Hoce li mozda neka druga djevojka na dnu mora traziti biserne skoljke koje sam ostavila usamljene, hoce li zauvijek ostati na mom tijelu tragovi snenih okova tvoje duse koji su se cvrsto pripili za moje tijelo... hajdemo skinuti okove, baciti ih u rijeku, neka ih nijanse zelene i plave odnesu daleko u vrtloge, hajdemo sanjati zivot, bez rdjavih niti koje nas sputavaju, pustiti da nas putokazi srca odvedu do livada, da kisa pokvasi rosnu travu i da me uzmes u narucje i zavrtis kao dijete, da te drzim cvrsto i vristim od srece kao delfin koji skace kada vidi pramac nekog broda u nepreglednoj pucini, kao pajac koji svoju tugu mijenja za neke sitne uloge, kao zena koja voli... koja je voljena...

K tome udjose i neki posjetioci, a sad da vristim ko kuga pred njima, e, to mi ponos nije dozvoljavao.

Najbolja pjesma dosad (ovo najbolja zato jer nisam znala dal da placem, vristim ili da se smijem) je neka gdje frajer prvo solo pjeva (i to dizuce spustajucom intonacijom) " oooooooooOOOoooooOOOOOooooo " jedno 40 - 50 sekundi i onda mu se pridruzi cijeli orkestar sa " Iju Iju IIIJUUUUU Ijuuuu ", sve je to popraceno limenom glazbom, frulicom i bombasticno dramaticnim bubnjevima i cimbalima uz melodiju Can Cana (bar je meni zvucalo tako).

Volim Italiju jer i zatvorenih ociju u Milanu nadjem put do Luinija (iza Rinascente pa lijevo pa gore pa desno i eccolo) i onda zderuci taj panzzeroto od mozzarelle i pomidora na skalama Duoma vristim - PANZZEROTI ko da nikad u zivotu nisam nista sladje i bolje jela.

Kao neki zanimljivi pees: doklen ce me ovi kukci napadat (ovo piskaram razbaskarivsi se, ladeci guzicu na vrtu svome, ko prava juznjacka momma), zujat mi oko usiju, pikirat sokic u casici (dabogda se podavili tamo), i cinit me da vristim svako malo?

