnem, a tek početak je te prekrasne muzike.

Sad je tamo ljuto peklo i natjeralo me da vrisnem.

Negativne emocije bodu poput siga, rezu mi utrobu, i zelim vrisnuti.. a na koga da vrisnem.. nitko nije to zasluzio.. pa cak ni ja.. i tako.. u nemogucnosti da otvorim usta, da vrisnem iz sveg glasa, moje emocije ostaju smrznute.. duboko unutar mene.. dok ne dodje proljece..

Moram napomeniti da sam prije godinu dana imala 57 kg, tako da nakon tog pogleda na vagu mi je došlo da vrisnem

Pa ne mogu vjerovati od tih silnih čuvenih kreatora izabrala ovu kombinaciju " pusti me da vrisnem ".

- Film ebate irud (i maše sa videokazetom u ruci) - Neeeemoj me jebat vrisnem i zgrabim kazetu... a na njoj velikim slovima piše LEPA SELA LEPO GORE

Morska vila... svaki put vrisnem u sebi od muke kad je cujem.

Ponekad mi dođe da vrisnem; Pustite me svi na miru, molim vas

Ponekad pričam sa zvijezdama Ispod ulične lampe Poput pijane skitnice naslonim se samo Započnem priču bez početka i kraja Bez zareza, točke, bez praznina Toliko bola u tome ima I osmijeha skrivenih u bori koja titra iznad gornje usne I pustim da me vode zvjezdane ruke I prašina sitna da mi osvijetli lice Možda i zaplačem Možda se stisnem Ponekad vrisnem Zagrlim sjenu koja čuči pored mene I govorim joj riječi nikad prije izrečene Zvijezde me tako nebeskim svodom u šetnju vode Ne govoreći ništa Znajući da nema smisla U tišini sjaje satkane od priča Zvijezde su tu korak od besmisla.

Iz mraka izađe... nešto uhvati me za ruku, stisak je prejak... vrisnem i trnci me prožmu.... osjećam da ne mogu više dalje.. osjećam da će me noge izdati, da gubim energiju... padam....

- Ferkonja - vrisnem iznenađena i uvrijeđena - ja nikud dalje

Miči se, rugobo jedna - vrisnem razjeđena te dignem pehar prema njemu...

Šta je ona htjela reći sa ovom kombinacijom " pusti me da vrisnem " pa ne vjerujem šta moje oči vide.

Ugledah zmiju kako odlazi od mene prema podrumu doslo mi da vrisnem i pobjegnem u sumu.

Ponekad, slušajući MIlanovića u zadnje vrijeme dođe mi da vrisnem: oduzeti mu mikrofon, skloniti TV kamere...

te sam večeri saznala da si ti samo njen i da za tebe ne postojim tiho sam u sebi jecala jer nisam željela da drugi vide da me sram, strah da se bojim htjela sam razbiti čaše... što tugu su utapale htjela sam da svi šute, da vrisnem da me svi čuju da čuju ime jednog crnog dečka što mi je srce slomio moj svijet srušio tebi značila nisam ništa znam, istina boli ali znaj da te moje srce i slomljeno voli

Dođe mi da vrisnem, dođe mi da na sav glas zaplačem i kažem; ŽELIM BITI MAJKA, UISTINU ŽELIM, NEKA MI NETKO POMOGNE, NEKA MI POKAŽE NAĆIN KAKO DA TO OSTVARIM

A meni kosa u zrak. Ali ne vrisnem nego nazovem gospođu i kažem " puno vam hvala, ali nemojte se štrapacirati - doći ćemo mi k vama " I nema šanse da me nagovori.

U meni šušti Opalo lišće jesenje Kiša što pljušti Otapa kamenje U mojoj duši I briše maglu što guši Ja postajem lijepa kao slika Od tvojih boja i oblika Ti slikar moj jesenji Bojaš me u boje zlata I puna ljubavi Otvaram ti svoja vrata Mokra i vlažna Od jesenje kiše U zagrljaj tvoj se stisnem I slušam kako ti tijelo diše Od silne sreće Dođe mi da vrisnem Al samo se smješkam I šutim A kada legnemo u krevet sneni Ja se u tvojim rukama mreškam I šuštim Kao jesen šuštim Ukrašena bojama jeseni

Svako jutro isto mekokuhano jaje: probudim se, od nemila do nedraga muljam, prtljam, bauljam po kuci, vrisnem od uzasa pet do 8, cik-cak pokretima se spremim u poslijednjih 10 minuta i ko pravi sljaker kapitalizma odleprsam na zeljeznicku stanicu, pri tome se cesljajuci i obuvajuci lijevu cipelu u hodu.

Mnogi koji me osobno poznaju više puta su mi rekli da se dive mojoj volji za životom i da to kako ja živim oni sigurno ne bi izdržali, ja ih tješim da živim dam za dan jer svaki dan nosi nešto lijepo i ne dozvoljavam im da primjete moju nutarnju bol, a dođemi da vrisnem ZAGRLITE ME JER MI JE POTREBNA UTJEHA.

Pa se ulovim kako do podneva zaboravim na doručak i onda strpam nešto u sebe tek da ne vrisnem od gladi.

Kada se vidim onda vrisnem, ali hvala Bogu da ta slika brzo negdje zbriše.

Napišem ih na papiru, na lotoski, na kuverti, na uplatnici, gdje god stignem važno je zapisati misao da na glas ne vrisnem.

S-taklo, korijen je tak.Riječ accier označava tvrdi čelik, brijeem da sam u pravu, ali poješće me knjiški moljci prije nego vrisnem.