Ja pokusavam da nadjem sajt majkahrabrost, izgleda da je nekome smetao pa su ga ugasili.Ali svakako cu ovu svoju tuznu pricu podeliti sa svima i gde god budem mogla napisacu stetu koja je meni naneta.Ostala sam trudna po drugi put sreci nikad kraja imam 26 godina i cerku 3 godine.Sasvim normalana trudnoca do 12 nedelje, dok se moja doktorka nije dosetila d mi treba serklaz i to preventive radi.Do hospitalizacije za serklaz, 3 nedelje kasnije ja sam se osecala sasvim normalno.Odlazim u Kragujevacku bolnicu gde mi rade intervenciju i posle tri dana dobijam otpusnu listu.Cim sam stigla kuci pocela sam da osecam bolove ali ne ucestale i ne toliko jake.Odlazim po savet kazu tako mora.Tri dana nakon izlaska iz bolnice nesnosljivi bolovi nocu ne daju mi da zaspim.Preko dana i ne toliko strasni, ali zabrinjavajuci.Opet odlazim po savet na ginekologiju gde me pregledaju ultrazvucno i opet me tese da tako mora.Sve je uredu sa bebom.Opet srecna sto ipak nema problema dolazim kuci i jos par dana izdrzavam te bolove.A onda 29.1.2012 god, nedelja ujutru ustajem sa kontrakcijama.U kupatilu primecujem mali naznak krvi.Odlazim na ginekologiju gde me primaju na odeljenje.17 nedelja trudnoce, ukljucujuju mi tokolizu bolove se preko dana smiruju, a nocu prai kosmar.Ujutru na viziti pokusavam da doprem do doktora, kazem mene boli nocu stomak, imam grceve ne izgleda mi dobro.Doktor mi odgovara da pijem bensedin, ne znam sta je htela da kaze da sam luda verovatno.I tako ja pet narednih dana vucem doktore za rukave da obrate paznju na moje bolove.A oni mi svo vreme gledaju ultrazvucno i pokazuju mi bebu, kako ima ruke, noge, kolena, kicmu itd... Svaki put dobijam sve je uredu, siri se materica, drugi doktor kaze imali ste hematom pa je pukao odatle krvarenje, treci kaze cistit, pa cetvrti nema cistita.1.02.2012god ujutru me bude nepodnosljivi bolovi, nasvu srecu pomislih ide vizita.Odmah se pozali doktoru na bolove.On odgovara imate bakterije u mokraci, zbog toga je dva litra uvinog caja dnevno.Odjednom uzasan pritisak u stomaku, krecem ka kupatilu kad mi se vruca tecnost u nenormalnoj kolicini samo prosu niz noge.Papuce prelivene krvlju, stegla sam noge iz sveg glasa vrisnula moja beba.Sestre se stvorise oko mene stavise me na krevet, ukljucice 1 tokolizu, pa 2, meni sve gore kontrakcije krecu na 20 min, pa na 10 min, kada su pocele na 3 min videla sam da je gotovo, izgubicu bebu.Ostavljena u sobi sa 8 trudnica, sve gledaju moje muke, ja grizem do bolova.Sve je pocelo ujutru u 9 i 9 min, popodne oko 16 casova ja umirem molim za pomoc.Neizdrzljiv bol mi kida utrobu.Dolazi drska i bezobrazna sestram da mi objasni kako moram da se smirim da beba ima srcanu akciju i da su oni sve uradili sto su mogli.I nestaje u vidu magle.Grlic materice usiven.Krvarenje uzasno, prekljinjem boga da prezivim, pokusavam da skupim snage da se bar malo uzdignem ali uzalud.Molim da zovu doktora, odvoze me u abulantu naravno usivena, sta moze da vidi.Doktor kaze beba je ziva sve je uredu.A bolovi, krvarenje odakle to.Kaze to je od besike ne znas da li ti se piski, ili mozda ne mozes da ispraznis creva pa ti to pravi pritisak.Drska sestra me sa sve kreveta gura u sobu nervozna sto mora da radi.Klistiraju me na krevetu u sobi, a ja dva dana nista od bolova nisam mogla da jedem, guraju mi lopatu.Praznim se a samo voda i krv.Odjednom osecam onaj osecaj kao na prvom porodjaju tup osecaj kao da neko polako pomera organe u dnu stomaka.Kontam da se otvaram a konac ne da da se agonija zavrsi.Sve mi se vrti sama, hvatam za flasu i to prolom vode posipam se po sebi da se ne onesvestim.Zene u sobi prestravljene.Sve placu.U 18 i 20, vristim iz sveg glasa, umirem dolazi ta ista sestra, namrstena kao da sam joj uradila ne znam i ja sta.Prestani, ti hoces namerno da dobijes spontani.Okrece mi se sve, pa zar bi dogurala dovde da sam to htela.Vristim da mi skinu konac.Odvoze me opet penju me na sto.Doktor kaze ako ti isecem konac dobices spontani za dva sata.Gledam u njega, a ne vidm ga.Mislim boze pa ja sam vec dobila spontani.Da bi mi bilo jos gore jos jednom mi pustaju da cujem kako bebino srce kuca.Iseca mi konac od serklaza i ja vec tog trenutka osecam veliko olaksanje, doktor kaze ova zena je otvorena 5 prsta. Vracaju me u sobu.Gde pocinjem da dobijam napone i izbacujem plod u roku od 5 min nakon skidanja konca.Pred svim onim zenama one gledaju moj prerani porodjaj, placu.Odjednom me odvode opet uzimaju flasu od golf soka, secu je na pola i stavljaju plod u to.Pa zar nema ako nista drugo tegla.Stavljaju me na sto opet gde mi rade reviziju oci iskacu, dusa se cepa.Pitam se zasto? Vracaju me u sobu zene cute, muk.Tisinu sad nista ne narusava osim mojih povremenih jecaja.Da li je moglo da mi se pomogne? Da li je neko lose odradio taj serklaz? Da li je ako je vec moralo doci do toga, trebalo da mi se skinu konci odmah, manje bi se mucila? Da li?

aventove i medeline su mi dobre. sa chicco-vim mi je bilo jako bolno dojiti. cufta, koliko vec dojis sa sesiricima? mene su isto spasili, jao kada se samo sjetim: (lupala sam nogom u krevet, suze su same isle, a ja sam se trudila da ne vristim koliko je bolno bilo. toliko su bile osjetljive, da sam prvih mjesec dana bila polugola, cak bi mi i tkanina majice ili grudnjaka smetala.

Volim i mrzim i vristim i smijem se i placem.

Zato sto sam ja kriva taman ka mi je stavio, ja sam pocela da vristim, da mi ga vadi da me boli a mozda da je jos malo gurnuo himen bo pukao I izlazimo opet veceras rekla sam da kupi nesto alkoholno da se malo opustim posto se ja ukocim kao da ce me sjecu uzassss A stvarno zelim spavati sa njim

Sjedila sam u hodniku. lazem, setala okolo i samo slusala stimca kako govori da smo izgubili koncepciju. bilo je to gledanje bez gledanja. ocito samo slusanje. govorila sam si: hej ljudi, dajte malo. trgnite se. pocinje mi vec ic na zivce ta nervoza ta strepnja. nismo zabili. ali ni sada nije bilo pretragicno. sve su nade bile polozene u cetvrtak. 22.06.2006. 21,00 h, Gottlieb-Daimler Stadion u Stuttgartu govorilo se ma uspjet ce u domacoj atmosferi, najbolji su kad je najteze i sl. cijeli dan sam vrtila film od prije 4 godine. trebao nam je tocno bod za prolaz u drugi krug protiv ekvadoraca. umjesto da i dalje napadamo, mi se igrali defenzivno. i osvetilo nam se. ispali smo. ali sada to i nije bilo tako vazno. pripremili sam svoj stajlig: dres, kockaste carape na koje sam posebno ponosna;), marama, sal u ruci i najbolji komentator kojeg mozes imat-moj tata. svira himna. aaa jezim se. sretna sam, i previse. mislim si ma sve ce dobro proc. i pocetni udarac, svi odlicno krenuli. bore se. kad faul na niki kovacu. cirka 20 m od gola. reklo bi se odlican polozaj za srnu. ajmo srna, iskupi se. decko puca, kad ni manje ni vise nego gol. mislim nadali smo se golu ali iskreno bile su to ciste iluzije. baklje se pale ispred zgrade. djeca vriste. ja vristim. i to previse. sretna sam do boli. kolko neka stvar moze nekog usrecit to je nevjerovatno. tragicar tijekom svake tekme je moja mama koja nema zivaca to gledat. ona si sjedne na balkon i strepi. pa kad cuje da pucaju petarde, zna zena da je to dobro;) ali sreca nije dugo trajala. povukli smo se. igramo vrlo konfuzno. sta im je pobogu. cico se deri, a oni nosta. austarlci brzi od klokana, probijaju, ma svaku loptu dobiju. a nasi. ne znam. nista. nema ih. australci imali 100 sansi, ali nece u gol. sreca za nas. slobodnjak za australiju kad mutavi tomas ispuca loptu rukom poput odbojkasice. hej decko, da nisi fulao sport??? jedanaesterac. naravno ne za nas. i 1:1. poluvrijeme. ajde cico ces ih napast pa bude nes profuncioniralo. pocetak 2. ajmo decki. ok je. idu nekako. bore se. bolji nego u prvom. napravili jednu akciju kad gol. n. kovac. ne znam kako, ocito vrlo sretno. odlicno.sta odlicno, savrseno. ali di je tu igra? prekonfuzno sve da bi bilo stvarno. poznati po balkanskom mentalitetu (isprike svim uvrijedenima), povukli smo se kao da ne zelimo pobjedu. hej, pa jeste normalni. igrajte. to vise nije bio nogomet. to je bilo neko cisto napucavanje. i 2:2. sasvim logicno. cak je i sudac bio za nas. nije dosudio 2 cista penala i dao simunicu 3 zuta. nije mi jasno samo kako. ne bunimo se. sudac svira kraj. a mi ne mozemo vjerovat. nije dobro pricat sa mnom poslije teme koju smo izgubili. duboko sam razocarana. ne time sto nismo prosli u drugi krug (mislim naravno da jesam, ali nismo ni zasluzili) vec time sto nakon tekme cico je i dalje tvrdio kako igramo moderan ofenzivni nogomet. hej pa di je tu napad?? covjece kamo ide ovaj svijet. zar su oni tako maloumni da ne vide sta se dogada oko nas. kroz obraz mi je curila i suza. bila sam strasno razocarana.i jos jesam. ali stvarnost je da smo igrali nikako. u biti nisam razocarana jer ovo sta smo pokazali u utakmici s australijom nije nogomet. ne znam kako bi to nazvala. iskreno veselim se nastavku svjetskog. iako nas vise nema na njemu, gledat cemo sigurno dobar nogomet. gledaj i uci reklo bi se. ali koliko dugo?? vec treci put zaredom idemo kuci poslije prvog kruga. nek mi onda samo jos neko kaze da nismo imali srece. e pa nabila bi ga. pitam se kako brazilci imaju stalno srecu i pobjeduju?? to su neki posebni krediti??? ako je iko cuo za to molim da mi se javi, radi konzultacije oko srece. brat mi dolazi za 10 min. i to iz njemacke. pa informacije slijede uskoro. zelim vam srecu, kad ih vec nasi ' nemaju '. pozdrav

Oci su mi bile otvorene, nisam se mogla pomaknuti i nitko me nije cuo da vristim.

cvrcak 12. Rujan 2007. 13:58:54 - normalna? - ta su pitanja cini mi se zabranjena.Zelim reci nisu pitanja zabranjena vec odgovori na njih, nazalost. - kako svugdje ima rupa nace se i neka kroz koju ce i to procurit al na crno.ostat ce medju pukom da raspravljaju o tome. - eto nam naseg zakona i drzave.A mi bi u Europu.dodje mi da vristim.

... i tako kad smo skuzili da smo dovoljno pijani, Lastek me prati do kolodvora, na bus, i ja velim, ak sretnemo nekog poznatog, danasnji dan nebu dobro zavrsil.. i eto ti njih, Vedrana i Jelena.. i ja vristim po kolodvoru: NEEEEEEEEE, ulazimo u bus i pricam s Jelenom jel je Ved morala na drugi bus, i osjecam da se nesto sprema i evo-tu-tu poruka > Lasta je, silazi dolje kod stare Ere.. ja ne vjerujem.. silazim, on ceka na bajsu, smjesak, i veli: Sad su Helena i Petra poslale poruku da kaj nismo za akciju? Mi???? i, uz zvuke Puddle of Mudd-a, She F..

Sestra kaže da me cesto cuje da vristim u snu, i to svaki put se poklopilo kad bih njega sanjala.Zanimalo me što je to pa sam sa kumom otišla kod gatare koja je dosta poznata u ovom gradu jer se uvijek ispostavi da ljudima kaže istinu.

iz zvucnika vristi Na malenom brijegu, a ja pisem post dok jos nema puno ljudi.. Udaje mi se sestricna.. juhuuuuuuuu vec sam malo pod utjecajem alkoholceka, tak da rijeci doslovce prste iz mene.. joj, danas bu pakao... nego da se osvrnem na cetvrtak Petrin 20. rockas jebeno, jebeno, jebeno.. ko nije bil, moze mu bit zal.. zajebancija na mjestu (la torta, rudarske tajne), pijanka, rostilj, ono, predobro.. bilo je i malih trzavica, ali one su brzo izgladene.. pilo se i pjevalo do 5 i 37 ujutro... mislm da svi moramo odat pocast grupi - - inner circle - - za njihov na na na na na na na na hit... e i sad vristim od smjeha.. Pozdrav Tvrdom, Lasti, Coreku, Aceku, Mireku, Koraku, a pogotovo Petri, Petri: D i Valentini: D, te naravno Heleni, Martini, Mateji (acekovoj) alkohol je definitivno losa stvar za sredisnji zivcani sustav.. hehe.. dogadale su setamo nesvakidasnje stvari, nadam se da snimke nece izletit u javnost...: D.. evo, gosti dolaze, moram ic..

Vristi on na TV, vristim ja na svojoj sofi.

imam enorman problem, patim od tjeskobe, anksioznosti, fobija i okp-a.to me sprijecava u mnogim zivotnim aktivnostima.nemogu normalno funkcionirati.neznam sto da radim, zivim u maloj sredini pakad bih i nasla dovoljno sposobnog psihijatra bila bih mentalni slucaj.nekada mi dodje da vristim i zaboli me sve od tjeskobe, glava, zeludac, nemogu da spavam.anksioznost takodjer.sto se fobije tice bojim se skakavaca i to panicno, ljeti sam zakljucana u kuci a kad vidim doticnog insekta dobijem napad panike.vjernica sam pa se po stotinu puta prekrstim kod svakog kriza i sl, mislim da ce me sve najgore snaci u tjeskobi pa me onuzme okp.stvarno me bude stid moga ponasanja al ne mogu nista uciniti.ljudi me prakticki izbjegavaju.s deckom ne uspijevam ostvariti seksulni odnos, sve bude uredu do trenutka penetracije.imam 21 godinu, jos sam djevica.ponekad se zaista pozelim ubiti jer svaki dan si citajuci medicinske clanke otkrivam neku novu dijagnozu.molim vas odgovorite mi, ocajna sam.vec dugo sam u vezi, iako mi decko ima mnogo razumijevanja, mnogo vise i od mene same bojim se da cu upropastiti vezu.inace sam veoma elokventna i sposobna osoba ali ovaj problem me unistava, sprecavame u svemu i javljaju se iracionalni strahovi.navedene probleme imam od djetinjstva, tj. okp i fobije.molim vas odg mi, nemojte me samo slati doktorima jer nemam ni kome otici niti imam novaca.hvala

Uh ne zelim se ni sjecati te boli.. Pogotovo prikiom slijetanja.. Bilo mi je doslo da vristim.. Sutra letim i imam 3 leta, ne zelim ni razmisljati sta ce biti ako mi na sva 3 usi pocnu otpadat: (

Nikša je tak jadan da ga neću ni komentirati. pa lana je pusti me da vristim, ali je bila relativno zanimljiva sa svojim prenemaganjem i sminkanjem do besvjesti.nesto je doprinjela time u tom BB - takva je kakva je, ali da je bila bezlicna nezanimljiva masa po meni nije

DOK S DRUGE STRANE-kao da sam podvojena licnost. oh boze moj... nekad sam sebi sama uzasna i gadim se samoj sebi.... bez ikakvog stida i straha bi sve mogla baciti u vodu, sve ove godine braka i krenuti dalje sama - - - - dosta mi je svega i sve te dvoličnosti, i njega dosadnog bez riječi i komunikacije-on zadovoljan, ja uzasna... vristim u sebi, i " onog tamo " svog kao curica njeznog i obazrivog da me zdere, hahahaha, ljuta danas na cijeli svijet... Sve cu razbucat i dalje sama, pa kako mi bude, ali svi mi dopizdili:)))))

cap cap i evo nas do 6 c cuga, neven vodi prvi komplet slobodno, drugi isto, ja urlam to care care slobodno sve vristim kad ono mobitel zavristi budim se iz sna pogledam 5.30 i mislim si vrijeme je da se fakat krene u Klin:) Pogledamo van iz auta kad ono sugava i prokleta kisa, roka i roka.

Citam ovdje postove i nasla sam sebe u dosta njih.Mada mislim kao i svaki pesimista da su moji strahovi najveci.. Uvjek sam jos od djetinjstva imala neke strahove, od smrti od svega, bojala se kad kazu da je neko umro, nisam smjela da gledam filmove u kojima je bilo losih stvari.Kad razmislim, nekako sam uvjek bila prepadnuta necim.Medjutim prvi napad panike sam imala prije 17 godina, odjednom pred kucom a znam da je tome prethodio neki slucaj smrti nekog mladjeg covjeka, koga doduse nisam ni poznavala ali cula sam umro od srca i kako se pricalo o tome tako sam osjetila strah probadanje neke kao simptome srcanog udara.Bilo je uzasno, Taj momenat me toliko uplasio i pocela sam strahovati od narednog.Od tada mi se zivot promjenio, sve veci strahovi, umisljanje, panika.Isla sam i kod psihijatra ali nikakvu terapiju nisam imala osim popij bensedin itd. S vremenom pocela sam da imam strah od ludila, tipa. ovo nije normalno sta mi se desava.jesam li ja vec luda cim ovko mislim uvjek sam bila svjesna tih strahova, nisam nista nikad ni rekla ni uradila nesvjesno ali toga da cu to uraditi bojim se, da cu vrisnuti, da ce mi doci da trcim vristim itdJedan period je toga straha nestalo ili bar potisnuto negdje uglavnom rodila sam cerku i nekako zivot je isao bez takvim strahova.Naisli bi neki krizni periodi ali prolzili su bez velikih panika.Milion knjiga sam procitala o tome da ako mislis lose bice ti lose, odgledala film tajna i sve to ja znam i nacin i sve ali na sebi primjeniti tesko.Pomislim kako sama sebi vise ne dosadim sa istim strahovima, koliko puta sam u hitnoj zavrsila ijamuci infarkt misleci gubim razum itd. Opterecujem porodicu i bliznje sa tim.Ima godinu i vise dana strahovi su jaci, idem do te mjere, da strahujem kad neko negdje ode, za muza, majku, cerku, totalni panicar, ako neko kaze nesto ga boli ja gotovo odmah najgore mislim, i u sali nesto kad cujem, ma i u vicu ja klonem.imala sam i razgovor sa psihijatrom ima godinu dana.otisla zbog nalaza kicme posto imam problema sa tim i doplerom krvnih sudova vrata i neznam nije me pitala o tome ali meni doslo i rasplacem se i ispricam svoj problem, ona me slusa i kaze: slusam te sve vrijeme i tebi ne treba psihijatar psiholog il bilo ko, ti si sama sebi psihijatar, ti viis problem i gdje je i znas kako pomoci sebi ali ne pomazes.Sve ti znas samo je stvar u tome da je to tebi preslo u naviku i tebi nemoze niko pomoci osim sebe same.Sve su to tebi misli iz tvoje glave.Da, ja to i znam ali zasto nemogu sebi pomoci? Zasto sebi i svojiima opterecujem zivot? Da li sam onda normalna? Milion pitanja uvjek nadovezujem na nesto.Moj problem je i sto se poistovjecujem sa bilo cim sto cujem, vidim i u okolini cak i na tv.Neki dan bila sam na sahrani jednog decka koji je umro uslijed tromba nekog koji je otisao na srce.Od tada sam uzasna, nemogu izbiti iz glave taj prizor sahrane, plakanja.Do te mjere da sam se tada stavila u poziciju majke njegove i pocela da mislim sta ako mom djetetu se nesto tako ne daj Boze desi kako cu ovo, kako ono, izmisljam najgore moguce scenarije uvjek, gledam cerki u dlan dal je duga linija zivota a o tim stvarima pojma nemam, zakljucim da i nije nesto duga i gotovo, ja sve crno zamislila.Procitam neki dan prijete nam neki razorni zemljotresi u bliskoj buducnosti bas ovaj dio gdje sam ja i odmah na internet sve moguce clanke nadjem i zovem cerku da dodje od majke da bude ovdje.Da li sam luda?

Moj tadasnji decko je umiro od smijeha i snimio me na video kameru kako bjezim i vristim.

jedina korist od eu je za one koji ce sjediti u parlamentu, svi ostali gube,, a najbolji su mi ovi sa demagoskom forom o 500 m ljudi trzista,,, o budale, pa kaj bi ti njima prodao,, to je vjerojatno, nesto najdebilnije sto sam cuo u zivotu.jeste vi ljudi, ikad izisli iz kuce dalje od lokalne birtije.a jedino sto bi mi mogli mozda i prodati, a to je proizvodi iz poljoprivrede, eu je to prvo rjesila sa kvotama i zabranila nam da proizvodimo,, bene jedne eu treba nas da nam prodaje svoje smece, a ni u ludilu im nije do toga da bi mi njima nesto prodali,,,,... vristim od smjeha...

Vraca se popodne nakon pet dana.Zvao je vec nekoliko puta.U glasu mu cujem zelju.Dosla sam ranije s posla, istusirala se, omotala kosu u jedan rucnik, drugi oko sebe i krenula prema kuhinji po vino, kad zvoni netko.Javljam se, on je, stigao je ranije, stiscem dugme na parlafonu, otvaram vrata, cujem ga kako s koferima trci po stepenicama, nema zivaca cekati lift.Ili me se jako zazelio.Evo njega na cetvrtom katu, evo i lifta.Izlazi susjed i gleda nas cudno, susjeda sa gornjeg kata, dobacuje kad cemo na kavu, istovremeno odgovaramo, razlicito doduse, ja kazem kasnije, on sutra.Susjeda se smije, on ulijece u stan, daje mi ruzu, baca kofer, nogom zatvara vrata i povlaci mi rucnik.Koliko ruku ima taj covjek? Volim kad me docekas tako omotana i mirisna, komentira.Dize me i nosi u sobu, ljubi me kad se ne smijem ili vristim jer sam nogom opalila u stok, srusila vazu, izgubila rucnik sa kose.Sto ti je pitam, pa nisi iz zatvora izasao.Nisam, samo te zelim u krevetu odgovara.Znas da smo vec godinama u braku pitam ja.Znam.Prestani pricati.Nastavak znate.

Ovi moji mi ne daju da vristim kad hocu, ni da skacem kad damo gooool.

Josipe, pa ja cijelo vrijeme vristim nastojeci na to potaknuti raspravu

Dok prostorijama moje svijesti strujaju zvukovi jaci od tame koja me obuzima ja vristim

ali naprosto ne nervira ono kad sam ja luda i pucam, bacam lonce i sve sta mi dodje pod ruku, vristim da me susjedi vise ni ne pozdravljaju, a on me smiruje svojim umiljatim, smirenim i tihim glasom.: mad:

Nisam imala snage da se branim, da vristim... Zatocena u logoru, u kuci u kojoj je i HVO zapovjednik sa svojim bojovnicima, na katu sa visokim hrvatskim uglednikom, bespomocna, jadna, porazena, obecascena.